Škotski ustanički vođa William Wallace poražen je u Bici kod Falkirka 22. jula 1298. godine. Pobijedile su ga snage engleskog kralja Edwarda I. Uoči sukoba s Williamom Wallaceom, junačkim borcem za samostalnost Škotske od Engleza, uspio je engleski kralj skupiti oko 2.500 naoružanih konjanika te više od 12.000 pješaka, od kojih su većinu činili Velšani naoružani znamenitim dugim lukovima. Snage Williama Wallacea, koji je u to doba nosio titulu zaštitnika Škotske bile su dva do tri puta malobrojnije.
Iako su bili malobrojniji Škoti su vjerovali u svoju pobjedu, jer su iskopali rovove sa zašiljenim kolcima i barama ispred njih. Engleski vitezovi napali su na konjima Škote istovremeno s oba boka. Nakon što se malobrojna škotska konjica povukla, Englezi su se okomili na protivničke stijelce koje su ubrzo pobili i rastjerali. Nakon toga engleskim konjanicima se pridružilo se i pješaštvo te su razbili i škotsko pješaštvo. Uslijedio je masakr u kojem je pobijeno na hiljade Škota.
William Wallace uspio je pobjeći sa većinom svojih zapovjednika, ali mu je taj poraz srušio ugled koji je dotad uživao pa se odrekao položaja zaštitnika Škotske. Wallace je uhvaćen sedam godina kasnije zahvaljujući izdaji sunarodnjaka Johna de Menteitha,koji ga je predao engleskoj vojsci kod Robroystona kraj Glasgowa. Wallace je odveden u London gdje mu je suđeno, proglašen je krivim zbog izdaje te je pogubljen nakon stravičnog mučenja.
U SAD-u je 1995. Mel Gibson režirao film Hrabro srce, u izvorniku Braveheart, i u njemu igrao glavnu ulogu. Scenarij je napisao Randall Wallace, a ustalim glavnim ulogama glumili su Sophie Marceau i Patrick McGoohan. Film je osvojio pet Oskara i pobudio zanimanje za povijesne spektakle. Postavlja se pitanje koliko je umjetničke slobode primijenjeno u holivudskom prikazu Wallaceove borbe za nezavisnost Škotske?
Portal Povijest.hr nabrojao je nekoliko osnovnih netačnosti u filmu, među kojima su i škotski kiltovi od karirane tkanine s remenima. Ova nošnja nije postala uobičajena sve do 17. stoljeća. Nadalje, nadimak “Braveheart” odnosio se na škotskog kralja Roberta Brucea, a ne na Williama Wallacea.
Članovi Wallaceove porodice prikazani su kao siromašni seljaci, ali zapravo su bili niži plemići. William je u vrijeme podizanja ustanka bio vitez i zemljoposjednik. Ne postoje nikakvi dokazi da je Wallace u djetinjstvu otišao u Rim ili uopće napustio domovinu. Ustanak Škota zapravo su predvodile dvije osobe. Dio pobunjenika bio je pod vodstvom barona Andrewa Moraya, koji je po društvenoj hijerarhiji bio iznad Wallacea i stoga možda glavni zapovjednik ustanka do pogibije u Bici kod Stirlinga.
Također, bitka kod Stirlinga nije se odvila na otvorenu polju, već kod mosta preko rijeke Forth. Škoti su pričekali da dio engleske vojske prijeđe most i tako je podijelili na dva dijela te porazili.
Škotski vojnici nisu bojili lice plavom bojom. Ta je tradicija možda postojala u doba Rimljana, ali je do srednjeg vijeka definitivno izumrla. U filmu je prikazana ljubavna veza između Wallacea i Izabele Francuske, supruge Edvarda II. U stvarnosti je Izabela imala svega deset godina u trenutku Wallaceove smrti te ga nikad nije upoznala. Irske jedinice u Bici kod Falkirka nisu prešle na stranu Škota. Velšani koji su se borili na strani Engleza zaprijetili su da će to učiniti, ali zbog nedostatka hrane, ne zbog simpatija za keltsku braću. Edvard I. prikazan je kako umire nekoliko trenutaka prije Wallacea. U stvarnosti je umro tek dvije godine nakon Wallaceova pogubljenja.
Ipak, može se konstatovati da je osnovna radnja tačno opisana. Wallace je predvodio pobunu protiv Engleza 1296. godine, pobijedio u Bici kod Stirlinga, ali je poražen kod Falkirka, zarobljen i pogubljen 1305.
Prikaz Roberta Brucea uglavnom je utemeljen na činjenicama. Na kraju je ostvario nezavisnost Škotske.
Komadi Wallaceova tijela doista su nakon pogubljenja poslani u razne krajeve Engleske kao dokaz njegove smrti i upozorenje potencijalnim pobunjenicima.
Portal Povijest.hr procijenio je povijesnu tačnost filma na 20%.
