U široj javnosti jezičkih konzumenata manje je poznata normativna preporuka da se dva neologizma prisutna u bosanskom jeziku akcenatski mogu razdvojiti, od kojih se jedan odnosi na ženu govornika tj. govornicu, a drugi na mjesto s kojega se drži govor, tj. govornicu.
Kod značajno prisutnog broja govornika bosanskog jezika oba ova pojma iskazana su leksemom govornica i oba su objedinjena istim prozodijskim obilježjima, tj. gòvōrnica. Međutim, prema nekim preporukama, upravo zbog toga da se navedena žena govornik govornica ne bi popela na mjesto odakle se obraća tj. govornicu, koristi se navedeni fonemski skup s drukčijim akcenatskim obilježjima, odakle se izvodi oblik govórnica, kao oznaka za mjesto govorenja i obraćanja a ne za ženu govornika.
Zato se navedena rečenica iskazuje kao primjer u kojem se gòvōrnica popne na govórnicu. Jedno sitno prozodijsko distinktivno obilježje iskorišteno je u značenjskoj razlici, pa kad je riječ o gòvōrnici, naglasak je na prvom slogu, a javlja se i postakcenatska dužina, a kad se radi o govórnici, dugouzlazni naglasak dolazi na drugom slogu. Zato na govórnici može biti gòvōrnica.
