Poznato je da u svakom jeziku postoji spektar leksema kojima se pokrivaju različite vrste sadržaja značenja, među kojima na visokom mjestu stoje hrana i kuhinja. Tako u bosanskom jeziku postoji cimet, inače grecizam koji je preko latinskog i evropskih jezičkih kultura svoje stanište našao pod bosanskim jezičkim krovom, a koji je u navedenom obliku ušao u relativno novije vrijeme, podrazumijevajući mirođiju lijepa ukusa, prodorna mirisa i zdrava sastojka nutritivnih sadržaja, čije se porijeklo veže za Indijski potkontinent.
Ali, ova namirnica kod nas je došla prije nego što je stigao izraz cimet, pa je bilo nužno da je imao svoje ime i u starija vremena. Postavlja se zapravo pitanje kako se cimet zvao prije nego li je došao ovaj izraz!
Ima jedno mjesto nedaleko od Sarajeva, u hadžićkoj općini, koje nosi staro ime cimeta. U novijim turističkim konceptima turističkih potencijala po njemu je licenciran i jedan Resort.
Riječ je o Tarčinu, koji je ustvari stara perzijska posuđenica kojom se označava začin cimeta. Kasnije je tarčin postao vlastito ime naseljenog mjesta, tzv. ojkonim, te je to što jeste. Pretpostavlja se da je stari oblik ove riječi darčin, što očito može imati veze s perzijsko-indijskim porijeklom, iako je ustvari kod Iranaca prešao iz Kine, gdje darčin odnosno darćin znači “kinesko drvo”.
