U novoj emisiji podcasta A.Š.K, zamjenice glavnog urednika časopisa Stav Amine Šećerović-Kasli, Belma Islamović podijelila je svoju životnu priču od trenutka kada je zbog granate izgubila obje ruke pa do danas, odnosno ispričala je kroz šta je sve prolazila da bi ponovo zavoljela život i samu sebe.
Islamović je ranjena 1993. godine u Mostaru, nakon čega je ostala bez obje ruke. Od tog dana traje njena životna borba.
Iako je, kao mlada djevojka, prvih dana nakon ranjavanja govorila da je bilo bolje da je umrla, danas kaže da “jedino što ne želi jeste da skine osmjeh, jer je to njen pečat” te da se oslanja na Allaha, jer je svjesna da je sve prolazno.
Govori da je, iako je bilo izuzetno teško, uspjela oprostiti i to samo zbog sebe, kako bi izbacila mržnju te nastavila sa životom, ali da se nipošto ne smije zaboraviti šta smo sve preživjeli.
“Kada bih došla oči u oči s monstrumom koji ispalio granatu i ranio me, jedino što bih ga htjela pitati jeste ‘zašto’. Zašto je želio ubiti jedno nevino dijete koje nije bilo ni borac, već samo dijete”, kaže Islamović.
