Nasiha Kapidžić-Hadžić rođena je u Banja Luci 6. decembra 1932. godine. Završila je osnovnu školu i gimnaziju u Banjoj Luci. Studij književnosti je završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radila je kao profesorica u Banjalučkoj gimnaziji, kao urednica u Obrazovnom i Dječijem programu Radio-Sarajeva, urednica biblioteke ”Lastavica” i drugih edicija za djecu i omladinu u izdavačkoj kući ”Veselin Masleša” u Sarajevu. Bila je pjesnikinja, prozaist i dramski pisac. Objavljene su joj sljedeće knjige: "Maskenbal u šumi", "Vezeni most", "Skrivena priča", "Kad si bila mala", "Od tvog grada do mog grada", "Glas djetinjstva", "Liliput" i druge.
Pjesme i priče Nasihe Kapidžić-Hadžić su objavljene u više izbora, zastupljene u čitankama, u školskoj lektiri i prevođene na druge jezike. Zastupljene su i u nekim stranim antologijama. Dobitnica je više nagrada i priznanja, među kojima su: Dvadesetsedmojulska nagrada, Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Nagrada ”Veselin Masleša” grada Banje Luke i dvije godišnje nagrade izdavačke kuće ”Svjetlost”. Rat ju je zatekao u Sarajevu, gdje je i umrla u septembru 1995. godine.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine historijsku građevinu – Kapidžića kuća (rodna kuća Nasihe Kapidžić-Hadžić) u Banjoj Luci proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Kapidžića kuća se nalazi u banjalučkom naselju Mejdan. Kuća je izgrađena krajem XVIII ili početkom XIX vijeka, što bi moglo da se zaključi prema vrsti građe i načinu zidanja, te sačuvanoj dispoziciji objekta. Objekat je, takođe, vidljiv na geodetskoj karti Banje Luke, koju je uradila Austrougarska geodetska uprava 1882. godine.
U povodu prisjećanja na dan rođenja ove velike književnice donosimo njene tri pjesme za djecu.
Vezeni most
Kad jednom dođeš u grad od lišća
Da budeš najdraži gost,
Vidjećeš kako obale travne
Na ruci drže most.
Most vezen žicom svilenom, tankom,
U sedam boja tkan;
Ogledalo mu zelena rijeka,
A ukras sunčan dan.
Vjetar ga njiše kao voda čamce
Svezane u plićaku,
Rojevi svitaca nad njim se pale,
Pa blista u mraku.
A pod njim čudesni orkestar ljeta,
S dva cvrčka u duetu,
Oglašava se svake noći,
Ljepši od svih na svijetu.
Divnim ga šumorom slave vrbaci
Prepuni malih snova,
Niko nije pjevao ljepše
Od bijelih bagremova.
Kad nam dođeš u grad od lišća
Da budeš najdraži gost,
Preći ćeš i ti korakom lakim
Vezeni, vitki most.
Okupani vrt
Uvijek poslije tople kiše
moj vrt divno zamiriše;
tad je lagan kao pjena,
svaka ruža umivena.
U lozine pletenice
sakrile se tri kapljice.
Zraka sunca pita mene:
-Znaš li gdje su sakrivene?
One šapću: - O, ne kaži!
Nek' nas sunce samo traži.
Od latice do krunice
cvijet pokis'o sunča lice.
Čudim se, sa dvije laste,
kako brzo trava raste…
Svi zvončići plavi, mali,
mokru kosu počešljali,
sa dvadeset i tri lista
bršljanova grana blista.
Volim vrt svoj poslije kiše,
kad mi divno zamiriše;
tad je lagan kao pjena,
svaka ruža umivena.
Uspavanka
(Adiju)
Tiha pjesmo išarana
paunovim sjajnim krilom,
paučinom izatkana
opšivena žutom svilom,
tiša nego voda plava
uspavaj mi malog mrava!
On je danas pjesmo vita
kotrljao zrnca žita.
Mala pjesmo, ispunjena
slavujevim toplim dahom,
na usnama zatvorena,
obasuta cvjetnim prahom,
zažubori poput vrela,
nek umorna zaspi pčela!
Ona je sred cvjetne paše
sakupljala med u čaće.
Mala pjesmo uhvaćena
na pramenu plavog svoda,
tračkom sunca pozlaćena
od srninog mekša hoda,
kao dašak vjetra laka
uspavaj mi mog dječaka!
On je danas kao lane
pretrčao tri poljane.
