Usred buke bombi koje ovih dana tresu Gazu i Bejrut, iznenađuje šutnja arapskih zemalja. Osim nekih riječi osude i otrcanih poziva na dijalog od strane njihovih vođa, nije bilo značajnih mjera protiv onoga što je počinio Izrael kao odgovor na zloglasni napad koji je pretrpio prije godinu dana od strane Hamasa. Nije bilo čak ni demonstracija na ulicama, nešto što se dogodilo u mnogim zapadnim zemljama i u drugim zemljama s muslimanskom većinom.
Od sedam arapskih zemalja koje imaju diplomatske odnose s Izraelom (ne računajući Sudan, koji je zaglibio u građanskom ratu), samo je Jordan, koji ih je uspostavio 1994. godine, povukao svog ambasadora.
Egipat, koji je prvi potpisao mirovni sporazum s jevrejskom državom 1979. godine, pokušava izbalansirati situaciju kao posrednik između nje i Hamasa. Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Maroko, sa svoje strane, zadržali su veze uspostavljene nakon Abrahamskih sporazuma (2020.). A Saudijska Arabija nije zatvorila vrata da im se pridruži u budućnosti.
Ovaj stav je u suprotnosti s desetljećima korištenja palestinske stvari kao ujedinjujućeg elementa. Stoga se čine neke geste podrške (kao što je pridruživanje tužbi za genocid protiv Izraela koju je pokrenula Južna Afrika pred Međunarodnim sudom pravde), dok se poduzimaju mjere protiv propalestinskog aktivizma (kao što se dogodilo u Saudijskoj Arabiji, Egiptu ili Jordanu).
Stvarnost je da se arapski čelnici ne žele sukobiti s Izraelom. U većini slučajeva to je zbog njihovih odnosa sa Sjedinjenim Državama, zemljom o kojoj ovise njihova sigurnost (u slučaju zaljevskih monarhija) ili njihov finansijski opstanak (u slučaju Egipta ili Jordana). Ali čak ni neko od antipoda poput sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, saveznika osovine otpora koju predvodi Iran, dosad nije pokušao istupiti u prilog Hezbollahu, libanskoj miliciji koja je spasila njegov režim od narodnih pobune 2011. godine, koju su sunitski ekstremisti brzo prisvojili.
Ono što im je svima zajedničko je strah od ulične mobilizacije zbog nedostatka demokratskog legitimiteta. A palestinska stvar je kroz historiju bila katalizator, prvo u rukama ljevičara, a u novije vrijeme islamista. Kakve god pretjeranosti Izrael počinio, on u biti obavlja prljavi posao obuzdavanja islamista, bili oni sunitski Hamas ili šiitski Hezbollah. EL PAIS
