Dana 25. jula 1995. godine u 8 sati naveče, na Zlaći kod Banovića, došlo je do prvog postrojavanja pripadnika 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, nakon tragedije Srebrenice. U stroju divizije koja je branila Srebrenicu i granicu Bosne i Hercegovine sa Srbijom, našlo se samo 2.080 preživjelih boraca. Jedinicu je postrojio njezin komandant Naser Orić.

Postrojavanje se desilo samo 14 dana poslije donošenja odluke da se iz Srebrenice krene u proboj prema Tuzli. Kako je izgledao taj proboj opisao je u svome izvještaju komandant proboja Ramiz Bećirović.

Nakon što je donijeta odluka o proboju, Komanda 28. divizije odredila raspored jedinica i način kretanja. Naređeno je da u proboj krene i civilno stanovništvo, s tim što su mogli samostalno donijeti odluku da li će ići sa vojskom ili će iči prema UNPROFOR-u u Potočare. Nakon što je uspostavljen kontakt sa Komandom 2. korpusa postrojene su jedinice i formirana je kolona. Sve se dešavalo u noći između 11. na 12. juli 1995. godine. Komandi 2. korpusa je preneseno “da je Srebrenica faktički pala” i da je namjera proboj prema Tuzli. Ramiz Bećirović je prenio Komandi 2. korpusa da će se kolona kretati u pravcu Baljkovice i da se u koloni nalazi između 10.000 i 15.000 ljudi, od čega je bilo oko 6.000 boraca. Žena i djece je bilo veoma malo, možda desetak. Već pri samom pokretu, od Buljima prema Kamenici, došlo je do panike. Na čelu kolone se nalazila 284. brigada, dok je iza nje bila 280. brigada u kojoj se nalazio. Oko 10 sati naređen je prvi odmor, ali i da začelje stigne vrh kolone. Po pristizanju u rejon odmora kružile su razne informacije, da ima ranjenih, poginulih, da ima onih koji su izašli iz kolone i išli bočno. Oko 16 sati Bećirović naređuje pokret. “Ranjenike sam stavio odmah iza 284. br, a na začelju je i dalje trebao da se kreće Brdski bataljon“, napisao je u izvještaju Bećirović.

Nakon što je kolona prešla tri do četiri kilometra na nju je otvorena vatra. Ljude je uhvatila panika, bježali su naprijed, nazad po stranama i vatra je trajala oko deset minuta duž cijele kolone. Pale su i prve žrtve, na čelu kolone. Tu je kolonu zatekla i noć, a uskoro se saznalo i da je kolona prekinuta. “Nakon deset minuta dobio sam vezu sa komandantom Bataljona koji me je izvijestio da je u kretanju prema cilju. Pošto sam znao da je on zadnji, mislio sam da je kolona ponovo uspostavljena. Dobio sam zahtjev od komandanta 284. br (Veiz Šabić) da odem na čelo kolone. Po dolasku na čelo kolone, obavijestio me je da su izviđači u rejonu Đuguma na asfaltu i da se put može preći. Naredio sam da se put pređe u propustu, ispod asfalta i naredio mu da krene sa kolonom…”, navodi on. Kad je kolona prešla asfalt kretanje se nastavilo duž a zatim preko rijeke Jadar i dalje prema Cerskoj i Udruču. Ubrzo se čula i nova paljba po koloni iz PAM-ova, iza leđa. Bećirović je ubrzo dobio informaciju da su srpski transporteri na asfaltu preko kojeg su prelazili presjekli kolonu. “Po pristizanju manjih grupa pristizale su i razne informacije o stanju na začelju kolone, od toga da su ih opkolili četnici još na odmaralištu, da su četnici ulazili u kolonu i odvozili razne grupe na stranu, te da je bilo mnogo pobijenih”, piše Bećirović.

Poslije dogovora sa komandantima odlučeno je da se kolona vratio u rejon asfalta i da pokuša izvući iz okruženja veću grupu boraca 28. divizije ARBiH. Oko 14 sati stigla je informacija da su se srpski vojnici povukli sa asfalta i da je veća grupa boraca 28. divizije prešla asfalt i da se kreće prema Udrču. “Nakon toga sam promijenio odluku, na Udrču sam ostavio Brdski bataljon i IDČ sa dvadesetak boraca iz 284. br. koji poznaju teren, sa zadatkom da izvrše prikupljanje pristiglog ljudstva u rejon Udrča, te da se u večernjim satima vrate i pokušaju izvući i preostali dio kolone”, navodi on. Kolona je oko 16 sati krenula prema selu Glode i na tom putu od Udrča prema selu nije bilo nikakvih problema. Ipak, po izlasku izviđača na Glodansko brdo, ustanovljeno je da se to brdo nalazi pod kontrolom srpske vojske. Pomoću vodiča brdo je uspješno zaobiđeno, a po svanuću ponovo je napravljen odmor. U popodnevnim satima sa začelja je stigao i Bataljon te komandant Ejub Goli, sa izvještajem da na asfaltu gdje je kolona presječena nisu uspjeli pronaći dio kolone koja je iza ostala.

U podnevnim satima kolona kreće prema selu Liplje, sa procjenom da će u rejonu Snagova doći do sukoba sa srpskom vojskom. Zbog toga Bećirović naređuje Brdskom bataljona da uđe u sastav 284. brigade. Poslije prolaska sela Liplje kolona upada u zasjedu, ali je uspijeva razbiti, te zarobljava jednog oficira Vojske Republike Srpske, koji je predat Komandi 24. divizije ARBiH nakon proboja. Na tom putu kolona je nailazila na zapaljene bošnjačke kuće te brojne mrtve, ali i ranjene koji su kupljeni. U pravcu Snagova ponovo se moralo preći preko jednog asfalta, ali je ovaj put to učinjeno bez ikakvih problema. Tek na samom začelju kolone naišao je jedan srpski transporter koji je otvorio vatru na začelje kolone, ali je uslijed djelovanja ručnog bacača uspješno uništen. “U Križevačkim njivama smo zaustavili kolonu radi odmora, a otišlo se na bataljonsko izviđanje. Negdje oko 12 sati, 15. 07. 1995. g. dobio sam informaciju da je ranjen komandant Bataljona Golić Ejub, s tim što mi je rečeno da se sumnja da će Golić preživjeti”, stoji u izvještaju.

Napravljena je linija prema Baljkovici, poslije čega je krenula glavnina kolone. Iste večeri 15. jula otpočela je i borba radi proboja prema slobodnoj teritoriji. U tim borbama uništen je jedan srpski tenk, dok su tri zarobljena, uništena su dva kamiona i jedna “praga”, dok je još jedna praga zarobljena. U toku noći borbe su obustavljene, ali i kretanje kolone, jer nije bilo sigurno. “Pošto smo mogli da uključimo samo jedan tenk u borbu, pri našem kretanju smo zapalili rezervoar za gorivo, jer na drugi način ih nismo mogli uništiti. Istovremeno sa našim napadom iz pravca slobodne teritorije je krenuo i napad koji je vodio komandant Naser Orić, ali oni nisu taj dan mogli da probiju liniju odbrane četnika”, izvijestio je Bećirović. Napad je obnovljen u jutarnjim satima 16. jula i oko 12 sati uspješno su kod Nezuka probijene srpske linije, poslije čega je došlo do susreta kolone sa pripadnicima 24. divizije ARBiH.