Tokom ovih pet godina na Camp Nouu, gdje je uspio osvojiti samo jednu titulu španskog prvaka (2023.), jednu titulu Copa del Rey (2021.) te jedan španski Superkup (2023.), Barca je potrošila nešto više od 192 miliona eura za De Jonga - uključujući cijenu njegovog transfera. Cifra puno veća od 120 miliona koliko je Real Madrid u istom razdoblju (2019.-2024.) uložio - između fiksnog i varijabilnog koncepta - u Luku Modrića
Prije desetak dana Frenkie De Jong se vratio na teren 162 dana nakon ozljede gležnja na Santiago Bernabéu. Taj klasik odigran 21. aprila bio je posljednje poglavlje još jedne sezone u kojoj je igrač zamišljen kao temelj nove Barcelone igrao uglavnom nezapaženo. No, za samu činjenicu da je završio sezonu, klub je Frenkieju morao platiti 31.974.000 miliona eura bruto, raspoređenih na slijedeći način: fiksna plaća (18 miliona), bonus za vjernost (6.820.000 eura), bonus za odgodu njegove plaće tokom pandemije (4.654.000 eura), bonus za učinak za ostvarenje najmanje 60% minuta u službenim utakmicama (dva miliona) i bonus za plasman u četvrtfinale Lige prvaka (500.000 eura). Prisilno izbivanje zbog teške ozljede značilo je da je De Jongu igrao samo 30 utakmica, od kojih je svaka koštala klub 1.065.800 eura.
Ove brojke iz prošle sezone stavljaju De Jonga čak i iznad Roberta Lewandowskog čija je godišnja plaća oko 27 miliona bruto. Ove godine pak situacija je obrnuta, Poljaku se plaća povećava na 33 miliona, a smanjuje Nizozemcu. Ukupno će De Jong, prema ugovoru u koji je imao uvid i EL MUNDO, dobiti 25,2 miliona, u obliku fiksne plaće (19 miliona), bonusa za vjernost (4.200.000 eura) i bonusa za 60% minutaže (dva miliona). Bonus za osvajanje trostruke (Liga, Liga prvaka i Kup) bio bi dva miliona više.
Ovim enormnim iznosima treba dodati i trošak amortizacije njegovog transfera, što često ostaje nezapaženo. Naime, 23. januara 2019. godine, šest sedmice prije poznate utakmice Lige prvaka protiv Real Madrida, Ajax je pristao na transfer svoje zvijezde u Barcelonu u zamjenu za 75 miliona eura, plus još 11 u varijabli. Dakle, klub Blaugrana je morao obračunati te uplate na svoje račune od 2019. do 2024. Lani je ta svota ipak premašila 10 miliona, pa je ukupni izdatak kluba za De Jonga premašio 42 miliona eura.
Produženje ovog sočnog ugovora, koji su 1. oktobra 2020. potpisali bivši predsjednik Josep Maria Bartomeu, njegov generalni direktor, Óscar Grau i njegov sportski direktor Javier Bordas, omogućilo je De Jongu da se smjesti samo jednu stepenicu ispod Philippea Coutinha i Samuela Umtitija, najplaćenijih u tadašnjoj ekipi, odmah iza Gerarda Piquéa i Sergija Busquetsa.
Tokom ovih pet godina na Camp Nouu, gdje je uspio osvojiti samo jednu titulu španskog prvaka (2023.), jednu titulu Copa del Rey (2021.) te jedan španski Superkup (2023.), Barca je potrošila nešto više od 192 miliona eura za De Jonga - uključujući cijenu njegovog transfera. Cifra puno veća od 120 miliona koliko je Real Madrid u istom razdoblju (2019.-2024.) uložio - između fiksnog i varijabilnog koncepta - u Luku Modrića.
Barcelona sada traži način da se riješi igrača na kojeg otpada 9,3% njenog budžeta za plaće. Odnosno, više od onoga što ukupno zarađuju Lamine Yamal, Ronald Araújo i Gavi. Do 2026. klub mu još mora platiti 50,2 miliona (25,2 milijuna u 2025. i 25 u 2026.). Plaća koja je nepriuštiva čak i za Manchester United - kojim upravlja Erik ten Hag, njegov bivši trener u Ajaxu - ili druge slavne klubove Premier lige zainteresirane za njega.
Čini se da De Jong nema jasnu budućniost u klubu. Trener Hansi Flick uspio je zacementirati novu sredinu terena s mladim igračima iz omladinske škole kao što su Marc Casadó ili Pablo Torre, koji su direktna konkurencija Nizozemcu. Dodamo li tome i povratke Gavija i Fermína Lópeza, situacija mu postaje još kompliciranija.
