Prekretnica za prekretnicom, udarac za udarcem, svaka 'crvena linija' je izbrisana u ratu koji je započeo sedmog oktobra 2023. Eskalacija rata surfa u spirali kojoj se za sada ne nazire kraj ni vrhunac. Tako bi se trebala postaviti u subotu potvrđena eliminacija čelnika libanskog Hezbollaha, Hassana Nasrale. Sukob koji je započeo napadom Hamasa i izraelskim odgovorom u obliku velike vojne ofanzive nije ograničen samo na Gazu i mjesecima se govori o regionalnom sukobu.

Od ove tačke nadalje, svaki scenario je moguć i vjerovatan. Malo je vjerojatno da će, kako mnogi misle, ovaj smrtonosni udarac Hezbollahovoj kičmi – uz one prethodne – dovesti do kraja rata. Iako je Božja stranka obezglavljena, a njeno komandno i kontrolno vodstvo teško ranjeno, mora se zapamtiti da ona još uvijek zadržava značajan operativni kapacitet i da njen važan arsenal ostaje praktično netaknut.

Postoje i vođe unutar organizacije koji su sposobni preuzeti dužnost od Nasrallaha. Jedan od primjera je Hashem Safieddine, koji je na čelu Izvršnog vijeća organizacije i sudjeluje u vojnim odlukama kao član Borbenog vijeća, a kojeg neki izvori smatraju nasljednikom ubijenog šiitskog vođe. Saifeddine je Nasrallahov rođak i, poput njega, šiitski klerik, što bi mu moglo dati auru legitimiteta među njegovim sljedbenicima. Duhovni vođa Hezbollaha, Naim Qasem, također je još uvijek aktivan.

Hezbollah - kojeg Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Izrael i Francuska smatraju terorističkom organizacijom, dok Evropska unija takvima označava samo vojni ogranak - podijeljen je na važnu političku granu koja je duboko ukorijenjena u dijelu libanskog društva i učestvuje u njegovim tijelima upravljanja. Jedan od scenarija koji bi ovaj udarac vodstvu Božje stranke mogao donijeti sa sobom jest utjecaj koji će završiti pucanjem krhke situacije u zemlji, propaloj državi obilježenoj sektaškim podjelama - suniti, šije, kršćani i Druzi samo su neke od vjerskih skupina na koje je podijeljena "zemlja kedrova" i koje su se suočile u građanskom ratu svih protiv svih između 1975. i 1991. godine.

Slijedeće što moramo imati na umu je da je likvidacija Nasrallaha izravan izazov Izraela Iranu. Hezbollah je najcjenjenija kreatura teheranskog režima u koju je uložio najviše sredstava, obuke, oružja, retoričkog truda i angažmana. S njim dijeli ideologiju 'velayat-e-faqih', vladavinu islamskog pravosuđa. Tokom rata 2006. između Hezbollaha i Izraela, aktovke s milionima dolara sun stizale iz Irana i tako držale libansku organizaciju na životu i pomogle joj da zbije redove među stanovništvom koje je izgubilo svoje voljene, domove i sredstva za život, ali to je održalo njihovu pripadnost i vjeru zahvaljujući sposobnosti regeneracije koju je Teheran njegovao.

Lopta je ponovo u dvorištu Islamske Republike, a ovisno o njezinoj reakciji moći će se protumačiti šta se dogodilo. Ili je to bio udarac Izraela što će prije ili kasnije dovesti do izravne intervencije Teherana. Ili je režim "prodao" Hezbollah i iznevjerio svog najvećeg strateškog saveznika u regiji kako bi spasio druge interese. Ovisno o tome koje će korake Iran poduzeti slijedećih dana, sedmica ili mjeseci, moći će se vidjeti šta se dogodilo i kako će se sadašnji rat razvijati.

Ono što je jasno jeste da Izrael nema ograničenja niti "crvene linije", kao što je već pokazao napad u Teheranu u kojem je ubijen vođa Hamasa, Ismail Haniyah. A međunarodna zajednica ih nije uspjela nametnuti, unatoč činjenici da je svojom vojnom ofanzivom u Gazi izraelska vojska potpuno uništila palestinsku teritoriju i prouzročila smrt više od 40.000 ljudi i osudila na glad ono malo više od milion Palestinaca koji su tamo još živi, u bolesti i bijedi.

Koliko daleko je Iran spreman ići dalje ostaje za vidjeti, iako ništa ne sluti na dobro za pozitivan scenario. A još manje ako je suditi prema prvim reakcijama teheranskog režima, čiji je novi predsjednik preuzeo dužnost krajem jula, samo nekoliko sati prije nego što je Haniyah ubijen, nakon što je potvrđena Nasrallahova smrt. Prvi potpredsjednik Irana, Mohammad Reza Aref, upozorio je u subotu da će nestanak generalnog sekretara Hezbollaha "donijeti uništenje Izraela", dok je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova obećao da će se Nasrallahov put "nastaviti" i "njegov glavni cilj bit će postignut oslobođenjem Jerusalema".

Ono što se može naslutiti jest da će sve ovo Bliskom istoku donijeti više razaranja i patnje te da je Liban sada slabija meta nego što je bio prije godinu dana, pa je vjerojatnost da će postati novi front u velikom kopnenom ratu velika. Neminovno je.

Možemo očekivati ​​eksplozivnije aktiviranje ostalih frontova ovog regionalnog rata, koje su već bile u toku, iako slabijeg ili umjerenijeg intenziteta. Milicije koje su savezničke s Iranom u Iraku, Siriji i Jemenu, koje imaju vlastiti arsenal oružja i vojske - iako skromnije od operativnih sposobnosti Hezbollaha - mogu stupiti u igru ​​na aktivniji i ubojitiji način nego što su to činili do sada, i ne samo protiv Izraela nego i protiv Sjedinjenih Država. I tu možemo naći još jedan mogući scenario za ovu fazu sukoba koja se sada otvara, da se Washington uvuče u intervenciju na mnogo izravniji i prisutniji način na strani Izraela.

Ono što smu novinari počeli označavati kao 'rat u Gazi' odavno je - ako ne od početka - regionalni sukob koji će zauvijek promijeniti kartu Bliskog istoka. EL MUNDO