Dr. Larisa Jašarević antropolog je s bogatim akademskim i istraživačkim iskustvom u SAD-u i Evropi. Njena knjiga Pčelarenje pred Kijamet, nedavno je objavljena u SAD-u, plod je višegodišnjeg projekta i etnografskog istraživanja koje je tretiralo utjecaj negativnih posljedica klimatskih promjena na pčele. Istraživanje je sprovedeno u našoj zemlji, a uključilo je važne perspektive islamske i muslimanske tradicije.
Pčelarenje pred Kijamet predočava čudne, nove, vremenske (ne)prilike te efekte istih na lokalnu ekologiju i njen poseban sažetak u obliku meda. Pčelarenje pred Kijamet nije samo knjiga nego multimedijalni projekat koji uključuje film i web stranicu.
Kako navodi Jašarević, lokalni pčelari su odani posmatrači i arhivari vremenskih prilika i sezona. Pčelarima su stalno na umu apetiti njihovih pčela za polen i nektar te pomno motre na unutrašnji ritam košnica i na život biljaka u okolini koje itekako ovise o atmosferi. Zato su pčelari itekako svjesni suptilnih efekata klimatskih promjena, koji nagovještavaju očiglednije posljedice po okolinu i sve vrste, uključujući ljudsku.
Pčele širom Bosne i Hercegovine sakupljaju hranu u skoro pa idealnim ekološkim uslovima. Ipak, lokalni pčelari se sve više bore da bi održali pčele živima i zdravima. Predjeli do nedavno čuveni po medonosnom bilju, ubrzano postaju gotovo neprepoznatljivi. „Sve se sad promijenilo u atmosferi,“ žali se Ferid, veteranski pčelar, „stvari koje smo poznavali—vrijeme, trajanje medobranja, kalendar i klima — promijenili su ugao.“ Kao posljedica toga, ovaj svestrani pčelar, autor na desetine pčelarskih priručnika, zaključuje: „Život pčela i pčelarske prakse sada su u raskoraku.“
Knjiga opisuju pčelarenje u ovom raskoraku lokalnog znanja i života pčela i bilja. Ono što najviše zabrinjava pčelare su iznenađujuće promijene u pčelinjim i biljnim bliskim vezama, promjene koje običnom posmatraču promaknu ili se ne čine katastrofalnim.
“Prije svega činjenica da med nestaje. Med je vrlo složena supstanca koja upravo definiše pčelu a nastaje kroz intimni, ljubavni odnos cvijeća i pčela. Med je temelj pčelinje kompleksne kulture po kojoj je poznata i cijenjena kroz historiju i kroz svjetske kulture. Ali medonosna pčela kao takva iščezava. Za lokalne muslimane, ta spoznaja je duboko zabrinjavajuća, jer med nije samo bitna hrana za pčelu niti je samo neprocjenjiv dodatak kućnoj medicini i narodnom liječenju. Med je nadasve plod božanske objave podarene pčeli, aromatičan, bogat išaret slatke veze između Njegovatelja (Rabba) i svijeta”, navodi dr. Jašarević.
Prosto rečeno, za lokalne muslimane ako nema pčela, nema ni svijeta.
Knjiga kao cjelina se zalaže za eko-eshatologiju, predlažući da malo znane odlike islamske misli i muslimanske prakse pružaju duboke uvide o pitanje kako živjeti u sadašnjosti, pred Kijamet.
U svojoj knjizi dr. Jašarević je ispričala malo poznate, ali vrijedne priče iz islamske tradicije Bošnjaka. Tako ona navodi predaju da jednom u stotinu godina, dva meleka na najbližem nebu otvore oči i upitaju: „Rojel' se pčele?“ Dva meleka iščekuju Kijamet. Priča se poziva na islamsko učenja o propasti Zemlje, što je božansko obećanje, a njegovo vrijeme dobro čuvana Božija tajna. Bosanski muslimani ovu priču prepričavaju da bi naglasili kako je naš svijet krhak i kako medonosne pčele imaju poseban eshatološki značaj. Ovo pitanje otpočinje knjigu o lokalnom pčelarenju i drugim ekološkim praksama koje su zaživjele u ovdašnjem, teškom momentu sadašnjosti gdje „kraj još uvijek nije tu.“ Prvo poglavlje predstavlja lokalne ekologije meda, teške uticaje klimatskih promjena te strategije za kojima pčelari posežu da očuvaju zdravlje pčela i izvore meda. Poglavlje također predstavlja ekološke dimenzije islamske eshatologije i zagovara da naša katastrofalna vremena prizivaju eko-eshatologiju: kao promišljenu praksu koja strepi od apokalipse, ali je i usporava.
“Med je na točkovima,” kažu lokalni pčelari. Ova izreka, ujedno I drugo poglavlje knjige, evocira i žalbu o teškim vremenima i suštinu njihovih strategija za medobranje. Kako u čudnom novom vremenu lučenje nektara izdaje, mobilni pčelari idu u lov za njim. Pčelari obilaze geografske rubove zemlje, daleko od industrijskog zagađenja i pesticida, u potrazi za mednim uvalama po nekadašnjim borbenim linijama rata '90-tih, koje sada zarastaju. Ipak, istražujući područja nekoliko klimatskih regija u zemlji, pčelari nalaze da se ekologije meda duboko mijenjaju. Ali, pčelarski planovi i očekivanja za medne sezone ne posustaju pred poražavajućim podacima koji sugerišu da klimatske promjene donose nestanak nektara. Pored pametnih strategija, ono što pčelare gura naprijed, potpiruje trud i suzbija razočarenja, to su molitvom propraćena nadanja da će ipak negdje zamediti, ako Bog da, insha'Allah. Poglavlje predstavlja vjerovanje bosanskih muslimana o slatkim šansama u svijetu u kojem nestaje meda. Nadalje, poglavlje razmišlja o molitvama: kako molitva radi, šta postiže u svijetu, i šta pretpostavlja o relacijama između ljudi, ostalih vrsta, elemenata, i Boga. Eko-eshatologija računa na molitve, ne samo na nadanja.
Sađenje na dan Kijameta. Poslanikov savjet. To je uejdno i treće poglavlje knjige.
Zasadi drvo, čak i ako vidiš da je kraj svijeta na pomolu - Poslanikov je savjet. Lokalni pčelari ovu mudrost strastveno primjenjuju. Marljivo sade na svojim pčelinjacima i gerilski zasađuju divlje i napušteno zemljište u okolini svojih košnica. Međutim, sađenje u korist pčela ne može više da osigura med. Drveće i grmovi nekada poznati po izdašnom lučenju nektara i bogati polenovim prahom, sada se čudnovato ponašaju. Periodi cvjetanja su poremećeni, cvjetni mirisi čini se iščezavaju, ili čak i oni opojni, raskošni cvjetovi ne privlače pažnju insekata. Napori lokalnih, pčelara sa malim brojem košnica, koji strastveno sade, pokazuju da konzervacija divljih staništa, očuvanje biodiverziteta i regulisana upotreba pesticida—sve redom korisne i veoma pohvalne inicijative popularne širom svijeta—ove strategije, u vremenu porasta temperatura, postaju nedovoljne za opstanak pčela. Jednostavno rečeno, lokalne pčele čak i kad žive i sakupljaju nektar u bujnim, šarolikim, cvjetnim predjelima, da bi preživjele ovise o vještačkoj hrani na bazi šećera. Razmišljajući uz Islamske izvore i lokalna iskustva pčelara i baštovana, ovo poglavlje postavlja pitanje zašto saditi na dan Kijameta?
Da bi razumjeli ekstremno vrijeme i ekološke katastrofe, uključujući i ugroženost medonosnih pčela, bosanski muslimani iščitavaju i prepričavaju Objavu. Dok pčelari i zaljubljenici u pčele dijele popularno mišljenje o ljudskoj odgovornosti za klimatske promjene, ujedno se referišu na Kur’anske okvire i kosmološke događaje kako bi razumjeli zašto je naša vrsta sposobna, čak i voljna za uništenje planete. Promišljajući o ljudskoj prirodi i eko-kosmološkim relacijama koje spajaju ljude i životinje, džine, biljke, Zemlju, i Boga oni govore sa aspekta tradicije koja ozbiljno naglašava ljudsku odgovornost za životna djela, ali i Božiju ulogu u svjetovnim nastajanjima i nestajanjima. Ključni kur’anski koncept, fasād, označava ljudsku tendenciju za pogubno djelovanje koje hara i pustoši kopnom i morima. Poglavlje sluša priče o fasādu u jeku dvije vremenske katastrofe i njihovom uticaju na ekologije meda. Razmišljanje uz islamsku kosmologiju podrazumijeva da obraćamo pažnju na čudna bića, kao što su džini, i zloćudne sile, one nalik đavoljim, istovremeno usmjeravajući pogled na ono iznutra, ka tendencijama i previranjima ljudskog srca.
I dođe vakat. I zadnje poglavlje. Knjige i svijeta. Israfil dunu u rog. Brižan melek, islamska tradicija o njemu kaže, blistavo mu je tijelo prekriveno… Tako započinje poglavlje koje je u skladu sa islamskim pričama o smrti i svijetu koji je osuđen na propast. Islamsko pripovijedanje oslanja se na priče kako bi podučilo o tome kako živjeti suočeni sa krajnošću i ljudskom odgovornošću. Iščekivanje smrti i Kraja ne demotiviše svakodnevne napore, nego baš suprotno, inspiriše formu „eshatološkog aktivizma.“ Ovaj oblik aktivizma i osjećajnosti počinje sa sposobnošću strahovanja od Kraja kako bi se bolje fokusirali na sadašnjost, i poduzeli sve moguće da se uspori Kijamet, dok istovremeno težimo da radimo ono za što se nećemo pokajati. Ovo poglavlje istražuje eshatološka značenja pčela i pita zašto Islamska eshatologija pretpostavlja da su ljudske sudbine neodvojive od pčelinjih.
