Priča o papisi Ivani, ženi koja je navodno sjedila na papinskom prijestolju u 9. stoljeću, jedna je od najintrigantnijih i najkontroverznijih legendi u povijesti Katoličke crkve. Prema legendi, Ivana, prerušena u muškarca, uspjela je postati papa pod imenom Ivan Anglicus (Johannes Anglicus).
Priča kaže da je Ivana, rođena u Mainzu, studirala u Ateni i Rimu, gdje je zbog svoje učenosti i pobožnosti izabrana za papu nakon smrti pape Lava IV. godine 855. Njen pontifikat trajao je dvije godine, sve dok nije otkrivena njena prava spolna identifikacija kada je rodila dijete tokom procesije između Koloseuma i bazilike sv. Klementa. Prema legendi, nakon što je rodila, umrla je i odmah bila pokopana.
Jedan od najstarijih izvora za legendu o papisi Ivani je kronika “O sedam darova Duha Svetoga” (De septem donis Spiritu Sancti), koju je u 13. stoljeću napisao francuski dominikanac Stephen of Bourbon. U ovom izvoru, Ivana je opisana kao bistra pisarka koja je imenovana za papinog bilježnika i kasnije izabrana za papu. Bila je trudna u trenutku izbora i rodila je dijete tokom procesije prema bazilici Sv. Ivana Lateranskog, nakon čega je izvedena iz Rima i kamenovana do smrti.
Legenda se širila krajem 13. stoljeća, većinom uz pomoć redovnika koji su interpolirali “Kroniku papa i careva” (Chronicon pontificum et imperatorum) koju je napisao poljski dominikanac Martin iz Opave. Prema njegovoj priči, Ivana je bila rođena u njemačkom gradu Mainzu. Njegova verzija legende dodatno je popularizirala priču o papisi Ivani širom Europe.
U prvim verzijama legende, papisa je bila neimenovana, a kasnije su navođena imena poput Agnes ili Giliberte, dok je ime Ivana prevladalo u zapisima tek u 14. stoljeću. Moguće je da je jezgru za nastanak legende činio veliki utjecaj na papinstvo kojeg je ispoljavala moćna rimska senatorica Marozija i njena majka Teodora u 10. stoljeću.
Prema legendi, nakon otkrića papise Ivane, uvedeno je pravilo fizičkog pregleda kako bi se osiguralo da je novi papa muškog pola. Ritual poznat kao “sella stercoraria” (stolica za nuždu) uključivao je provjeru spola novoizabranog pape.
Đakon bi provjerio spol pape i, ako bi potvrdio da je papa muškarac, izgovorio bi riječi “Mas nobis nominus est” (nominirani je muškarac), nakon čega bi bijeli dim označio izbor novog pape. Iako većina povjesničara smatra ovu priču mitom, ona ostaje dio fascinantnog folklora vezanog uz papinstvo.
