Daron Acemoğlu, koji je rođen u Turskoj, te Simon Johnson i James Robinson, dobili su Nobelovu nagradu za ekonomiju za 2024. godinu za istraživanje koje objašnjava zašto društva sa lošom vladavinom prava i eksploatatorskim institucijama ne generišu održivi rast, objavila je u ponedeljak Kraljevska švedska akademija nauka.

Trojica ekonomista "pokazala su važnost društvenih institucija za prosperitet jedne zemlje", rekao je Nobelov komitet Kraljevske švedske akademije nauka u najavi u Stockholmu.

Acemoğlu, 57, i Johnson, 61, rade na Massachusetts Institute of Technology (MIT), dok Robinson, 64, provodi svoje istraživanje na Univerzitetu u Chicagu.

"Smanjenje ogromnih razlika u prihodima između zemalja jedan je od najvećih izazova našeg vremena. Laureati su pokazali važnost društvenih institucija za postizanje toga", rekao je Jakob Svensson, predsjednik Komiteta za nagradu ekonomskih nauka.

Rekao je da je njihovo istraživanje pružilo "mnogo dublje razumijevanje osnovnih uzroka zašto zemlje ne uspijevaju ili uspijevaju".

Acemoğlu je u trenutku objave te vijesti bio u Atini, u Grčkoj, gdje je trebao govoriti na konferenciji. Rekao je da je bio iznenađen i šokiran nagradom.

"Nikad ne očekujete ovako nešto", rekao je.

Tursko-američki ekonomista, Aemoğlu, rekao je da istraživanje nagrađeno nagradom naglašava vrijednost demokratskih institucija.

„Mislim da, uopšteno govoreći, posao koji smo obavili ide u prilog demokratiji“, rekao je on u telefonskom razgovoru sa Nobelovim komitetom i novinarima u Stokholmu.

Ali, dodao je da "demokratija nije lijek. Uvođenje demokratije je veoma teško. Kada uvedete izbore, to ponekad stvara sukob".

Upitan o tome kako se ekonomski rast u zemljama poput Kine uklapa u teorije, Aemoğlu je rekao: "Moja perspektiva je općenito da će ovi autoritarni režimi, iz raznih razloga, imati teška vremena za postizanje dugoročnih rezultata održive inovacije."

Turski ministar trezora i finansija Mehmet Şimşek čestitao je Acemoğluu na nagradi.

"Od sveg srca čestitamo cijenjenom ekonomisti gospodinu Daronu Acemoğluu na osvajanju Nobelove nagrade za ekonomiju 2024. za njegov rad na formiranju institucija i njihovom uticaju na prosperitet", napisao je Şimşek na društvenoj mreži X.

Acemoğlu i Robinson napisali su bestseler iz 2012. godine "Zašto nacije propadaju: porijeklo moći, prosperiteta i siromaštva", u kojem su tvrdili da su problemi koje je stvorio čovjek odgovorni za to da zemlje ostanu siromašne.

U svom radu, oni su za primjer uzeli grad Nogales, koji se nalazi na granici između SAD-a i Meksika.

Unatoč tome što dijele istu geografiju i klimu, mnoge iste pretke i zajedničku kulturu, život je vrlo različit s dvije strane granice. U Nogalesu, Arizona, na sjeveru, stanovnici su relativno dobrostojeći i žive dugo; većina djece završava srednju školu. Na jugu, u meksičkom Nogalesu, Sonori, "stanovnici su ovdje općenito znatno siromašniji.... Organizirani kriminal čini pokretanje i vođenje kompanija rizičnim. Korumpirane političare je teško ukloniti", napisao je Nobelov komitet.

Razlika je, kako su otkrili ekonomisti, američki sistem koji štiti vlasnička prava i daje građanima pravo glasa u njihovoj vladi.

Acemoğlu je u ponedjeljak izrazio zabrinutost što demokratske institucije u Sjedinjenim Državama i Evropi gube podršku stanovništva.

"Demokratije posebno ne uspijevaju kada stanovništvo misli da ne ispunjavaju svoju ulogu", rekao je on. "Ovo je vrijeme kada demokratije prolaze kroz težak period... U nekom smislu je od ključnog značaja da ponovo zauzmu vrhunac boljeg upravljanja."

Ekonomisti su također proučavali institucionalne promjene koje su evropske sile poput Britanije i Španije izvršile kada su kolonizirale veći dio svijeta počevši od 1600-ih. Donijeli su različite politike na različita mjesta, dajući kasnijim istraživačima "prirodni eksperiment" za analizu.

Kolonije koje su bile rijetko naseljene pružale su manji otpor stranoj vlasti i stoga su privlačile više doseljenika. Na tim mjestima, kolonijalne vlade su imale tendenciju da uspostave inkluzivnije ekonomske institucije koje su "podsticale naseljenike da naporno rade i ulažu u svoju novu domovinu. Zauzvrat, to je dovelo do zahtjeva za političkim pravima koja su im davala dio profita", navodi Nobel komitet.

U gušće naseljenim mjestima koja su privlačila manje doseljenika, kolonijalni režimi su ograničili politička prava i uspostavili institucije koje su se fokusirale na „korist lokalne elite na račun šire populacije... Paradoksalno, to znači da dijelovi koloniziranog svijeta koji bili relativno najprosperitetniji prije oko 500 godina, sada su oni koji su relativno siromašni."

Nagrada za ekonomiju je formalno poznata kao nagrada Banke Švedske za ekonomske nauke u znak sjećanja na Alfreda Nobela. Centralna banka ju je ustanovila 1968. godine kao spomenik Nobelu, švedskom biznismenu i hemičaru iz 19. veka koji je izumio dinamit i ustanovila pet Nobelovih nagrada.

Iako Nobelovi puristi naglašavaju da nagrada za ekonomiju tehnički nije Nobelova nagrada, ona se uvijek uručuje zajedno sa ostalima 10. decembra, na godišnjicu Nobelove smrti 1896. godine.

Raniji pobjednici uključuju mnoštvo utjecajnih mislilaca kao što su Milton Friedman, John Nash – kojeg glumi glumac Russell Crowe u filmu “A Beautiful Mind” iz 2001. – i, nedavno, bivši predsjednik Federalnih rezervi (Fed) SAD Ben Bernanke.

Prošle godine, ekonomska historičarka sa Harvarda Claudia Goldin osvojila je nagradu za svoj rad koji ističe uzroke nejednakosti plata i tržišta rada između muškaraca i žena.

Nagradom za ekonomiju dominiraju američki akademici od njenog osnivanja, dok istraživači sa sjedištem u SAD također imaju tendenciju da čine veliki dio dobitnika u naučnim oblastima.

Nobelove nagrade sastoje se od diplome, zlatne medalje i novčane nagrade od milion dolara.