Maroko je postao prepoznatljiv kao jedna od najstabilnijih arapskih država koja ima jako dobre odnose sa EU, Amerikom, ali i Izraelom. Iako se nalazi u sjeverozapadnom ćošku Afrike opterećen dugom historijom sporova sa susjedima Maroko je jedan od uspješnijih graničnih društveno-političkih modela u muslimanskom svijetu. 

Dana 23. jula 1999. godine stupio je na prijestolje kralj Muhamed VI. od Maroka nakon smrt oca Hasana II.  Marko sa 37 miliona stanovnika je najbrojnija muslimanska monarhiji. Vladajuća porodica svoje porijeklo veže za četvrtog halifu Aliju i Hidžas.

Muhamed VI je doktorira pravo u Francuskoj, a zanimljivo je da mu je tema bila odnos između Evropske zajednice i zemalja Magreba. Postao je kralj kao relativno mlad čovjek, s 35 godina. U okvirima muslimansko-arapskog svijeta može ga se svrstati u napredne vladare, a njegova je vladavina obilježena brojnim reformama (prava žena, ljudska prava itd.)

Ipak, marokanski kralj zadržao je znatnu moć nad državom. Njegovo bogatstvo procjenjuje je na 2,5 milijardi dolara. Kralj ima samo jednu suprugu, no ona nema titulu kraljice, nego princeze (Njena Kraljevska Visost princeza Lalla Salma).

Dok Maroko slavi 25. godišnjicu stupanja kralja Muhameda VI na tron, analiza španskog think tank centra za upravljanje i primijenjenu ekonomiju “Coordenadas” naglašava rastuće prisustvo i utjecaj zemlje u svijetu. Izvještaj istražuje političke, društvene i ekonomske izazove s kojima se Maroko suočavao u posljednjih četvrt stoljeća i napredak ostvaren pod vodstvom kralja Muhameda VI.

Prema analizi, jedno od najznačajnijih političkih dostignuća vladavine kralja Muhameda VI bilo je održavanje stabilnosti zemlje, posebno tokom Arapskog proljeća koje je zahvatilo region 2010-12. godine. Uloga monarhije u očuvanju stabilnosti u kontekstu previranja u susjednim zemljama kao što su Tunis, Egipat i Libija je široko priznata od strane analitičara.

Reforma ustava kralja Muhameda VI, koja je smanjila ovlasti Kraljevskog doma u korist šefa vlade kao izvršne vlasti što je dalo veća ovlaštenja izabranim predstavnicima, je još jedan značajan napredak. Izveštaj takođe naglašava Kraljeve napore da poboljša institucionalnu efikasnost i promjeni način razmišljanja javnih službenika kroz trodimenzionalnu revoluciju fokusiranu na pojednostavljenje, efektivnost i moralizaciju.  

Politički pejzaž Maroka pretrpio je značajne promjene tokom vladavine kralja Muhameda VI, uz uspon Islamska partije pravde i razvoja (PJD) kao istaknute političke snage. Uprkos pobjedi na prvim izborima nakon Arapskog proljeća, neiskustvo PJD-a, unutrašnja rivalstva unutar vladajuće koalicije i stalna neslaganja s Palatom omeli su uspjeh njihovog „lahkog“ islamskog projekta. Ovakav razvoj događaja ojačao je kraljev autoritet kao moderatora i stabilizirajuće snage, podržan od strane ključne grupe savjetnika.

Na međunarodnom planu, kralj Muhamed VI uspješno je upravljao odnosima Maroka sa Evropom, kapitalizirajući ulogu zemlje kao čuvara na južnim granicama u kontroli migracija i blisko sarađujući u borbi protiv terorizma. Nudeći sigurno okruženje za ulaganja, Maroko je uspio maksimizirati očekivanja od svojih evropskih partnera.

U izvještaju se također priznaje napredak Maroka u sticanju priznanja svog suvereniteta nad Zapadnom Saharom, dok istovremeno pruža ruku prijateljstva prema Alžiru uprkos tenzijama između dvije zemlje po ovom pitanju. Maroko ostaje privržen političkom procesu pod vodstvom UN-a i inicijativi za autonomiju kao jedinom putu do rješenja u okviru marokanskog suvereniteta.

Gledajući unaprijed, analiza identificira nekoliko značajnih izazova s ​​kojima se Maroko mora pozabaviti na svom putu ka razvoju i stabilnosti, uključujući ekonomsku diversifikaciju, smanjenje urbano-ruralne podjele, promoviranje političkih reformi i rješavanje utjecaja klimatskih promjena. Unapređenje obrazovnog sistema, posebno u pogledu kvaliteta, tehničke i stručne obuke, i smanjenje stope napuštanja školovanja, takođe se smatra ključnim za budući razvoj Maroka.

Maroko prolazi kroz spektakularnu transformaciju, pod vodstvom HV kralja Muhameda VI, ističući se među najstabilnijim i najnaprednijim nacijama u Africi, rekao je predsjednik Grupacije Afričke razvojne banke (AfDB) Akinwumi Adesina.

„Četvrt vijeka, Nj. V. Kralj Mohamed VI bio je arhitekta modernog Maroka“, istakao je prvi čovjek panafričke banke.

Ambicija i vizija Njegovog Veličanstva Kralja dali su opipljive rezultate u smislu transformacije, pri čemu je Maroko udvostručio svoj bruto domaći proizvod za 25 godina i izgradio infrastrukturu svjetske klase. Vodeći projekti kao što su solarni kompleks Noor Ouarzazate, jedan od najvećih na svijetu, i luka Tanger-Med, gigantska pomorska infrastruktura, simboliziraju ovu dinamiku," istaknuo je Adesina, dodajući da je brza željeznička linija, jedinstvena u Africi, takođe ilustruje rastući uticaj, vidljivost i moć Maroka na regionalnoj sceni.

S tim u vezi, naveo je projekte proširenja mreže državnih puteva i autoputeva, izgradnje brojnih luka i aerodroma, otvaranja ruralnih područja i obezbjeđivanja široke opskrbe pitkom vodom.

Prije dvadeset pet godina, niko ne bi mogao ni zamisliti da će najveći izvoz Maroka biti automobili. BDP Maroka, zahvaljujući kraljevom dalekovidom pristupu, više se nego udvostručio u teškom okruženju i dostigao oko 130 milijardi dolara, zahvaljujući različitim ekonomskim politikama koje je podsticao kralj.

Industrija je pomogla Maroku da smanji ovisnost o klimatski osjetljivom poljoprivrednom sektoru. Sa planom industrijskog ubrzanja koji je promovirao ulaganja u automobilski i svemirski sektor, Maroko je uspio neutralizirati utjecaj suše na rast. Ove godine, uprkos šestoj uzastopnoj sušnoj godini, očekuje se rast privrede Maroka od 3 %. Nadovezujući se na svoj strateški geopolitički položaj na raskršću između Afrike i Evrope, Maroko je, pod vladavinom kralja Muhameda VI, privukao investicije francuskih divova Renault i Peugeot, koji su postavili fabrike u Tangeru, Casablanci i Kenitri.

Podsjećamo, bosanskohercegovačka grupacija Prevent je ranije imala proizvodnju autodijelova u Maroku.

Kraljevina je također investirala u stratešku infrastrukturu, kao što je luka Tangier Med, najveća na Mediteranu i Africi, kako bi omogućila bolji pristup automobilskim investitorima globalnim tržištima. Sporazumi o slobodnoj trgovini Maroka s glavnim tržištima u Evropi, Bliskom istoku i SAD-u potaknuli su daljnja ulaganja proizvođača dijelova i lanca snabdijevanja električnim baterijama, pozicionirajući kraljevstvo kao jednu od najkonkurentnijih destinacija automobilske industrije, gotovo u rangu s Kinom.

Do 2026. godine, Maroko, koji je već vodeći proizvođač automobila u Africi, mogao bi udvostručiti svoj trenutni proizvodni kapacitet na 1,5 miliona automobile. Automobilski sektor se priprema za prelazak na električnu mobilnost. Nedavna najava gigafabrike od 1,3 milijarde dolara koju će izgraditi proizvođač EV baterija Gotion High Tech dio je tog zamaha. Gotionova investicija je najveća u polju EV baterija u Maroku, gdje su drugi kineski proizvođači već najavili velike planove.

U maju su kineski proizvođači baterija za automobile Hailiang i Shinzoom najavili dva odvojena plana za proizvodnju bakra i anoda za ukupnu vrijednost od blizu milijardu dolara u Tanger Techu. U aprilu je BTR New Material Group potpisala ugovor sa marokanskom vladom o postavljanju fabrike katoda, koja je ključna za proizvodnju baterija za električna vozila. U septembru prošle godine, CNGR Advanced Materials se udružio s marokanskim privatnim investicijskim fondom Al Mada kako bi izgradio fabriku baterija za električna vozila u Jorf Lasfaru vrijednu 2 milijarde dolara.

Osim fosfata, Maroko je bogat kobaltom, ključnim zahtjevom u proizvodnji baterija za električna vozila.

Sektor avio-svemirske industrije Maroka takođe napreduje sa 142 kompanije koje posluju u kraljevstvu. Zapošljavaju 20.000 ljudi sa ukupnom proizvodnjom od 2 milijarde dolara. Zvaničnici kažu da je zemlja u dobroj poziciji da privuče čitavu fabriku za sklapanje aviona, zahvaljujući postojanju dobavljača na svim nivoima, koji obezbjeđuju dijelove svjetskim gigantima kao što su Airbus, Boeing i Safran.

Maroko je razvio svoje industrije vezane za fosfate kako bi postao najveći izvoznik gnojiva u Africi. Državna kompanija OCP očekuje da će proizvesti 20 miliona tona đubriva do 2027. godine, sa 12 miliona u 2022. godini.

Nakon pandemije Covida, kralj Mohamed VI pozvao je na industrijski suverenitet kako bi se osigurala dostupnost vitalnih dobara, poput lijekova. Zemlja je investirala u proizvodnju vakcina i vitalnih lijekova. Sada je 70% lijekova koji se koriste u Maroku lokalno proizvedeno.