Slovenski književnik Boris Pahor, koji se smatra jednim od velikih pripovjedača holokausta, preminuo je danas u 108. godini, prenose različiti mediji i agencije iz Slovenije i iz Italije, njegove druge domovine.

Pahor, koji je preživio nacističke koncentracijske logore, iznio je svoja sjećanja na to vrijeme u Nekropoli, koja se smatra jednim od najboljih djela o toj tragediji, u rangu s knjigama Prima Levija, Eliea Wiesela ili Imrea Kertésza.

Boris Pahor rođen je 1913. godine u Trstu. Po završetku studija u Padovi predavao je talijansku i slovensku književnost u Trstu. Tokom Drugog svjetskog rata sarađivao je sa slovenskim antifašističkim snagama te je deportiran u nacističke koncentracijske logore, što je iskustvo koje ga je obilježilo za cijeli život i čiji se trag nalazi u velikom dijelu njegove bogate književne produkcije.

Njegove knjige, napisane na slovenskom jeziku, prevedene su na talijanski, francuski, engleski, njemački, katalonski, finski, pa čak i esperanto. Nekoliko puta je predložen Švedskoj akademiji za Nobelovu nagradu za književnost. Njegovo je književno djelovanje 1992. priznato Prešernovom nagradom, najvišom slovenskom nagradom. U Francuskoj ga je Ministarstvo kulture proglasilo vitezom umjetnosti i književnosti,

U romanu Nekropola se miješaju sjećanja na pakao s promišljanjima Pahora koji se osvrće na to 20 godina kasnije: osjećaj krivnje što je preživio, zadovoljstvo života nasuprot osjećaju smrti, nemogućnost prenošenja užasa zajedno s zbunjenošću.

Iako se taj roman danas smatra jednim od remek-djela o holokaustu, desetljećima je bio poznat samo u Sloveniji. Do početka 21. stoljeća za njega se saznalo prvo u Italiji, gdje je postao bestseler, a potom i u ostatku svijeta.

“Pa, Italija nikada nije donijela Sloveniju pravdu. Godine 1920. spalili su Narodni dom u Trstu i za 25 godina uništili naš jezik i našu kulturu, natjerali nas na egzodus, okupirali Ljubljanu, podijelili Trst s Njemačkom, a nekoliko generala počinilo je zločine a nikad im nije suđeno. Još nije do kraja poznato šta su fašisti učinili. Neka knjiga govori da ratni zločini ostaju nekažnjeni. Ali Italija radije govori o tome što su im učinili. Obično kažu: “Taj Pahor nikad ne prestaje govoriti”. Dok god mogu, neću prestati govoriti da su krivotvorili historiju. Prije nekog vremena osnovana je slovensko-talijanska bilateralna komisija koja je sedam godina istraživala ta dešavanja, Kad je bilo gotovo, izvještaj su stavili u ladicu”, kazao je Pahor u jednom od intervjua koje je dao za života. 

Roman Nekropola počinje povratkom Pahora, nehotice zaglavljenog među grupom francuskih turista, u ruševine-muzej nacističkog logora Natzweiler-Struthof, smještenog u Alzasu. Pahor je tamo stigao deportiran od strane Gestapa nakon što je uhapšen u Trstu kao antifašistički militant.

Ironično, u logoru su ga tretirali kao talijanskog zarobljenika, a ne kao Slovenca, iako se godinama borio protiv Italije koja je pokušavala uništiti slovenski identitet. "Mi primorski Slovenci tvrdoglavo tvrdimo da smo Jugoslaveni", pisao je Pahor. "Srce i um se bune pri pomisli na eliminaciju kao pripadnost naciji koja je oduvijek pokušavala asimilirati Slovence i Hrvate."

Spašen je od smrti zahvaljujući jednom francuskom i norveškom liječniku. Bio je prevodilac u bolnici; zatim je otišao u logor Dachau kao bolničar, a odatle Bergen Belsen. Njegov je put završio u Buchenwaldu a kasnije u jednom francuskom sanatoriju, gdje je proveo godinu i po oporavljajući se od tuberkuloze.