Bosanskohercegovački poslodavci održali su okrugli stol u Tuzli kako bi pokušali hitno riješiti problema nedostatka radne snage kroz liberaliziranje tržišta rada u FBiH, rasterećenje cijene rada smanjenjem previsokih poreza i doprinosa na plaće, ukidanje ili smanjenje neopravdano visokih parafiskalnih nameta u cilju kreiranja povoljnijeg poslovnog ambijenta.
Jedan od glavnih zahtjeva poslodavaca jeste uvoz radne snage. Donedavno je glavni zahtjev bio stručnost kadra, danas su se stvari okrenule, nije toliko važna stručnost kadra koliko je važno da kadra uopće ima.
Poslodavci se danas trude zadržati svakog radnika kojeg imaju, više nije problem ni povećati plate, samo da ostanu na poslu. Domaća privreda je u posljednjih sedam-osam godina uspjela zaposliti veliki broj radnika i trudi se zadržati ih. S druge strane, mnogo njih je otišlo na rad u inozemstvo, najčešće u Njemačku, Sloveniju i Hrvatsku.
Zapravo, ove su države konkurencija Bosni i Hercegovini u pogledu zadržavanja radne snage za jednostavne i majstorske poslove, poslove koje mogu obavljati radnici s trogodišnjom i četverogodišnjom srednjom školom. Takvih radnika nedostaje širom Evrope. Logičan izbor je uvoz radne snage iz dalekih azijskih država.
Možda čudno zvuči, ali država koja je ekonomski ozbiljna mora biti u stanju da otvori svoje tržište rada, oni kojima je dobro da ostanu, oni kojima nije da odu, a da na njihovo mjesto dođu radnici iz drugih zemalja. Zakonska rješenja, smanjenje poreza ne mogu ni izbliza natjerati poslodavce da povećaju plate kao što to može konkurencije i borba za svakog radnika bez obzira na to odakle je došao. Kada čovjek nema izbora, pristaje na sve, kada ima, onda može da se pogađa, pa ko ponudi više.
