Ima jedan slučaj glagola (a ima ih više, dakako!) u kojem nije jasan odnos između nekih njegovih paradigmatskih oblika. Tako je poznat oblik glagola žvakati, u savremenom i jeziku daleko ispred oblika žvatati, koji je nekada postojao u jeziku.

Zato normativni rječnici, nerijetko, uz natuknicu žvakati navode dubletni oblik prezentske paradigme, npr. žvaćem i žvačem, gdje drugi oblik ima veoma rijetku govornu upotrebu (makar u većem dijelu Bosne), a prema gramatičkoj pravilnosti, trebalo bi vrijediti pravilo: ako je infinitiv žvakati, prezent je žvačem, odnosno ako je infinitiv žvatati, prezent je žvaćem.

U jezičkoj praksi primjetno je zapravo kombiniranje različitih osnova, tako da je dominantan infinitiv žvakati, a prezent je žvaćem. Postavlja se pitanje otkuda i zašto to dolazi.

Prema podacima koji se mogu naći u etimološkim rječnicima, prasl. je bio oblik *žьvati, a to potvrđuje stanje i u drugim slavenskim jezicima, zbog čega treba tražiti odgovor u stanju srednjojužnoslavenskih jezika u obliku žvakati.

Na osnovu preliminarnih iskustava, moglo bi biti da je došlo do unakrštanja glagola žvatati i imenice žvaka, a to je ono što se ustvari žvaće odnosno žvače ili žvaka, odakle je formiran infinitiv u obliku žvakati, gdje je -k- nakalemljeno posredno iz žvake.

Međutim, u jezičkoj praksi sačuvani su stariji paradigmatski oblici izvedeni iz oblika žvatati, tako da je dominantno prisutan oblik s -ć-, koji je nastao iz jotovanja suglasnika -t, koji je dio osnove, dajući oblike žvaćem, žvaćeš, itd. (kao npr. drhtati – dršćem; dahtati – dašćem), dok su “knjiški” oblici žvačem, žvačeš, itd., nastali u produktu jotovanja suglasnika -k, iz osnove žvakati (kao npr. plakati – plačem; srkati – srčem).

Disproporcija dominantnih oblika žvakati – žvaćem zasniva se, dakle, na odnosu starije deklinacije izvedene iz glagola žvatati, dok je savremeni oblik žvakati promijenjen najvjerovatnije pod utjecajem imenice žvaka. Imajući sve to u vidu, u bosanskoj normi mogu se sasvim komotno i nedvosmisleno propisati oblici žvakati ali žvaćem, žvaćeš, itd., znajući da je riječ o unutrašnjim jezičkim procesima vođenim na principima jezičke analogije.

Zato se može figurativno kazati: sve to znanje nije lahko sažvakati!