Kažu da nije uvijek lahko biti na strani istine. A šta biva kada ste: za istinu ili protiv istine. Konstrukcija za istinu i protiv istine često se sažima, kontrahira u razgovornom stilu pa se dobije struktura *za i protiv istine. A normativni priručnici predlažu da se takve konstrukcije izbjegavaju jer se ne poštuju padežni nastavci kojima upravljaju prijedlozi za i protiv, jer se uz prijedlog za kombinira akuzativ (a može i instrumental, ali ne u ovoj konstrukciji), a uz prijedlog protiv dolazi imenska riječ u genitivu.
To se događa zato što su formalni nastavci za padeže uz imenice ženskog roda različiti, a isto vrijedi i za imenice koje su srednjeg roda, npr. za uzbuđenje i protiv uzbuđenja, a ne *za i protiv uzbuđenja.
Samo imenice muškog roda za oznaku živog mogu trpjeti padežno kontrahiranje jer su u tom značenju nastavci akuzativa i genitiva formalno izjednačeni, tako da se pokriva navedena forma, kao naprimjer Za i protiv Vuka, kako glasi naslov istoimene studije Meše Selimovića.
Može se, dakle, biti za i protiv čovjeka, ali se ne može biti *za i protiv istine. Samo za istinu!
