Italija, Mađarska, Slovačka, Nizozemska i sada Austrija nakon rezultata općih izbora održanih u nedjelju. Svim tim zemljama upravljaju ili su njihovi građani izabrali populističke, radikalne i ekstremističke stranke kao vodeću snagu u svojoj državi. Ukupno imaju nešto više od 100 miliona ljudi. Tačnije 100,6 miliona, što je više od 20% ukupnog stanovništva Evropske unije.
Pa čak i ako Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) na kraju ne dođe na vlast zbog mogućih paktova između tamošnje Narodne stranke i socijaldemokrata, omjer će i dalje biti jedan od pet evropskih građana. Napredak populizma i ekstremizma je neosporan i vrlo značajan, a toj bi se promjeni iduće godine mogla pridružiti i Češka sa svojih više od 10 miliona stanovnika, analizira jutros El Mundo.
Istina je da postoje značajne razlike unutar tih snaga i vlada. Vlada talijanske premijerke Giorgie Meloni značajno je ublažila svoj diskurs posljednjih mjeseci, pokazala distancu prema Rusiji i čak stekla relevantnu poziciju u Evropskoj komisiji imenovanjem Raffaelea Fitta za potpredsjednika za koheziju. Ona ulazi u sistem, ističu u Bruxellesu, ali ti isti glasovi također ističu da se mnoge njene politike i dalje oblikuju unutar radikalne desnice.
U Nizozemskoj je Geert Wilders pobijedio s antiimigracijskim, islamofobičnim stavovima i čak predložio izlazak zemlje iz EU. Na kraju nije preuzeo mjesto premijera, niti je dio izvršne vlasti, ali novu koalicijsku vladu vodi krajnja desnica.
Mađarskom s gotovo 10 miliona ljudi upravlja Viktor Orban, koji nije samo krajnje desni euroskeptik, već se pokazao i kao blizak Rusiji i vodi Patriote, EU -grupaciju koja uključuje španski Vox i francuski Nacionalni skup Le Pen. Osim toga, ljetos je preuzeo rotirajuće predsjedanje Vijećem Evropske unije, najavivši da želi pronaći "inovativna rješenja" za smanjenje dolaska imigranata u EU.
Orbanove proruske stavove dijeli i Robert Fico, slovački premijer na kojeg je u maju pokušan atentat. Njegov stav protiv nastavka podrške Ukrajini je jasan. Odbacuje imigraciju i hvali lik mađarskog predsjednika unatoč tome što je njegov početni pristup politici bio vrlo različit, jer je bio ljevica. Drugi Orban je ono kakvim ga definiraju u glavnom gradu zajednice.
I naravno, tu je Austrija, gdje stranka koja je pobijedila na izborima prošlog vikenda ima ksenofobne i rasističke tendencije i direktne veze s nacističkom Njemačkom. Njihov diskurs je vrlo sličan diskursu ostalih spomenutih naroda i također ima Orbana kao vođu kojeg treba slijediti. Austriju žele pretvoriti u "tvrđavu" pred "masovnim" useljavanjem koje doživljava.
Predsjednik Alexander van der Bellen vjerojatno neće tražiti od desničarskog čelnika Herberta Kickla da formira vladu. Austrijska vlada mora "poštivati temelje naše liberalne demokracije", uključujući "vladavinu prava, podjelu vlasti, ljudska i manjinska prava, nezavisnost medija i članstvo u EU", rekao je jučer Van der Bellen. Po njegovom mišljenju, Slobodarska stranka Austrije ne ispunjava te uslove. No, Kickl je već najavio da mu neće olakšati posao.
A svemu tome moramo dodati važnost radikalnih i krajnje desnih stranaka u Njemačkoj, Francuskoj i Španiji. Njemački AfD nije uspio pobijediti na izborima održanim prije samo nekoliko dana u Brandenburgu, a rezultati su ocijenjeni kao vrlo važno olakšanje za kancelara Olafa Scholza. Ali upravo to pokazuje promjenu kroz koju Evropa već prolazi, da se neuspjeh na izborima ekstremne stranke smatra pobjedom dok se donedavno takav kontekst činio jednostavno nemogućim. El Mundo
