Evropa i ja (januara, 1994)

Nema nikoga koga volim osim Allaha, dželle šanuhu. Pouzdano je tako, ali moja ljubav je odskora, mala je i često iščezava.

Svi su mi ljudi, oni koji su mi bliski i oni koji mi nisu bliski, oni mrtvi i oni živi, samo kao nepostojane slike; i svako mi je od njih samo i jedino ovakva ili onakva prijetnja; cak i žene koje me privlače i za kojima žudim.

Sve dok nisam pronašao da se istinom može lagati, bilo mi je teško.

Od svih priča koje znam, priča o vampirima je ponajbolja. U to sam se uvjerio živeći među ljudima i čitajući knjige.

Pet-šest godina sam čekao da umre Tito.

Htio sam da odem u neku drugu zemlju, ali nisam.

Riječ neopredijeljen visila je nada mom sve tamo do 1970, dakle trideset godina moga života. Tom riječju, u miru, vršen je genocid nad Bošnjacima-muslimanima.

Sada je moja zemlja Bosna i Hercegovina a ja sam Bošnjak, ono što sam, ustvari, oduvijek i bio.

Pedeset godina sam se trsio da prevarim cio svijet i sva vremena i tako zaradim puno para. Ali u tome nisam uspio.

Evropa

Korijeni, mjere i nazori zapadnog čovjeka (od poreza i pečata pa do sv. Đorđa) potječu iz starog Egipta. (Baš kao i Butros Gali!) Stari Egipat je hiljadugodišnje carstvo drevnog fašizma; Stara

Grčka je staroegipatski fašizam samo prinijela rimskoj državnoj sjekiri (fascio).

Dva puta je Allah, dž. š., opomenuo zapadnog čovjeka – Hanibalom Barkasom iz Kartagine i Isaom, a. s., iz Palestine. Prvog je porazio Scipion Afrikanac a drugog doktor Faust.

Staroegipatske piramide ljudsko srce, ljudski um i ljudska duša ne mogu primiti.

Zapadni čovjek, pa bio to gradanin Rima, ili Englez, posljednjih dvjesta godina jeste osobena vrsta živog mrtvaca. Zato je na Zapadu tako omiljena balkanska priča o vampirima. (Vampir je mrtav čovjek koji živome čovjeku siše krv. Vampir se ne može dva puta napiti krvi iste osobe. Za svaki obrok mora naći drugu žrtvu. Žrtva čije se krvi vampir napije i sama postaje vampir.)

Ako se prošlost gleda u slikama, onda se najprije vidi rimski koloseum, evo ga i sada; živi se ljudi bacaju gladnim lavovima; i to se ide gledati; ne stoga što su lavovi gladni! U očuvanim rimskim arenama danas se za zabavu dokonih ne bore gladijatori, nego se prikazuju filmovi (Arena u Puli). Film obično traje oko dva sata i za to vrijeme mnogo ljudi pogine nasilnom smrću, ali se na to niko ne obazire, ni oni koji film gledaju, ni oni na filmu. Ne može se lahko razlučiti je li to zato što je takva narav filma, ili je to zato što je takva ljudska narav.

Potom na scenu evropskog igrokaza stupa inkvizicija: Spaliti vješca i vješticu, jer crkva ne žeđa ljudske krvi!

Čovjek je čovjeku vuk, a vuk je mjera svih stvari!

Evropa je bremenita: rađa dvojke, fašizam i komunizam...

Najnovija izmišljotina zapadnog čovjeka jesu ljudska prava!

Kakvu li će krvavu, bezdušnu dramu ljudima donijeti ljudska prava, to tek treba vidjeti.