Popularni "snack", proizvod koji se kao puter maže na američke sendviče, obavezan dodatak u barovima, kikiriki je poznat u cijelom svijetu, ali vrlo malo ljudi zna njegovo porijeklo i i njegovu ulogu u nastanku i trajanju ropstva. Kikiriki odnosno caguate ne potiče s afričkog kontinenta, već s američkog. Arheološka otkrića sjevernoameričkog stručnjaka Toma Dillehaya u Peru obznanila su svijetu najstarije ostatke sjemena kikirikija.
Poznat kao "inchik" na kečuanskom (izvorni jezik domorodačkog naroda peruanskih Andi raširenih Južnom Amerikom), sjeme kikirikija pronađeno je u ručno rađenoj keramici a pronađeno je i ispod ruševina raznih američkih civilizacija. Već osam hiljada godina, ova biljka koja raste do 80 centimetara u visinu sije se krajem proljeća i bere krajem jeseni.
Jedinstvena karakteristika ove biljke je da, nakon što se njeni oker cvjetovi opraše, oni uvehnu, dajući mjesto "čavlu" koji pada na tlo i zakopa izdanak, koji kasnije postaje ljuska koja sadrži sjeme. Kikiriki sazrijeva pod zemljom, a sjeme se ne koristi samo kao hrana, već i kao dragocjeno ulje. Međunarodno klasificiran kao suho voće, kikiriki je zapravo mahunarka.
Zbog tih karakteristika brzo se proširiio po cijelom svijetu, od Amerike do Evrope, Azije i Afrike, te postao jedna od glavnih namirnica. Sušne zemlje zapadne Afrike bile su posebno pogodne za uzgoj što je dovelo do njegove ekspanzije, kao što je često bio slučaj s otkrićem drugih dobara.
I upravo u toj historijskoj pozadini, afroamerička spisateljica Lori Lewis predstavlja knjigu koja je upravo objavljena u Sjedinjenim Državama, “Robovi za kikiriki: Priča o osvajanju, oslobođenju i žetvi koja je promijenila historiju“. Neobična ekspanzija kikirikija iz Amerike na afrički kontinent i njegova velika popularnost, doveli su do hitne potrebe za hiljadama mladih ljudi koji će rukama obrađivati zemlju.
Lewis pripovijeda kako su uspon i popularnost kikirikija bili isprepleteni s ropstvom i osvajanjem Afrike tokom tadašnje francuske kolonizacije.
Od tada pa sve do danas, kikiriki je i dalje glavna namirnica u bezbrojnim zemljama na svim kontinentima, kulinarskim receptima, u običajima i tradicijama. I ne samo kikiriki, već i svi njegovi derivati. Ulje od kikirikija, koje se danas proizvodi u velikim količinama diljem svijeta učinkovito je kao gorivo.
Trenutno je Kina na vrhu popisa najvećih svjetskih proizvođača kikirikija, s 1,82 milijona tona godišnje, a odmah iza nje slijede Indija (1,54), Nigerija (0,364), Senegal (0,176), Sjedinjene Države (0,097) ili Brazil (0,063).
Malo je proizvoda koji su još uvijek toliko važni u zemlji poput Sjedinjenih Država, gdje njeni stanovnici konzumiraju više od 680 miliona kilograma kikirikija godišnje, iako je vrlo malo njih u potpunosti svjesno njihovog porijekla, burne historije i mračne prošlosti vezana uz ropstvo.
