To su paranoici. Pretjeruju. To je fašizam. Desničarski nacionalisti. Sve su to neki od epiteta kojima je čašćavan Stav kad god je u njemu objavljeno da se od Bošnjaka krade memorijalizacija Agresije i zločina počinjenih nad njima, da se radi na estradizaciji kulture sjećanja, da je u toku svojevrsna agresivna uravnilovka, da se priča o logorima, zločinima i Agresiji, umjesto u udžbenike i naučne konferencije, u znanstvene radove pretvara u bezlični „festival mimoze“, u narativ o nekakvim imaginarnim zločincima koje treba ostaviti u prošlosti i krenuti dalje.
Jer smo, kako to ustvrdi zvaničnica Naše stranke, glasnogovornika štiftunga koji na takvoj reviziji historije i insistiraju, jedni drugima palili kuće. Pa je red da se o tome više ne priča, da se šuti, jer je samo tako nekakva Bosna moguća.
Nažalost, taj je proces rememorijalizacije u toku i zahuktava se.
Nakon jučerašnjeg skandaloznog okupljanja najviših zvaničnika NIP-a u Prijedoru, pod krinkom nekakvog skupa o logorima u Bosni, u vrijeme dok je stotinjak metara dalje lokalna prijedorska vlast slavila „oslobođenje“ tog grada, danas u Sarajevu novo „stiftung“ okupljanje. Međunarodna konferencija „Ratni zločini u Prijedoru i okolini“. Opet, dakle, skup o Prijedoru, opet u režiji istih ljudi i opet bez ijednog naučnika, bez historičara ili pravnika koji iz prve ruke znaju ponešto o nepresuđenom genocidu u tom gradu.
Po zvaničnom rasporedu, skupu će prisustvovati dvadesetak ljudi. Izuzev Fikreta Alića, koji je, ispričavamo mu se unaprijed, na konferenciji “iz dekorativnih razloga”, niko ko ima bilo kakve veze sa Prijedorom neće biti u Vijećnici. Da se da na važnosti skupu, pozvan je Roy Gutman i to je to.
No, zato su tu gradonačelnica Sarajeva, savjetnik za medije Denisa Bećirovića, NIP-ov direktor Memorijalnog centra Sarajevo, sarajevski osnovci koji će čitati poruke mira i pjevati pjesme Indexa. Sve izgleda kao da je scenario osmislio Dino Mustafić.
I ne samo oni, u Vijećnici su i Jakov Devčić, v.d. direktor Predstavništva Fondacije Konrad Adenauer u BiH, onda Ivan Jovanović, voditelj Regionalnog programa UNDP-a i stručnjak za tranzicionu pravdu, pa zatim Saša Bojanić, pravni savjetnik u Odjeljenju za vladavinu prava OSCE Misije u BiH, tu je i Rada Pejić-Sremac, Koordinatorica Programa za informisanje zajednica pogođenih sukobom Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove a ne treba zaboraviti ni Mahira Muharemovića, naučnog saradnika Programa vladavine prava za Jugoistočnu Evropu Fondacije Konrad Adenauer.
Golemo.
Štiftunzi su tu. Bosanskohercegovačkih historičara, onih koji su napisali na desetine ozbiljnih naučnih radova, objavljenih u zemlji i inozemstvu, skupili svjedočenja, fakte, činjenice, dokaze, skupljali kosti svojih najbližih pobijenih u Prijedoru, njih u Vijećnici nema. Valjda da svojom pojavom ne kvare proces.
Tako to ide. Nemojte se začuditi kada se za koju godinu, na nekom okruglom stolu na kojem se govori o Prijedoru, pojavi ovdašnja omiljena nezavisna analitičarka i da opet, kao onda kada je svjedočila u Haagu, ispriča da je bila „kapija, ograda, mnogo ljudi unutra… Mnogo je ljudi dolazilo, odlazilo, ljudi su bili obučeni u svakakve uniforme. Neki su imali kape, neki nisu, mnogo je ljudi ulazilo, čak i na biciklima…“.
Da Trnopolje nije bio logor nego “sabirni centar”, u kojem se okupljalo uglavnom muslimansko stanovništvo koje će biti transferisano gdje ko hoće. Te da su ulaz i izlaz u “sabirni centar” bili slobodni i da je ona vidjela ljude koji su odlazili svojim kućama da pokupe stvari koje su zaboravili i vraćali se u Trnopolje.
Jer jedni drugima smo, jel’, palili kuće. Samo što su nečija sela gorjela češće i “lepše”.
