Saradnica portala Toronto Stara Muneeza Sheikh piše o tome kako je, kao pravnica za ljudska prava i prava muslimanki, tužna zbog francuske zabrane da njene sportiskinje nose hidžabe tokom ljetnih igara, dovodeći u pitanje politiku i međunarodne pravne mreže koje to podržavaju.
Upravo sam provela sedmicu dana u Parizu. Bilo je zapanjujuće lijepo dok se grad pripremao za Olimpijske igre. Napustili smo zemlju baš u trenutku kada je Pariz uveo pravilo za pješake (ili trkače poput mene) – ne dozvoljavajući im da gaze njegove prelijepe ulice bez propusnice koju su skenirali lokalni policajci.
Pariz je rasno i kulturno raznolik. To je jedan od razloga zašto je to privlačno mojoj porodici - vidimo se u toj raznolikoj zajednici. Međutim, kao pravnica za ljudska prava i muslimanka, tužna sam zbog francuske zabrane nošenja hidžaba svojim sportiskinjama s Ljetnih igara. Iako ne nosim hidžab, poštujem i divim se onome što znači muslimankama koje ga nose. Dakle, da, ovo je moj problem.
Francuska apsurdno označava Olimpijske igre ovog ljeta kao prve Olimpijske igre ravnopravnosti spolova — dok očigledno blokira pristup igrama za žene koji nose hidžab. Muslimanskim sportistima u Francuskoj je rečeno da biraju ili svoj sport ili svoju vjeru. Ovo je prisilno zarobljeništvo za sve muslimanske sportiste, jer se država javno oglušila o diskriminaciji prema vlastitim državljanima na svjetskoj sceni da bi svi mogli gledati.
Ne mogu a da se ne bojim kakav će dugoročni utjecaj imati na mlade muslimanke koje nose hidžab u Francuskoj. Učešće žena u sportu uvijek je sadržavalo svoje prepreke i sada će se mlade muslimanke savijati pod teretom hrabre izjave Francuske: vaš hidžab nema mjesta u sportu i ne želimo da nas predstavljate.
Bez obzira na to učestvuju li na Olimpijskim igrama ili ne, muslimanske sportistkinje koje žele sačuvati svoj identitet kroz sport bile su društveno izolirane.
Pa kako oni to mogu učiniti? Gdje su advokati za ljudska prava u Francuskoj po ovom pitanju?
Ne samo da zabrana krši međunarodni zakon o ljudskim pravima – i Francuska i Međunarodni olimpijski komitet (MOK) su odgovorni.
Francuski ministar sporta kaže da su francuski sportisti državni službenici i da se pridržavaju istih ograničenja kao i svi u javnoj službi. Ovo nema smisla. Francuski sportisti su samo sportisti. Oni predstavljaju svoju zemlju u bavljenju sportom - logično je da su vezani za politiku koja im nikada nije bila namijenjena. Sportistima koji nose hidžab rečeno je da krše politiku koja ih diskriminiše.
Nadalje, olimpijska zabrana je u suprotnosti s Olimpijskom poveljom koja jasno poziva na poštovanje vjere i zaštitu ljudskih prava za sve sportiste. Zašto je Francuskoj dozvoljeno da zaobiđe svoje obaveze prema toj Povelji?
Nije to samo Francuska; također je MOK taj koji je iznevjerio muslimanske sportiste u Francuskoj.
Zabrana narušava i kredibilitet i legitimitet MOK-a. MOK je saučesnik u tome što dozvoljava Francuskoj da bude domaćin ovih igara.
U septembru 2023. MOK je izjavio da se “zabrana hidžaba” neće primjenjivati na sportiste iz drugih nacija. Da li MOK bezdušno nije svjestan svoje odgovornosti da štiti i zagovara sve sportistkinje? Ili MOK jednostavno nije dovoljno mario za muslimanske sportistkinje u zemlji domaćina?
MOK je lider Olimpijskog pokreta i ima značajnu količinu moći — moć koju je smatrao nepotrebnom za korištenje, dok će određenim ženama i djevojkama nesumnjivo biti uskraćivan pristup sportu u godinama koje dolaze — što je stalno sistemsko pitanje za žene sportista u Francuskoj.
MOK je mogao spriječiti da se to dogodi i mogao je insistirati na ukidanju zabrane kako bi svi sportisti mogli da se takmiče na Olimpijskim igrama ove godine. MOK je napravio izbor i mora se smatrati najmanje djelomično odgovornim za ovaj sramni trenutak u historiji Olimpijskih igara.
Ovo je očigledna diskriminacija. Sve francuske sportiste treba poštovati sa zaštićenim njihovim pravom učešća na Olimpijskim igrama. Sugeriranje da ljetne olimpijske igre promovišu rodnu ravnopravnost i inkluzivnost ne samo da je neprihvatljivo, već i odbacuje nevolju onih sportistkinja koje su ove godine prisiljene da budu posmatrači.
