Brđanin je bio vodeća politička ličnost u tzv. Autonomnoj regiji Krajina (ARK). Bio je na ključnim položajima na općinskom, regionalnom i republičkom nivou, među ostalim, bio je prvi potpredsjednik tzv. skupštine ARK-a, predsjednik kriznog štaba, a kasnije je bio vršilac dužnosti potpredsjednika Vlade za proizvodnju, ministar za građevinarstvo, saobraćaj i komunalne djelatnosti i vršilac dužnosti potpredsjednika Vlade Republike Srpske.

Brđanin je pomagao i podržavao mučenja koja su počinile snage bosanskih Srba u sklopu oružanih napada snaga bosanskih Srba na nesrpske gradove, sela i područja nakon 9. maja 1992. pa sve do kraja decembra 1992. Ta mučenja su uključivala namjerno nanošenje teškog bola ili patnji bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima neborcima nečovječnim postupanjem koje je uključivalo seksualno zlostavljanje, silovanje, brutalno premlaćivanje i druge oblike teškog maltretiranja u policijskim stanicama, kasarnama i privatnim domovima i drugim lokacijama, kao i tokom premještanja lica i deportacija, navodi se na stranici Haškog suda.

U školi "Petar Kočić" u predgrađu Bosanske Krupe bilo je zatočeno barem 50 Bošnjaka. U maloj prostoriji, zatočenicima su davani elektrošokovi. Žice iz automobilskog akumulatora bile su spojene putem spojnica s ručnim i nožnim prstima zatočenika.

Brđanin, kao predsjednik Kriznog štaba ARK-a, pomagao je i podržavao snage bosanskih Srba u granatiranju gradova i sela koja su pretežno naseljavali Bošnjaci i bosanski Hrvati, a koja su nanosila štete velikih razmjera kućama i poslovnim objektima. Snage bosanskih Srba ulazile su u gradove i sela, pljačkale i palile stanove, kuće i poslovne objekte koje su pripadale bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima. Svrha tih napada bila je stvaranje straha, uništavanje imovine, gradova, naselja i sela i primoravanje nesrbe da napuste svoje kuće, sela ili gradove i trajno napuste to područje.

Brđanin je pomagao i podržavao pripadnike snaga bosanskih Srba u počinjenju krivičnih djela kao što su: ubistvo najmanje tri civila bosanska Muslimana u Hambarinama 23. maja 1992.; ubistvo oko 140 civila bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u Kozarcu i okolnim područjima oko 24. maja 1992.; ubistvo najmanje osam bosanskih Muslimana u kući Mehmeda Sahurića u Kamičanima između 24. i 26. maja 1992.; ubistvo osam muškaraca Bošnjaka u selu Jaskići 14. juna 1992.; i ubistvo najmanje 300 muškaraca Bošnjaka i bosanskih Hrvata u selu Bišćani 20. jula 1992.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju izrekao je konačnu presudu Radoslavu Brđaninu 2007. godine, kojom je osuđen na 30 godina zatvora. Nakon presude Haškog tribunala Brđanin je kaznu služio u Danskoj, odakle je prebačen u pritvor Haškog mehanizma za međunarodne krivične sudove.

Nakon 23 godine robije Brđanin je pušten zbog lošeg zdravstvenog stanja, a umro je u Banjoj Luci u septembru 2022. godine.