Prvi je april dan šale pa su mnogi, kada je prvog aprila 1984. godine u javnosti odjeknula vijest da je pjevača Marvina Gayea ubio njegov vlastiti otac, mnogi mislili da se radi o lošoj šali. "Pjevača Marvina Gayea ubio njegov otac nakon napete svađe", bili su naslovi novina. Tragedija se dogodila uoči 45. rođendana američkog muzičara (rođenog drugog aprila 1939. u Washingtonu). Historija popa već je bila ispisana nekim bizarnim smrtima ali do tada nijednog umjetnika nije ubio vlastiti otac, stoji na poečtku priče El Paisa.

Razlog je bio banalan, rezultat svađe između oca i majke u kući koju je porodica u to vrijeme dijelila u Los Angelesu, u vezi s nekakvim dokumentima o osiguranju. Pjevač je, bez kontrole pod utjecajem kokaina i PCP-a, fizički nasrnuo na majku. Otac je izvadio revolver koji mu je prije nekoliko mjeseci poklonio sin i dva puta pucao u njega. Prvi metak, ravno u srce, bio je smrtonosan. Porota je oslobodila Marvina Gaya starijeg presudivši da je riječ o samoodbrani (umjetnik je promijenio Gay u Gaye kao svoje umjetničko ime). Njegova supruga Alberta Cooper odmah je zatražila razvod, a ubica je 1998. preminuo od upale pluća u staračkom domu u 84. godini života. Zapravo, oni koji su manje-više pomno pratili karijeru pjevača nisu bili toliko iznenađeni onim što se dogodilo. Takav tragičan kraj njegova života bio je nešto što se, na neki način, moglo očekivati.

Harizma Marvina Gayea, autora djela punog humanizma i nekoliko oda ljubavi, od najduhovnijih do slatkastih, u kontrastu je s mučnim životom, opterećenim turbulentnim odnosom s čovjekom koji mu je dao i oduzeo sebi život . Marvin Gay stariji bio je propovjednik koji je pripadao takozvanoj Božjoj kući, konzervativnoj kršćanskoj kongregaciji s elementima pentekostalizma i ortodoksnog judaizma koja je zahtijevala poštivanje vrlo strogih kodeksa ponašanja. Iako stariji Gay nije bio toliko strog prema sebi: prema riječima svoje porodice, bio je alkoholičar i sklon vanbračnim vezama. Okrutnost i porodično nasilje bili su prečesti tokom pjevačevog djetinjstva i adolescencije.

Čak se priča da je mladi Marvin promijenio svoje izvorno prezime (iz Gay u Gaye) zbog kontinuiranog maltretiranja kojem su ga izlagala druga djeca, koja su ga rado ismijavala svakakvim homofobičnim uvredama. U memoarima njegove sestre Zeole Gaye, „My Brother Marvin“, kaže da je njen otac u kući nosio žensku odjeću, što je pjevača mučilo i traumatiziralo.

Čak i u svojim najuspješnijim trenucima, pjevač je rijetko uživao u svojoj popularnosti. Bio je jedan od velikih pobornika socijalne pravde, ali je, istodobno, zbog problema s američkom vladom početkom 1980-ih otišao u egzil u London i belgijski grad Ostende. U to vrijeme ostao je zapamćen kao kompulzivni konzument pornografije i kokainski ovisnik sa suicidalnim tendencijama i paranoičnim temperamentom koji ga je doveo do opsjednutosti činjenicom da postoji zavjera za njegovo ubistvo, zbog čega je često nosio pancirke. Ta ga je paranoja nagnala da ocu pokloni revolver Smith & Wesson kalibra .38 s kojim mu je okončan život, umjesto da ga koristi za svoju zaštitu.

Tragična dimenzija događaja pojačana je i kontrastom između nestalnog životnog stanja u kojem se Marvin tada nalazio i njegovog veličanstvenog kreativnog i komercijalnog trenutka. Godine 1982. objavio je album Midnight Love koji je, posebno zahvaljujući pjesmi Sexual Healing, postao najuspješniji u njegovoj karijeri. Čak je bio izabran da pjeva američku himnu na poluvremenu NBA All Stara 1983. godine, u društvu ličnosti kakve su Magic Johnson, Kareem Abdul-Jabbar, Larry Bird i Julius Erving. „Ponoćna ljubav“ bilo je posljednje djelo u karijeri koja je prerano prekinuta. “Teško je predvidjeti što bi se dalje dogodilo.

Postoji više biografskih faktora koji su na kraju oblikovali Marvinov rad. Kad se njegov brat Frankie vratio iz Vijetnama i iz prve ruke vidio grozote tog rata, osjetio je potrebu snimiti What's Going On, s pacifističkim i duhovnim ozračjem kojim odišu njegove pjesme. Riječ je o onome što se jednoglasno smatra jednim od kapitalnih djela u historiji popularne muzike, objavljenom 1971.

Gaye je tim albumom pridonio promjeni kursa izdavačke kuće Motown, i to soula, u ključnom trenutku i iz više razloga. Prvo, bio je jedan od prvih crnih umjetnika koji je napravio skok od pjesme do konceptualnog albuma. Uz to, podržavao je vrlo socijalan i zahtjevan pristup aspektima kao što su rasna jednakost ili ekologija, što je u to vrijeme bila gotovo tema bez presedana. Tim je albumom, osim toga, po prvi put prepoznao važnost velikih studijskih muzičara Motowna, objavljivanjem njihovih imena na omotu albuma.

Odnos s diskografskom kućom iz Detroita također je imao svoje turbulencije. Svoje prve korake, pod vodstvom agresivnog Berryja Gordyja, napravio je kombinirajući neke singlove kao pjevač sa sviranjem bubnjeva sve dok 1962. nije objavio svoj prvi veliki hit, Stubborn Kind Of Fellow.

Godinu dana kasnije oženio je Annu Gordy, šefovu sestru, no ni to mu nije nimalo olakšalo život. Još jedna od njegovih najžalosnijih uspomena bio je trenutak kada mu se tokom nastupa pjevačica Tammi Terrell (s kojom je snimio niz uspješnih dueta, poput Ain't No Mountain High Enough) onesvijestila na rukama. Dijagnosticiran joj je tumor na mozgu od kojeg je Tammi umrla 1970. godine, što je Marvina gurnulo u veliku depresiju. Čak je tada razmišljao o tome da napusti muziku i prebaci se na američki fudbal.

Gayeov bračni odnos s Annom Gordy bio je još jedan veliki problem u njegovom životu. Razveli su se 1973. godine, no njihov je brakorazvodni proces bio buran i okončan je četiri godine kasnije. Kad se brak raspao, Marvin je snimio još jednu od svojih velikih LP ploča, Here, My Dear, s turbulentnim autobiografskim pjesmama. Zarada od prodaje tog albuma trebala je u potpunosti biti za Annu, kako je navedeno u papirima za razvod.

To se dogodilo 1978. godine, ali je nekoliko giodina ranije, 1973. godine, napravio je još jedan historijski album poput Let's Get It On, još jedan konceptualni album, ovaj put fokusiran na seks, čime je inaugurirao cijeli podžanr unutar soula, u kojem su nastali Teddy Pendergrass, Luther Vandross, R Kelly i mnogi drugi do danas.

Može se, naime, reći da su ova dva kapitalna djela ostala iznimno utjecajna do danas. Posebno What's Going On, prvi pokušaj konstruiranja onoga što bi se moglo nazvati velikim afroameričkim albumom, ambiciozno djelo koje će utrti put za Princea ( Sign O' The Times ), Public Enemy ( It Takes A Nation Of Millions To Hold), Kanye Westa ( My Beautiful Dark Twisted Fantasy), Beyoncé (Lemonade), Kendricka Lamara ( To Pimp A Butterfly ), D'Angela ( Black Messiah)...

Četrdeset godina nakon njegovog odlaska Marvin Gaye je i dalje velika američka priča. Kroz nju se mogu vidjeti ideje o razvoju muzičke i zabavne industrije, paralelno s evolucijom soul glazbe. Detalji o o nezdravom, traumatičnom odnosu između fascinacije vatrenim oružjem, seksa, vjere i porodičnog nasilja. O početku i kraju hipijevske utopije u koliziji s ubistvima Kennedyja i Martina Luthera Kinga, dolaskom Crnih pantera i borbom za građanska prava, sve do ulaska u yuppie kulturu s Reaganovom administracijom. To je, ukratko, toliko sočan zaplet da se čini nevjerojatnim da još nije uvijek stigao do Hollywooda.