Slaven Raguž, minorni predsjednik nekakve hercegovačke strančice, posljednji je u nizu hrvatskih političara koji se priključio javno projektu dehumanizacije Bošnjaka.

Ono što je nekada radila Kolinda Grabar-Kitarović ili Miroslav Tuđman a nakon njih nastavio Dragan Čović, sada radi i Raguž. Izmišlja nekakav sveti križarski rat koji je navodno HVO vodio kako bi spasio Evropu od islamističkih hordi. UZP, presude Haaga, agresija, logori, deportacije, masovna ubistva, silovanja… Raguž o tome uopće ne govori, za njega je to bilo vjerovatno samo oruđe odbrane Starog kontinenta.

Zato je i moguće da juče popodne napiše ovakav tweet: “Nema opravdanja s kojim se mogu opravdati žrtve djece i civila. Ovdje se ne radi o tome tko je uz Izrael, a tko Palestinu, ovdje se radi tko stoji uz demokraciju, a tko uz teroriste. Drago mi je da je čaršija izišla iz ormara! I da, HVO se borio i protiv Hamasa i Hezbollaha!”

Ništa novo, navikli smo to već od brojnih hrvatskih političara, naslušali smo se prozivki za terorizam, priče o hiljadama nekakvih islamista na hrvatskoj granici, samoubicama koji čuče na hrvatskim granicama, čekajući u zasjedi češke turiste koji hrle ka Makarskoj rivijeri. Sve to ponavljaju svako malo, ovisno o prilici i potrebi.

Reagirali smo na sve to nekoliko puta, kazat ćemo sada i opet. Svi ti “mudžahedini” koje svako malo spominje Raguž i slični došli su u BiH preko Hrvatske, Hrvatska im je izdavala osobne dokumente (vidi pod Handala, osobna karta, Zagreb, 1994).

O Hamasu i mudžahedinima danas pričaju politički potomci ustaških terorista, na čelu sa Zvonkom Bušićem, koji su 10. i 11. septembra 1976. godine oteli avion kompanije TWA, u kojem su bila 92 putnika. Kasnije će policija naći njihov eksploziv u ormariću stanice podzemne željeznice Grand Central koji je ubio policajca Briana Murraya.

Nije to bilo prvi put nakon Drugog svjetskog rata da se ustaška emigracija odluči na terorističke napade kako bi pojačala dojam svoje političke borbe. Postavljena je bomba u beogradskom pozorištu 1968. godine, koja je prouzročila smrt jedne i ranjavanje 60 osoba. Ubijen je jugoslavenski ambasador u Švedskoj 1971. godine. Postavljena je bomba u jugoslavenskom avionu koji je u januaru 1972. godine letio iznad Čehoslovačke, kada je poginulo 27 ljudi, desilo se još mnogo drugih napada na različite jugoslavenske dužnosnike na inostranom tlu.

Ustaše će svoj rekorde postavljati desetinama terorističkih napada: obaranjem ili otmicom najmanje četiri aviona, postavljanjem bombi i ubijanjem jugoslavenskih migranata koji su ih odbijali finansijski pomagati i, naravno, ubijajući na desetine jugoslavenskih funkcionera unutar i izvan Hrvatske. Do 1970. godine ustaše su predstavljali ozbiljan problem za sigurnosne službe zemalja u kojima su djelovali.

Prva teroristička akcija, poznata pod nazivom Operacija Gvardijan, koju su organizirali ustaše, desila se u junu 1947. godine, kada je grupa terorista iz austrijskog Villacha krenula ka planini Papuk. Do jula naredne godine pohapšeno je svih 85 terorista. Među njima i trojica visokih ustaških oficira iz Drugog svjetskog rata.

Svakako najpoznatija teroristička akcija koju su organizirali radikalni hrvatski teroristi bila je akcija „Raduša“ ili „Feniks“, kako je puno poznatija, po kodnom imenu ustaške emigrantske skupine koja ju je organizirala. Od ukupno 19 terorista, 15 je likvidirano, a od četvorice uhvaćenih, trojica su osuđena na smrt i strijeljana. Preživio je samo jedan – Ludvig Pavlović, jer je tada imao 19 godina, a, po zakonu, smrtna kazna nije se mogla izreći mlađem od 21 godine.

Hrvatski su teroristi napali jugoslavenske ambasade i konzulate u Bad Goldbergu, Münchenu, Frankfurtu, Berlinu, njemačkom Goteborgu, a slične operacije izveli su u New Yorku, Melbourneu, u švedskim gradovima Göteborgu i Stockholmu. Pet terorista predvođenih ustašom Andelkom Brajkovićem uhapšeno je nakon atentata na ambasadora Vladimira Rolovića 7. januara 1971.

Sljedeće je godine druga ćelija otela avion švedske kompanije „SAS“ i izbavila Brajkovićevu skupinu nakon preusmjeravanja leta za Španiju. Otmičari su uspjeli pobjeći zahvaljujući dogovoru sa španskim vlastima. Oni su bili ti koji su 26. januara 1972. godine postavili bombu na letu 367 JAT-a, koji je krenuo iz Hermsdorfa u Njemačkoj. Preživjela je samo stjuardesa Vesna Vulović, koja je ušla u knjige rekorda jer je preživjela pad sa 10.000 metara.

U vrijeme kada je djelovala ustaška teroristička mreža, Osama Bin Laden nije bio ni rođen, a globalni terorizam nije ni postojao. Ustaše su vodile vladu u egzilu u Buenos Airesu i sa sjedištem u Valenciji, bile prethodnici Al Qaide i drugih sličnih organizacija koje danas predstavljaju izazov za sigurnost i koje danas sa Bošnjacima poistovjećuje Raguž.

 

HRONOLOGIJA TERORISTIČKIH NAPADA: 

 

novembar 1962: Bomba u predstavništvu Privredne komore u Münchenu.

maj 1963: Deveterica hrvatskih terorista iz Australije upadaju u Jugoslaviju. Uhapšeni u junu.

juni 1965: Ranjen jugoslavenski konzul u Njemačkoj.

august 1966: Ubijen jugoslavenski vicekonzul u Münchenu.

decembar 1966: Bomba u jugoslavenskom konzulatu u Sydneyu.

decembar 1966: Upad trojice terorista u Jugoslaviju.

septembar 1967: Ubijen svjedok ubistva vicekonzula u Münchenu.

februar 1967: U eksploziji bombe u rezidenciji ambasadora u Parizu ubijena jedna osoba.

mart 1967: Bomba u konzulatu u Grazu.

maj 1968: Bomba na željezničkoj stanici u Beogradu, šestero ranjenih.

Juni 1968: Ranjen šef vojne misije u Njemačkoj.

juli 1968: Bomba u beogradskom kinu. Ubijena jedna osoba, ranjeno 77 ljudi. Bombu postavio Miljenko Hrkač iz Lištice.

juli 1968: Bomba u ambasadi u Oslu.

septembar 1968: Bomba na željezničkoj stanici u Beogradu, 13 ranjenih. Bombu postavio Miljenko Hrkač iz Lištice.

juni 1968: Bomba u konzulatu u Sydneyu.

juni 1969: Atentat na šefa vojne misije u Berlinu.

novembar 1969: Bomba u ambasadi u Canberri.

maj 1970: Bomba u ambasadi u Briselu.

august 1970: Molotovljev koktel bačen na ambasadu u Briselu.

oktobar 1970: Bomba u konzulatu u Melbourneu.

februar 1971: Napad na konzulat u Geteborgu.

april 1971: Miro Barešić i Anđelko Brajković ubili Vladimira Rolovića, ambasadora u Švedskoj.

oktobar 1971: Bomba u Zagrebu.

januar 1972: Misleći da je u avionu premijer Džemal Bijedić, hrvatski teroristi postavljaju bombu. U eksploziji aviona koji je letio iz Stockholma ka Beogradu ubijeno 26 ljudi.

januar 1972: Bomba u vozu Beč – Beograd

mart 1972: Bomba u uredu Jugoslovenske turističke zajednice u Švedskoj.

juni 1972: Grupa od 19 hrvatskih terorista upada na područje oko Bugojna. Ubili 13 ljudi, preživjela svega četverica ustaša.

septembar 1972: Ubijen komandir milicije u Karlobagu.

septembar 1972: Trojica terorista otela avion kompanije „SAS“ iznad švedskog Malmea i preusmjerili ga ka Madridu, tražeći puštanje zatočenika. Dinko Šakić ih odvodi u Paragvaj.

septembar 1972: Bomba u uredu Turističke zajednice u Australiji.

decembar 1972: Bomba pred pravoslavnom crkvom u Australiji, jedno mrtvo.

Januar 1973: Otkriven paravojni kamp u Australiji.

august 1974: Jedno mrtvo u eksploziji bombe na stanici u Beogradu.

oktobar 1974: Dvojica terorista ubijena na Velebitu.

novembar 1974: Eksplozija pisma bombe u Zagrebu.

mart 1975: Atentat na konzulat u Lyonu.

septembar 1975: Bomba u poslovnici Kreditne banke u Zagrebu.

i 24. decembar 1975: Bomba u predstavništvu JAT-a u Njemačkoj.

februar 1976: Ubijen vicekonzul u Frankfurtu Edvin Zdovc.

juni 1976: Umjesto jugoslavenskog, greškom ubijen urugvajski ambasador u Paragvaju.

decembar 1976: Bomba u poslovnici JAT-a u Melbourneu.

juni 1977: Bomba u vozu u Ljubljani, jedno mrtvo.

novembar 1977: Bomba u konzulatu u Lyonu.