Znate li da je prva sevdalinka ona o ljubavi Adila i Mare? Najstariji i bogato dokumentirani trag o sevdalinci seže u XVI stoljeće (tačnije u 1574. godinu) i vezan je, zanimljivo, za Split, a nastao je zahvaljujući zapisu tadašnjeg splitskog kneza, koji je trag istinitog događaja i pjesme poslao skupa s redovnim izvještajima koje je slao mletačkom senatu u Veneciji. Taj je zapis objavljen u knjizi Vincenzo Solitro: Documenti Storici sull’ Istria e la Dalmazia (Venezia, 1844).

Taj zapis govori o nesretnoj ljubavi između Bošnjaka Adila iz Klisa i Splićanke Marije (Mare) Vornić; splitski je knez također sačuvao uspomenu na splitskog pjesnika Franju Boktuliju, koji je spjevao epitaf u sudbini nesretne djevojke – “Bidne Mare”, kao i satirično-alegoričnu pjesmu o odnosu Mletačke republike spram Osmanske carevine. Prema tome, taj zapis istovremeno svjedoči o davnome pokušaju pjevanja u duhu onoga što zovemo sevdalinkom.

A znate li ko su bili braća Morići? Sredinom 18. stoljeća u Sarajevu su živjela dva brata, bogata trgovca: Hadži Mehmed-aga zvani Pašo i Ibrahim-aga Morić, od oca Mustafa-age, koji bijaše janjičar s titulom serdengečdije (jurišnika), i majke Amine. Silnici i zulumćari, pobunjenici protiv osmanske vlasti. Hapšenje braće Morić i njihovo pogubljenje ovjekovječeni su u baladi, koju je najvjerovatnije napisao neko od njihovih sljedbenika. U istraživanju profesorice Dženane Buturović navodi se kako je pronađeno najmanje 28 verzija ove balade, koja je prevedena i na nekoliko svjetskih jezika.

Znate li kako je nastala balada “Kiša bi pala” i ko je bio hodža Kustura, osuđen na smrt i obješen na Vracama? Znate li da je Himzo Polovina bio na Bleiburgu? Znate li da je harmonika u Bosnu stigla tek s Austro-Ugarskom?

Znate li da “Kraj tanana šadrvana” nije napisana u Bosni? Ta melanholična melodija i stihovi o tragičnoj i silnoj ljubavi generacijama “bacaju u sevdah” Bosance i Hercegovce i brojne poklonike sevdalinke na prostoru bivše Jugoslavije, no autor navedene pjesme nije niko drugi nego njemački pjesnik Heinrich Heine, jedan od najvećih pisaca u historiji svjetske i evropske književnosti.

Sve ovo možda znate, možda i ne znate, no do u detalja su vam ove i brojne druge priče opisane na stranici sevdalinka.info, jedinstvenom važnom projektu iza kojeg stoji nekoliko ozbiljnih autora, a sve uređuje Edina Klopić, koja već godinama živi u Njemačkoj, danas uspješna IT inženjerka.

“O sevdalinci sam i zbog ličnog interesovanja, a i spleta raznih okolnosti, imala mnogo informacija, pa se podrazumijevalo da bi sve to moralo biti pretočeno u digitalnu formu”, priča nam Edina Klopić o nastanku i prvim koracima na internet-stranici.

Ideja o kreiranju online prezentacije na temu sevdalinke nastala je početkom 2017. godine, nakon što je Bosna i Hercegovina uputila zahtjev u UNESCO za upis sevdalinke na reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine. Edina Klopić je, nakon što je saznala za inicijativu, shvatila da sevdalinka nije bila dovoljno eksponirana u javnosti i da nije postojao adekvatan marketing, te da su informacije o našoj tradicionalnoj pjesmi, posebno za zainteresirane van Bosne i Hercegovine, veoma skromne. Tako je nastala internetska stranica sevdalinka.info.

“Dobila sam podršku radnog kolege programera, zatim su se priključili sjajni momci i djevojke iz oblasti grafičkog dizajna i marketinga. Veliku podršku u prevođenju tekstova dali su članovi udruženja Pangea, mreže bosanskohercegovačkih studenata i akademika u Njemačkoj i pojedinci iz SAD-a. Avdo Huseinović napisao je tekst o sevdalinci, Art kuća sevdaha u Sarajevu prepustila nam je na raspolaganje razne biografije i slike, Semir Vranić dao nam je mnogo stručnih savjeta, a i sadržaj svoje web-stranice sevdalinke.com kao izvor temeljnih informacija. Razna udruženja i pojedinci promovirali su sajt, nakon što je išao online. Podršku i međusobnu saradnju imali smo sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu, kao i s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu.”

Čim je stranica kreirana, stavili su i stranicu i svoje usluge na raspolaganje federalnom Ministarstvu kulture i obrazovanja. Ni danas Edina Klopić ne zna da li su uopće iz ministarstva zainteresirani za saradnju iz jednostavnog razloga – nikada njoj i njenim kolegama nije odgovoreno na poziv sa saradnju.

“Stranica je apsolutno neprofitabilnog karaktera i odmah nakon objave ponuđena je bez naknade na raspolaganje federalnom Ministarstvu kulture i sporta kao marketinški instrument u procesu upisa Sevdalinke na listu UNESCO-a. Nažalost, nije bilo odgovora. Peticiju s više od 3.000 potpisa iz cijelog svijeta smo također ponudili kao prilog dokumentaciji, koja je trebala biti dostavljena u UNESCO, ali nije bila prihvaćena. Tako da saradnja s državnim ili federalnim institucijama, nažalost, ne postoji.”

Na ovoj ćete stranici saznati sve o sevdalinci. Kako je nastala ta bošnjačka gradska pjesma, naučit ćete sve najvažnije tekstove, pročitati brojne zanimljivosti, a sve je prevedeno i na engleski i njemački jezik.

“U vremenu kada ogroman broj bosanskohercegovačkog stanovništva živi izvan svoje zemlje i kada nove generacije podliježu asimilaciji društva u kojem odrastaju, sevdalinka kao lirska forma kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine predstavlja bitan stub nacionalne identifikacije i privrženosti domovini”, priča Edina Klopić.

“Veliki problem novih generacija bosanskohercegovačke dijaspore jeste jezička barijera, te je bilo jasno da sadržaj sajta mora biti ponuđen na engleskom i njemačkom jeziku. Cilj je bio predstaviti novi, drugačiji aspekt Bosne i Hercegovine, zemlje koja je, nažalost, postala sinonim rata i genocida, a koja je mnogo više od toga. Zemlje koja je stoljećima unazad imala tradiciju i kulturu, poeziju na nivou velikih njemačkih pjesnika kao što su J. W. v. Goethe ili Heinrich Heine. Smatram da imamo razlog da budemo ponosni i trebamo to i da pokažemo.”

Na stranici su i akademski radovi naučnika kakvi su, naprimjer, Munib Maglajlić, Nirha Efendić, Đenana Buturović... Tu su i biografije najvažnijih izvođača, muzičara i kompozitora koji su dali svoj štih tim pjesmama, od Safvet-bega Bašagića do Joze Penave i Spase Beraka.  “Većina naših velikana sevdaha nije više među nama i nemaju skoro nikakve lične prezentacije na internetu, te polako padaju u zaborav, odnosno veliki broj populacije uopšte i ne zna ništa o njima”, kaže Klopić, zaključujući: “Svojim doprinosom na očuvanju sevdalinke zaslužili su da dobiju platformu i budu predstavljeni, kao i svi ostali umjetnici modernog doba.“