Kur'anski korijen t-m-m (ت م م) proizvodi niz srodnih značenja koja su, baš onako, potaman, kao u ajetima koji se odnose na oprosni hadž, kada se postavlja koncept kompletiranja ili upotpunjenja, gdje se kaže Danas sam vam din vaš usavršio i nimet za vas upotpunio (v. Kur’an, Trpeza: 3) – ali kod dvije jako slične riječi – usavršiti i upotpuniti, u arapskom su ovdje iskorištena i dva posebna izraza, od kojih se fokusiramo na drugi – u originalu etmemtu (أَتْمَمْتُ) – sa značenjem upotpunjenja ili tačne odmjerenosti, za šta mi u bosanskom jeziku imamo riječ za potpuno slaganje ili potpuno odgovaranje, tj. odgovarajuću mjeru, pa kažemo – taman ili tamam.
Preko značenja upotpunjenja ili potpunog poklapanja mi smo kroz taman dobili i značenje vremenskog poklapanja, kao Taman smo stigli, ali i fizičkog poklapanja ili odgovarajuće mjere, kad kažemo Taman mi je ovo odijelo ili Taman mi je ova haljina, odnosno brojčanog odgovaranja ili poklapanja, kao u izrazu iz narodne pjesme – Taman svata trideset hiljada... Preko vremenske odrednice ili situacionog određenja, imamo i značenje potpune ili nepokolebljive ustrajnosti, kao Taman da se svi urote protiv mene, ja ću to sigurno ostvariti, ali i nijansu suprotnog značenja kada u već frazeološkom izrazu kažemo nipošto, nikako ili ne dolazi u obzir, sa: Taman posla....
Koncept potpune mjere ili kompletiranja preko izraza taman dao nam je i glagol tamaniti ili potamaniti, sa značenjem potpunog uništenja ili istrebljenja, gdje imamo spektar značenja – od toga da tamanimo komarce (potamaniti gamad je česta veza), do toga da tamanimo na sofri sve zijafete redom (u značenju žderemo).
Dobili smo i riječ potaman, sa značenjem priličan, povoljan, kad hoćemo da nam je sve po volji ili potaman.
Inače, baš u izvornom obliku tamam / temam (تَمَام) ova riječ se jednom spominje u Kur'anu, kada se kaže da je Musau, a. s., data knjiga kao potpuna (blagodat) (up. Ku‘ran, 6: 154), a upravo u istom ovom značenju (upotpunjenja nimeta) često se kroz Kur’an referira na blagodat vjere ili Božije Objave.
Bez otklona u značenju, u drugim oblicima, riječi iz iste ove porodice kroz Kur’an se spominju još dvadeset i jedan put, u glagolskoj formi, i uvijek su to srodna, već spomenuta značenja postizanja upotpunjenja, vrhunca ili kompletiranja, a što se odnosi na: riječi Gospodara kao vrhunac ili upotpunjenje istine i pravde, ispunjenje Gospodarevog obećanja (Njegovih riječi), ispunjenje ili upotpunjenje Musaovog, a. s., vremena od četrdeset noći, Ibrahimovo, a. s., ispunjenje zadataka ili potpuno izvršenje tj. prolaženje iskušenja, obavljanje (upotpunjenje) hadža i umre, kompletiranje vremena za dojenje djeteta, naše upotpunjenje posta, ispunjenje ili ostvarenje/realizacija ugovora, naše traženje upotpunjenja našeg nura koji će na Sudnjem danu ići ispred nas i naše desne strane, Allahovo upotpunjenje Njegog nura (kad ustima žele ugasiti isitnu ili Allahov nur) ili Allahovo upotpunjenje nimeta prema nama i precima našim.
Izvorno, učiniti da nešto bude taman (tamam) znači kompletirati, završiti, upotpuniti ili poboljšati, tj. učiniti to savršenim, pa se ovo značenje u arapskom koristi i za opis punog mjeseca ali i za opis potpunog odrastanja ili doraslosti, kao što je stasala biljka, ali i kao što je prag porođaja ili ostvarenje, tj. upotpunjenje uvjeta za porod.
Jako je interesantno da se u mnogim slučajevima govori o upotpunjenju objave ili usavršavanju ili upotpunjenju vjere kao nimeta koji je za nas potaman, u čemu se krije odgovor na pitanje kako ostvariti želje da nam sve bude potaman. S druge strane, u suprotnom smislu, spominje se da nevjernici žele ugasiti to Allahovo svjetlo, Njegov nur, a Allah ga čini potpunim, drži da je uvijek potaman i ne da da ga ugase ili potamane, ne da da nur (svjetlo) zamijeni tama.
Da nam sve bude potaman i taman tako.
