Kraj 43 godine duge kontroverze... Ili možda ipak ne. Vatikan je u četvrtak odobrio hodočašća u Međugorje, bosanskohercegovački grad u kojem su od ljeta 1981. do 1990-ih stotine ljudi potvrdile da su više puta vidjele Djevicu Mariju. Iako se Kongregacija za nauk vjere nije izjasnila o istinitosti ukazanja, objasnila je da neće spriječiti njihovo štovanje jer su "proizvedeni mnogi pozitivni plodovi" i "nikakvi negativni učinci ili rizici nisu rašireni među ukazanjima".

To je, misle mnogi, još ulja na vatru enigme koja je proteklih decenija izazvala brojne rasprave ali i dovela milione hodočasnika u Hercegovinu.

Kontroverza je započela 24. juna 1981. Tog je dana šestero djece u dobi od 10 do 16 godina reklo da su vidjeli Gospu na brdu u blizini Međugorja. Toga su dana Gospu srele dvije djevojke, Ivanka i Mirjana. Obje su krenule u šetnju obronkom planine Crnice kad ih je bljesak svjetla zaslijepio. Nakon bljeska stigla je i svetica. Kasnije im se pridružilo još troje djece i mladih: Milka, Vicka i Ivan. “Vidjeli su i nju: divnu mladu damu s djetetom u naručju, koja im je davala znake da priđu, ali nije ništa govorila”, stoji u jednom od naučnih radova o ukazanju. Sutradan se ukazanje vratilo, i to pred novom vidjelicom: Ivankom. Djevojčica, koja je dva mjeseca ranije ostala bez majke, rekla je da ju je žena tješila i obećala da će se vratiti.

Ovi mladi ljudi postali su svojevrsni proroci. Grupa je dan za danom odlazila na planinu da vidi, prema vlastitom svjedočanstvu, kako im se Gospa uvijek iznova ukazivala i čak ih tješila jer niko nije vjerovao njihovim pričama. “Blago onima koji ne vide, a vjeruju”, kažu da im je rekla. Nevjerica nije dugo trajala. Već peti dan bili su u pratnji stotina vjernika i imali su podršku međugorskog župnika, fra Joze Zovke, koji je u početku bio vrlo kritičan po tom pitanju. Groznica ukazanja  je počela.

U tada socijalističkoj zemlji, priča je izazvala kontroverze. U danima koji su uslijedili, dok se vjerski žar širio među djecom, milicija je pohapsila dječake i prisilila ih na psihijatrijske preglede kako bi se osiguralo da nisu poludjeli. U isto vrijeme, vijest se proširila i prvi hodočasnici počeli su stizati u regiju. Sva ta zavrzlama samo je povećala napetost. Preplašene vlasti ogradile su prostor na kojem se ukazala Djevica i uhitile oca Zovku, koji je već bio uvjeren da su svjedočanstva djece istinita.

Zovku su optuživali da je utjecao na djecu, uvjeravao ih da čudo nije plod njihove mašte te da je “napadao sigurnost i jedinstvo domovine”. Zbog toga je proveo godinu dana u zatvoru nakon što je prošao hiljadu peripetija. Kao da to nije dovoljno, vlasti su spriječile ulazak na brdo na kojem se, navodno, uvijek vjernicima ukazivala Djevica Marija. Ali to nije pomoglo, jer su rekli da su vidjeli Gospu u raznim obližnjim enklavama i potvrdili da ih je poticala da traže pomirenje i oprost. Šlag na torti bilo je navodno čudesno ozdravljenje nekih bolesnika zahvaljujući Djevici Mariji.

Godine 1982. mostarski biskup (pod čijom je jurisdikcijom selo bilo) Pavao Žanić organizirao je komisiju za istraživanje događaja. Bila je to prva od tri. Dvije godine kasnije taj se fenomen proširio Evropom i činilo se nekontroliranim, fenomen je nadmašio sva očekivanja.  Iste godine, komisija zadužena za istraživanje incidenta podsjetila je sve župljane da “ni vidioci ni pastoralni djelatnici” nisu imali službeno dopuštenje Vatikana da “daju izjave za javnost ili medije o sadržaju navodnih ukazanja i pretpostavljenih čudesnih ozdravljenja”.

Zauzvrat, komisija je putem saopćenja Svete Stolice izrazila žaljenje što su ove vijesti bile širene “bez usvojene potrebne naučne dokumentacije o zdravstvenom stanju bolesnika prije i nakon ozdravljenja”. Službeni diskurs bio je dvosmislen; ni crno ni bijelo.

Godine 1991. lokalne crkvene vlasti cijelu su stvar predale Vatikanu. Četiri godine kasnije nadbiskup Tarcisio Bertone, u službi kardinala Ratzingera, zamolio je katoličke župe i biskupije da ne organiziraju hodočašća u Međugorje. Logično, budući da je to podrazumijevalo prešutnu podršku. Stav se nije promijenio ni 2004. godine, kada je bečki nadbiskup otputovao u regiju kako bi proučio šta se dogodilo. “Kongregacija za nauk vjere, čiji sam član, potvrdila je istu stvar dva puta. Formula kojom su se služili tadašnji jugoslavenski biskupi bila je ona ‘bez potvrde nadnaravnosti’, koja niti isključuje niti potvrđuje nadnaravnost”, objasnio je.

Od tada, pa sve do danas, stvarnost je da su milioni ljudi sa svih kontinenata posjetili Međugorje kako bi doživjeli nadnaravno iskustvo. Oni koji tamo otputuju kažu da je mjesto "vrlo duhovno" i da "osjete nešto posebno nakon hodočašća", iako drže da je to područje postalo iznimno turističko. ABC