Posljednjih mjeseci turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan često je znao dospjeti na naslovnice u lokalnim i međunarodnim medijima svojim izjavama o ratu u Gazi i svojim napadima na izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Čak ga je uporedio s nacističkim diktatorom Adolfom Hitlerom.

Nakon što je turska vlada zatražila od Izraela dopuštenje da iz zraka isporuči humanitarnu pomoć građanima Pojasa a Tel Aviv to odbio Ankara je sada otišla korak dalje i odgovorila uvođenjem ograničenja na izvoz pedesetak proizvoda, uključujući aluminij, cement i gorivo za avione Izraelu. "Ova će odluka ostati na snazi ​​sve dok Izrael ne proglasi prekid vatre u Gazi i omogući nesmetan protok dovoljne količine pomoći u Pojas", navodi se u saoopćenju Ministarstva trgovine.

Erdogan je sa svoje strane potvrdio odluku: "Gaza je u našim srcima od oktobra i postala je krvareća rana u savjesti cijelog čovječanstva", izjavio je turski predsjednik. “Pred sobom vidimo scene brutalnosti u kojima se namjerno bombardiraju bolnice, škole, džamije i crkve. Turska će nastaviti svoju apsolutnu podršku Palestincima”, dodao je.

Sa druge strane, Izrael je, pak, optužio Erdogana da je "žrtvovao ekonomske interese" Turske podržavajući Hamas. “Izrael neće kapitulirati pred nasiljem i ucjenama. Neće ignorirati jednostrano kršenje trgovinskih sporazuma i poduzet će paralelne mjere protiv Turske koje će naštetiti turskoj ekonomiji”, rekao je izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz.

Prošle godine turski izvoz u Izrael dosegao je 5,4 milijarde dolara, što je 2% ukupnog turskog izvoza. Ova bilateralna trgovina održava se u posljednjem desetljeću, unatoč diplomatskim usponima i padovima između obiju zemalja.

Napad Hamasa u oktobru i izraelska ofanziva u Gazi dogodili su se u vrijeme diplomatskog približavanja Ankare i Tel Aviva nakon desetljeća sukoba proizašlih iz izraelskog napada na turski brod Mavi Marmara – koji je trebao poslati humanitarnu pomoć u Gazu i prekinuti izraelsku pomorsku blokadu – što je uzrokovalo smrt 10 ljudi i ranjavanje njih još 50.

Trgovina s Izraelom uvijek je bila u velikoj mjeri u korist Turske, a suficit je  dosegnuo 3,9 milijardi dolara prošle godine. Izrael je važno tržište za turske proizvođače čelika, koji su prošle godine prodali 726.000 tona robe Izraelu, više od petine ukupnog turskog izvoza. Zabrana će vjerojatno imati značajan utjecaj na izvoz čelika iz zemlje.

Izrael će  također biti povrijeđen gubitkom ne samo turskog čelika nego i turskog cementa. Ali šteta vjerojatno neće biti tako velika kao što bi mogla biti u normalnim vremenima: oba se proizvoda koriste u građevinarstvu, koje je ionako u zastoju zbog izraelske zabrane Palestincima sa Zapadne obale da uđu u Izrael kako bi radili.

Izraelski izvoz rafinirane nafte i plastike, dviju najvećih kategorija (trgovina s Turskom je definitivno netehnološka), vjerojatno će biti smanjen ako Izrael nastavi sa svojom prijetnjom osvetom. Mogu li druge zemlje slijediti primjer Turske? Zapad i Kina gotovo sigurno neće, čak i ako se javno mnijenje sada protivi izraelskoj ofanzivi na Gazu. Izrael još uvijek smatraju saveznikom kojeg zapadne vlade vjerojatno neće tako lako sankcionirati kao što bi to učinile Rusija ili Kina. Sa svoje strane, Kina ne voli miješanje politike i poslovanja kao stvar načela.

Malo je vjerojatno da će i nekoliko arapskih zemalja s kojima Izrael trguje slijediti Tursku. Egipat je previše ovisan o izraelskom plinu da bi poduzeo tako veliki korak. Ujedinjeni Arapski Emirati previše ulažu u Izrael politički, ekonomski i vojno te u njegovu reputaciju mjesta za poslovanje neopterećenog politikom da bi se bavili političkom igrom.

Jordanske ulice su u plamenu zbog protseta protiv Izraela i Jordan se povukao iz sporazuma voda za energiju, ali kraljevstvo ne posluje mnogo s Izraelom. A posao kojim se bavi – uvoz izraelske vode i prirodnog plina – uključuje vrstu robe bez koje ne može i za koju nema alternativnih izvora.

Erdoganov potez dovodi čelnike ove tri arapske zemlje u neugodan položaj. On se bori za dobru stvar dok oni ne poduzimaju ništa, što je česta tema među demonstrantima u arapskom svijetu. Kao rezultat toga, jedan ili više njih može biti natjeran na neki prazan gest, poput zabrane izvoza u Izrael koji zapravo ne postoji. Ali vjerojatno će Turska biti jedina koja će podnijeti stvarnu žrtvu za dobrobit Gaze.