Uslijed enormnih poskupljenja sirovina i naglog skoka cijena ulaznih parametara, peradari i mljekari iz Tuzlanskog kantona (TK) našli su se u problemima. Ipak, i pored svega ističu da nisu oni ti zbog kojih građani kupuju skuplju piletinu i mlijeko. Slast poskupljenja, naglašavaju proizvođači, ne osjete oni, nego isključivo trgovci. S druge strane, ekonomisti pojašnjavaju razloge zbog kojih dolazi do poskupljenja ovih proizvoda u prodavnicama.

Proizvođači očekuju intervenciju i akcije od strane vlasti, koja, za sada, izostaje.

Uzgajivači tovnih pilića u TK kroz podsticaje dobivaju devet feninga po grlu, a da bi prevazišli novonastalu situaciju zbog poskupljenja hrane za piliće, neophodno im je četrnaest feninga. Također, i od otkupljivača su, kako se u ovom trenutku čini, bezuspješno tražili veće otkupne cijene.

“Bez obzira na to što raste cijena proizvoda u marketima, naša je otkupna uglavnom nepromijenjena već dvadeset i pet godina. Dakle, mi svoju cijenu ne povećavamo, dok to kontinuirano čine otkupljivači. Kada je riječ o otkupnoj cijeni, ona iznosi 2,30 KM uz PDV. Naši troškovi su se sada povećali i stanje je izuzetno teško. Da u potpunosti iskoristimo svoje kapacitete, mogli bismo prehraniti pola Bosne i Hercegovine”, naglašava Mevludin Kahvedžić, predsjednik Udruženja peradara TK, dodajući da je peradarski sektor iz godine u godinu u padu i, ako se ne prevaziđe trenutna situacija, u narednoj godini proizvodnja bi mogla biti smanjena za deset posto.

Statistika govori da je u TK registrirano devedeset uzgajivača tovnih pilića, a aktivno je njih pedeset. Nekada su proizvodili dvanaest miliona grla, a sada nešto manje od sedam miliona. Godišnja zarada uzgajivača u ovom kantonu je oko četrdeset i dva miliona KM.

Još jedan od problema s kojim se suočavaju peradari jeste uvoz pilećeg filea.

“U tržnim centrima pileći file se može naći u smrznutom stanju, ali ga oni odmrznu i tako prodaju, stvarajući veliki problem nama proizvođačima”, ističe Kahvedžić.

Mljekari, također, naglašavaju da je podizanje cijena mlijeka neopravdano i podvlače da, s obzirom na njenu nesrazmjernost u odnosu na otkup, oni nemaju nikakvu korist od toga. Cijena litra mlijeka u bh. marketima uveliko je prešla dvije KM, a najavljuje se da bi mogla biti viša i od tri KM.

Dok kupci raspravljaju o tome da li će litar mlijeka biti skuplji od litra goriva, iz Udruženja mljekara TK poručuju da “slast poskupljenja mlijeka u marketima, a koje košta od 2,20 do 2,70 KM, ne osjete proizvođači, već samo trgovci”.

“Od nadležnih ćemo zatražiti da otkupna cijena mlijeka bude veća barem za deset feninga (sada je blizu 0,70 KM po jednom litru i veća je u odnosu na prethodna tri mjeseca za do 18 feninga), dok bismo razgovarali s otkupljivačima za novu cijenu u decembru”, ističe Edin Glibanović, predsjednik Udruženja mljekara TK.

Inače, u TK je trenutno registrirano osam i po hiljada muznih grla i, ako se ova cifra želi održati, eventualno povećati, nadležni bi trebali poduzeti adekvatne korake.

“Vrijednosni lanac u proizvodnji bh. mlijeka potrebno je detaljno analizirati, vidjeti ko i šta u svemu tome radi te ko na kraju ima najviše koristi. U ovom slučaju korist bi trebali imati oni koji proizvode mlijeko”, smatra Suad Selimović, sekretar Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju koje djeluje pri Kantonalnoj privrednoj komori TK.

Admir Čavalić, ekonomski analitičar, pojasnio je zbog čega je situacija ovakva.

“Primarni je problem u tome što proizvođači imaju nisku pregovaračku moć, a to otkupljivači znaju i koriste. Osim toga, moramo navesti da drugi direktni i indirektni troškovi onemogućavaju spuštanje cijena. Naprimjer, kod mlijeka nije samo pitanje nabavne cijene, nego su poskupjeli drugi repromaterijali poput goriva, prevoza ili papira i ambalaže za pakovanje, što utječe na povećanje cijene proizvoda, a osim toga, kao jedan od faktora poskupljenja u obzir se uzimaju i dešavanja u regiji. Nije isključeno ni da se s ciljem očuvanja percepcije o održanju cijene proizvoda ide na smanjenje kvalitete, miješanjem mlijeka s vodom”, naveo je Čavalić.

Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine iz septembra ove godine, od januara do avgusta su cijene hrane na godišnjem nivou u BiH veće za 19,3 posto. U istom periodu, ove cijene na nivou Evropske unije su porasle 8,8 posto. Gotovo svi pododjeljci hrane na domaćem tržištu bilježe veće stope rasta od uporedivih zemalja, što je posebno izraženo za ulja i masnoće.

Dok zemlje u regiji kontinuirano ograničavaju rast osnovnih cijena prehrambenih namirnica, čime donekle smanjuju inflaciju, za sada nema naznaka da bi se rast cijena kod nas mogao zaustaviti.