Najveća suša s kojom se Italija suočila u posljednjih sedamdeset godina učinila je žednim polja doline rijeke Po ugrožavajući žetvu visokokvalitetne talijanske riže. Dok čitate ovaj tekst, imajte na umu da Bosna i Hercegovina rižu uglavnom uvozi iz Italije, a i čak i ona uvezena iz nekih drugih evropskih zemalja, kao što je Slovenija, zapravo je riža koju su te zemlje kupile u Italiji a potom upakirali i stavile na tržište.

Najveća italijanska rijeka pretvara se u dugi pješčani pojas zbog nedostatka kiše, ostavljajući rižne ravnice smještene između rijeke Po i Alpa bez potrebne vode.

“Obično bi ovo polje trebalo da bude poplavljeno sa 2 do 5 centimetara vode, ali sada se čini da je riža na pješčanoj plaži”, objašnjava farmer Giovanni Daghetta dok šeta kroz umiruća rižna polja u blizini grada Mortara. Tamošnji farmeri stoljećima proizvode čuvenu rižu Arborio: široka zrna ove lokalne sorte savršena su za upijanje okusa različitih vrsta rižota.

Prema podacima Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, stres koji izaziva suša najštetniji je faktor za rižu, posebno u ranim fazama njenog rasta. Toplotni valovi, poput onih koji opetovano pogađaju Italiju, s temperaturama do 40 stepeni Celzijusa, mogu znatno smanjiti prinos preživjele riže.

“Ovaj paradajz nije navodnjavan već dvije sedmice, a 90 posto biljaka već se potpuno osušilo“, kazao je Daghetta. “Preostalih 10 posto, koji su još blago zeleni, hitno treba potopiti vodom u roku od dva-tri dana.” Ali s obzirom na to da su pred nama sušni dani, Daghetta nije imao mnogo nade da će se to dogoditi.

Nedostatak padavina naveo je guvernere mnogih talijanskih regija da proglase vanredno stanje kako bi sačuvali vodu i koordinirali upravljanje minimalnim resursima.

Glavni izvori vode u regionu, rijeke Po i Dora Baltea, osam su puta niži od prosječnih sezonskih nivoa, prema podacima asocijacije za navodnjavanje West Sesia, koja regulira distribuciju vode kroz labirint kanala koji se vijugaju kroz polja riže.

“Iz rijeke Po trebali smo primiti protok od 160.000 litara u sekundi, dok trenutno imamo približnu brzinu protoka između 30.000 i 60.000 litara u sekundi", rekao je Stefano Bondes , predsjednik udruženja West Sesia.

Kao rezultat nestašice vode, Bondesa je bio primoran da donese nekoliko nepopularnih odluka. Nedavno je odlučio da prestane navodnjavati topole, voćke i druge usjeve kako bi dao prednost riži.

Počinju nastajati tenzije između uzvodnih i nizvodnih regija duž riječnog sliva i između hidroelektrana i farmera koji se svi bore za isti resurs, a on se neprestano smanjuje. Strahuje se da bi mogli uslijediti veći sukobi ako padavine uskoro ne napune prazne talijanske rezervoare.

I najbogatiji talijanski grad osjeća posljedice suše. Gradonačelnik Milana potpisao je u subotu uredbu kojom se zatvaraju otvori javnih ukrasnih fontana radi uštede vode.

Milanski nadbiskup Mario Delpini molio se u subotu za “dar kiše”. Delpini je obišao tri crkve koje služe poljoprivrednim zajednicama na periferiji Milana. Molio se i koristio svetu vodu da blagoslovi polje ispred crkve sv. Martina Olearo di Mediglia.

Činilo se da su njegove molitve barem djelimično uslišane u utorak, jer su Milano i dio sjeverne Italije doživjeli nekoliko pljuskova.

Ali u većina područja stanje se pogoršava. Među pješčanim pojasom između rijeka Po i Ticino plaža pretvorena u korito rijeke privukla je lokalne stanovnike koji traže mjesto za sunčanje.

Piero Mercanti, koji sada često posjećuje pješčano korito rijeke, prati opadanje vodostaja.

"Zabili smo nekoliko drvenih štapova u zemlju prošle nedjelje, da izmjerimo koliko se rijeka povlačila za jednu sedmicu", rekao je on. Kada se vratio sedmicu poslije, primijetio je da se rijeka povukla za dodatnih 26 koraka.

Suša u Italiji prijeti gubicima od približno tri milijarde eura u poljoprivredi, saopćio je ove sedmice talijanski farmski lobi. Talijanska konfederacija poljoprivrednih proizvođača procjenjuje gubitak od 30 do 40 posto sezonske žetve.

Iako su neuobičajena vrućina i nedostatak padavina krivi za trenutnu krizu, Italija ima notorno rasipnu vodovodnu infrastrukturu, za koju nacionalna statistička agencija procjenjuje da svake godine gubi 42 posto vode za piće iz distributivnih mreža, velikim dijelom zbog starih i loše održavanih cijevi.

Talijanska agencija za civilnu zaštitu prikuplja informacije iz regiona i iz različitih nacionalnih ministarstava kako bi predložila šire vanredno stanje za pogođene regije. Stotine gradova širom sjevera već su donijele različite naredbe koje pozivaju na odgovorno korištenje vode u pokušaju da se izbjegne upotreba dodatne racionalizacije.

(Izvor: The Washington Post)