Apstinencija, bilo od izlaska do zalaska sunca ili uokvirena u neki drugi format, vrlo je prisutan ritual u velikim religijama. U islamu, judaizmu, kršćanstvu, budizmu ili hinduizmu, postoje određena vremena u kalendaru u kojima odricanje od hrane dobiva snažnu simboliku.
Cilj je svesti život na ono bitno i prakticirati odricanje. Radi se o otkrivanju novih dimenzija ljudskog bića ili uspostavljanju odnosa s Bogom.
Iz duhovnih i vjerskih razloga, post je dio ljudske tradicije još od prahistorije. Post je već spomenut u Upanišadi, hinduističkim svetim knjigama, u Bibliji, u Starom i Novom zavjetu, u Kur'anu, u Talmudu, jevrejskom vjerskom kodeksu i u Mahabharati, indijskom mitološkom tekstu.
U kršćanstvu je post vezan uz proslavu korizme i Velikog tjedna, koji varira ovisno o početku proljeća i lunarnom kalendaru. Njegovo porijeklo je odlomak iz Biblije koji pripovijeda kako se Isus povukao u pustinju na 40 dana, gdje je molio, postio i bio iskušavan od đavla. Vrativši se, njegov je duh bio jači.
Ovaj vjerski odlomak postao je vodič kojim se obilježavaju običaji od Čiste srijede, kojom počinje korizma, do Uskrsne nedjelje, kada Isus ustaje nakon smrti na križu. Kršćanski Uskrs simbolizira dan na koji se slavi Kristovo uskrsnuće i uvijek se slavi u nedjelju, prema biblijskom odlomku u kojem se prepričava Posljednja večera, kada je Isus posljednji put susreo svoje učenike neposredno prije nego što je umro na križu.
Stoga je Veliki tjedan historijski kršćanski spomendan Muke Kristove, koji obilježava posljednju sedmicu života Isusa iz Nazareta, a danas predstavlja simbol pokore.
U islamu, međutim, ramazan podrazumijeva post od izlaska do zalaska sunca koji poštuju svi muslimani. Za razliku od korizme, on traje između 29 i 30 dana, a simbolizira i vrijeme razmišljanja tokom kojeg se vjernici tokom dana suzdržavaju od jela i pića, kao i od pušenja ili spolnog odnosa.
Kao i kod Uskrsa, početak Ramazana također varira svake godine: prva četvrtina lunarnog kalendara označava njegov početak kroz odbor za promatranje mjeseca koji se nalazi u Saudijskoj Arabiji. Ove godine Ramazan je počeo 2. aprila, a završit će 2. maja, što se poklapa s proslavom ramazanskog bajrama.
Ovu tradiciju su poštovali još stari Arapi. Njegovo ime, Ramazan, dolazi od "ar-ramad", što znači vrelina. Muslimani vjeruju da se melek Džibril pojavio Poslaniku Muhammedu a.s. i otkrio Kur'an, svetu knjigu islama, 610. godine. Muslimani poste tokom ramazana kao način obilježavanja objave Kur'ana, budući da se ta objava, Laylet Al Qadr dogodila za vrijeme Ramazana.
Za to vrijeme cilj je duhovno rasti i uspostaviti čvrstu vezu s Allahom. Ovaj mjesec posta obavezan je za sve muslimane, osim za trudnice, bolesne, starije, putnike ili žene u menstruaciji, koji će te dane nadoknaditi do kraja godine.
Slično kršćanskoj Uskrsnoj nedjelji, glavni jevrejski blagdan, Yom Kippur, označava kraj svetog kalendara judaizma i također simbolizira duhovni put molitve, pokajanja i dobročinstva. Naziv najsvetijeg dana u judaizmu, Yom Kippur, značio bi dan pomirenja. Ovo razdoblje svečanosti počinje Roš Hašanom, kojom se obilježava jevrejska Nova godina.
Također obilježeno lunarnim kalendarom, ovo vrijeme se slavi desetog dana tišrija, prvog mjeseca građanske godine i sedme vjerske godine prema hebrejskom lunisolarnom kalendaru. Za Jevreje Yom Kippur označava kraj takozvanih dana pokajanja i 10 dana vjernici mogu uticati na planove koje je Bog pripremio za nadolazeću godinu. Zato su ovi dani obilježeni na kalendaru prepunom djela molitve i milosrđa.
U judaizmu se sveti dan također obilježava postom popraćenim suzdržavanjem od spolnog odnosa, parfema, kreme... Stoga je Yom Kippur najsvetiji dan u jevrejskom kalendaru i označava ritual pomirenja putem posta i molitve.
Iako je u historiji teško identificirati tačan trenutak u kojem je nastala tradicija posta kao vjerskog simbola, već postoje dokazi o toj apstinenciji među nekim domorodačkim plemenima Sjeverne Amerike, u staroj Grčkoj i u predkolumbovskom Peruu. Prema ovim dokazima, čak i tada se posto odnosio na prekid osnovnog za ljudsko tijelo uz uzdizanje misli prema duhovnosti.
Duh ove stoljetne tradicije, koja u svim religijama na ovaj ili onaj način predstavlja davanje prednosti duši nad tijelom, u konačnici će i dalje predstavljati vrijeme samorefleksije, duhovne povezanosti i zahvalnosti.
