Uprkos iznimnim umjetničkim standardima The Beatlesa, ponedjeljak, 14. juna 1965. godine, bio je nešto poput masterclassa njihove produktivnosti. Samo nekoliko dana nakon objave da će im kraljica dodijeliti počasno ordenje, grupa se vratila u EMI-jev studio na Abbey Roadu. Popodne su snimili dvije pjesme – “I've Just Seen A Face” i “I'm Down”. Ipak, večernja sesija je bila ta koja je napravila revoluciju. Između 19 i 22 sata snimili su pjesmu “Yesterday” koju je napisao Paul McCartney. Ili, tačnije, McCartney ju je snimio sam, sam sa svojom akustičnom gitarom.

“Pjesmu sam prvi put donio u studio i odsvirao je na gitari”, prisjećao bi se Paul. “Međutim, ubrzo je Ringo Starr rekao: 'Ne mogu baš staviti bubnjeve, to ne bi imalo smisla.' A John Lennon i George Harrison su rekli: 'Nema smisla imati drugu gitaru.' Pa je George Martin predložio: 'Zašto ne probaš sam i ne vidiš kako će ići?' Pogledao sam sve ostale i oni su odobrili da to bude zapravo neka vrsta solo trake. I tako je na kraju i odrađeno.”

Porijeklo pjesme

Kao najobrađivanija pjesma u katalogu The Beatlesa, porijeklo pjesme “Yesterday” razmatrano je mnogo puta. Napisana je na adresi Wimpole Street 57 u Londonu, gdje je Paul McCartney živio u tavanskim sobama na vrhu porodične kuće svoje djevojke, engleske glumice Jane Asher. Kao što je mnogo puta i posvjedočio, ideja mu je došla u snu.

“Probudio sam se s lijepom melodijom u glavi. Pomislio sam da je ona super, ali sam je morao nekako uobličiti. Do mene je bio klavir, desno od kreveta, tu kraj prozora. Ustao sam iz kreveta, sjeo za klavir, i počeo svirati.”

Paul McCartney je proveo neko vrijeme ne vjerujući da je on to zaista napisao. Puštao bi pjesmu svima koje bi sreo, pitajući prepoznaju li je, misleći da je to možda neki opskurni stari standard. Naravno, niko nije.

“Na kraju je to postalo kao predaja nečega policiji. Mislio sam da ću imati hit ako me niko ne zatraži nakon nekoliko sedmica zbog kršenja autorskih prava.”

Dileme u vezi s imenom

Neki, uključujući prijatelja Paula McCartneyja i biografa Barryja Milesa, tvrde da je napisana samo nekoliko sedmica prije nego što je snimljena. John Lennon se, međutim, sjećao kako se pjesma vrtjela mjesecima: “McCartney ju je napisao gotovo cijelu, ali jednostavno nismo mogli pronaći pravi naslov. Svaki put kada bismo se okupili da pišemo pjesme ili snimamo, ova dilema bi se pojavila. Nazvali smo je 'Scrambled Egg', to je među nama postala neka vrsta šale za tu traku. Skoro smo bili gotovi kada smo zaključili da nam odgovara samo naslov od jedne riječi i, vjerujte mi, jednostavno nismo mogli pronaći onaj pravi. Baš smo se napatili. Zatim, jednog jutra, Paul McCartney se probudio, a pjesma i naslov bili su tu. Završeno! Znam da zvuči kao bajka, ali to je čista istina.”

Sjećanje Georgea Martina jeste da je pjesma postojala u radnom obliku više od godinu: “Prvi put sam čuo 'Yesterday' kada je bila poznata među nama kao 'Scrambled Egg' – što je bio Paulov radni naziv – u hotelu George V u Parizu u januaru 1964.”

Paul McCartney je još uvijek radio na pjesmi kada su 1965. snimali film – “Help!”. Tada je reditelj Richard Lester rekao, nakon što je svima Paul McCartney probio uši novom trakom: 'Ako više budeš svirao tu prokletu pjesmu, naredit ću da maknu klavir s pozornice. Ili završi ili odustani.'”

Završavanje pjesme

Nakon završetka snimanja, Paul McCartney i Jane Asher otišli su na odmor u portugalsku vilu svog prijatelja Brucea Welcha iz The Shadowsa. Na 180 milja dugom putu od zračne luke McCartney je konačno uspio. “Bila je to duga, vruća, prašnjava vožnja”, prisjetio se on. “Djevojka je spavala, ali ja nisam mogao, a kada toliko dugo sjedim u autu ili uspijem zaspati ili mi mozak proradi. Sjećam se da sam razmišljao o melodiji 'Yesterday' i odjednom sam dobio ideju.”

Welch je ovu priču potvrdio.

“Pakirao sam se za odlazak i Paul McCartney me pitao imam li gitaru. Očito je radio na stihovima dok se vozio u Albufeiru iz zračne luke u Lisabonu. Posudio je moju gitaru i počeo svirati pjesmu koju sada svi znamo kao 'Yesterday'.”

Snimanje i produkcija

Nakon što je pjesma donesena u studio tog ponedjeljka u junu 1965. godine, Beatlesi i njihov producent George Martin počeli su se pitati šta učiniti s njom. Martin se sjeća da je rekao McCartneyju: “'Jedino čega se mogu sjetiti jeste dodavanje gudača, ali znam šta ti misliš o tome.' A Paul McCartney je rekao: 'Ne želim Mantovanija.' Rekao sam: 'Šta je s vrlo malim brojem gudača, nekim kvartetom? Mislim da je to zanimljivo.' Inače, prva verzija Paula McCartneyja malo se razlikuje, jer on je insistirao na tvrđem zvuku, govorio bi da su oni rock 'n' roll bend. Međutim, vjerovao mi je i nas dvojica smo nekako zajedno radili na razrađivanju ideje u mojoj kući.”

S njihovim aranžmanom za gudački kvartet snimljenim u poslijepodnevnoj sesiji 17. juna hit “Yesterday” je bio potpun. Ovo je bio prvi put da je pjesma Beatlesa pojačana jednim takvim ansamblom, ali ne i posljednji.

“Yesterday” je uključena u “Help!” album u Ujedinjenom Kraljevstvu (iako se nije pojavila u filmu), u ljeto 1965. godine, a objavljena je kao singl u SAD-u 13. septembra te godine. Provodeći četiri sedmice na 1. mjestu (pjesma nije dobila singl izdanje u Velikoj Britaniji sve do 8. marta 1976. godine, kada je zauzela 8. mjesto na nacionalnoj top-listi), postala je vjerovatno najpoznatija pjesma The Beatlesa. Toliko da je John Lennon u intervjuu 1980. primijetio: “Idem u restorane i svirači uvijek sviraju 'Yesterday'. Yoko Ono i ja čak smo potpisali violinu jednom tipu u Španiji nakon što nam je odsvirao 'Yesterday'. Nije mogao razumjeti da ja nisam napisao pjesmu. Ali pretpostavljam da nije mogao ići od stola do stola i svirati 'I Am The Walrus'.”