Oslikavanje džamija oduvijek je imalo kontinuitet na našim prostorima, a objekt se nije smatrao završenim dok nije bio oslikan. Ta tradicija nastavljena je i danas, a ogromna potreba za ukrašavanjem sve većeg broja džamija zahtijeva stručan pristup kako bi se kvalitet iz prošlih vremena održao do danas.

U tom smislu, postoji sve veća potražnja za takvom vrstom projekata, a jedna od osoba koja se upustila u tako zahtjevnu umjetničku praksu jeste i akademski umjetnik Velid Hodžić iz Sarajeva, zajedno sa svojim timom iz umjetničkog studija “Mukarnas”. Velid je srednju umjetničku školu i Akademiju likovnih umjetnosti završio u Sarajevu i već godinama se usavršava u različitim formama islamske umjetnosti, a oslikavanje džamija postalo mu je primarno kreativno usmjerenje. 

STAV: Još od ranog osmanskog perioda u Bosni postoji tradicija oslikavanja džamija. U 20. stoljeću došlo je do određenog zastoja iz ideoloških razloga, ali se s osamostaljenjem Bosne i Hercegovine javila potreba za oslikavanjem kako već postojećih, tako i novoizgrađenih vjerskih objekata. Vi ste akademski umjetnik, kako je došlo do toga da se usmjerite prema islamskoj umjetnosti i oslikavanju džamija?

HODŽIĆ: Sjećam se da sam u djetinjstvu volio precrtavati kaligrafske i ornamentalne motive koje sam tada nalazio u ilmihalu i u nekim kalendarima. Jasno se sjećam kufi kaligrafija, od kojih su neke imale oblik ptice, broda i džamije. Sjećam se da me je to jako ispunjavalo. Nakon završene srednje škole primijenjenih umjetnosti nastavio sam s likovnom akademijom, gdje sam se prvi put ozbiljno susreo s islamskom umjetnošću, a posebno s kaligrafijom i ornamentikom. U to je vrijeme dr. Ćazim Hadžimejlić, naš glasoviti kaligraf, u saradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti osnovao odsjek kaligrafije i restauracije, što je pobudilo znatan interes kod studenata, koji su narednih godina izučavali islamsku umjetnost i praktično se usavršavali. Uskoro smo imali znatan broj radova, pa se organizovala i prva zajednička izložba islamske umjetnosti u Sarajevu na kojoj su izlagači bili upravo studenti odsjeka kaligrafije.

Kako su studenti imali prethodno umjetničko iskustvo, tako su i kaligrafije, osim tradicionalnog pristupa, dobivale novu umjetničku dimenziju, jedan poseban spoj tradicionalne kaligrafije i zapadne umjetnosti, što se ogledalo u smjelosti kompozicija, odabiru boja, umjetničkog medija i sl. Pred kraj studija, s grupom studenata, osnovali smo udruženje za promociju islamske umjetnosti Elif i organizovali više od sedamnaest izložbi u zemlji i inostranstvu. Na jednoj od izložbi dobio sam upit da dizajniramo i oslikamo kaligrafije u sarajevskoj džamiji Vrbanjuša. To je bila prva džamija u kojoj smo s papira prešli na zidove. Tako je zvanično nastao tim koji su činili akademski umjetnik i kaligraf Elvis Hajdarević i moja malenkost. Elvis i ja smo skupa završili srednju školu i likovnu akademiju, postali bliski prijatelji, a prije zidnog slikarstva skupa smo radili na mnogim projektima, tako da smo bili spreman tim za profesionalni angažman. To je bilo 2008. godine. Odmah nakon toga dobili smo upite za nekoliko potkupolnih džamija. S obzirom na to da smo na Akademiji studirali i zidno slikarstvo, nije nam bio veliki izazov pristupiti i ovom poslu.

 

STAV: Čime se rukovodite prilikom odabira motiva; koristite li isključivo tradicionalne forme iz prošlosti ili u svemu tome imate i neki savremeniji pristup?

HODŽIĆ: S jedne strane, uvijek smo težili umjetnosti utemeljenoj na tradicionalnim stilovima kaligrafije i ornamentike, a s druge, uvodili smo savremeni pristup kroz stalno tehničko i tehnološko usavršavanje. Originalnost se ogledala u dizajnu posebno osmišljenih kaligrafskih i ornamentalnih kompozicija. Ondje gdje se najviše primijeti razlika u odnosu na tradiciju jeste odabir i kombinacija boja te način slikanja, koji je uglavnom akvarelski, ali i vrlo precizan, što bojama daje posebnu dimenziju. Naša iskustva s Akademije pomogla su nam da razvijemo originalan izraz u oslikavanju džamija. Mi smo džamijama pristupili kao umjetničkom platnu. Jedan strani investitor nam je rekao za ono što radimo: “...ovo ne liči na slikarstvo u turskim džamijama, nije ni arapsko ni perzijsko...”, pa sam ja odgovorio: “To je bosanski stil.”

Savremeni pristup podrazumijeva da primjenjujemo savremene tehnologije i tehnike kako bismo postigli originalniji, kvalitetniji i brži način rada. Dugo smo kaligrafiju i ornamentiku pisali i slikali kalemom i kistom da bi se to znanje kasnije pretočilo u digitalni pristup, koristeći najsavremenije softvere za dizajn. Ta tranzicija u digitalni pristup trajala je godinama, ali to nam je omogućilo dizajniranje još originalnijih kaligrafija i korištenje modernih mašina, što je povećalo brzinu, efikasnost i kvalitet radova. To je sve započelo 2008. godine, a usudio bih se reći da smo pioniri digitalne islamske kaligrafije i ornamentike na ovim prostorima. Posebno bih spomenuo ulogu suosnivača “Mukarnasa” Elvisa Hajdarevića, koji je još kao student pisao vrhunske kaligrafije kalemom, godinama ih izlagao, a poslije, primjenom digitalne kaligrafije, dizajnirao izuzetne kaligrafske kompozicije od kojih su neke dugačke više od četrdeset metara.

STAV: Direktor ste i suosnivač studija “Mukarnas”, koji se bavi oslikavanjem, međutim, iz vašeg rada vidi se da se ne bavite samo oslikavanjem već i ukupnim dizajnom i uređenjem unutrašnjeg prostora. O čemu je riječ?

HODŽIĆ: Da, u sklopu naše firme, registrovane 2017. godine, “Mukarnas” je jedan od odjela, a bavi se dizajnom i uređenjem džamija. Iza toga stoje ljudi od profesije i struke, što je veoma bitno. Uz to, kompletan tim firme su seniori, odnosno, osobe koje imaju više od deset godina iskustva u svojoj profesiji. Imamo stalnu postavu od tri akademska umjetnika, arhitektu inženjera, arhitekticu unutrašnje arhitekture, dva dizajnera i nekoliko uposlenika u menadžerskim i administrativnim poslovima. Radimo dizajn i izvođenje kompletnog enterijera, uključujući izradu mihraba, minbera, dekorativnih elemenata i sl.

Također, od prošle godine imamo svoj marketing i PR tim jer smatramo da se s više od sedamnaest godina iskustva u ovom poslu i s izuzetno mnogo projekata iza sebe, od Amerike preko Evrope do Katara, trebamo predstaviti javnosti, te da imamo neku vrstu obaveze poručiti ljudima da postoji profesionalni tim koji radi dizajn i uređenje džamija, s obzirom na to da se u ovoj oblasti poslovima nerijetko pristupa neprofesionalno. Naša firma, osim odjela “Mukarnas”, ima još i odjele za maketarstvo “MiniMo” i digitalni dizajn “Art&Art”.

 

STAV: Možete li nam nabrojati i ukratko opisati neke od vaših najznačajnijih projekata?

HODŽIĆ: Postoje projekti koji su estetski značajni, a i oni koji su proizveli nove ideje, početak nekog novog pristupa u našem radu, ili tehničkog unapređenja, tako da značaj projekata posmatramo višestruko. Trudimo se da svaki naš posao bude naš najbolji projekt. Svaka džamija traži specifičan pristup, shodno različitim faktorima, među kojima su vrijeme izgradnje džamije, arhitektura džamije, podneblje, senzibilitet džemata prema određenom stilu te finansijski faktor u izvođenju radova. Uzimajući sve u obzir, svaka džamija koju radimo dobije svoju jedinstvenu odjeću. Mogao bih izdvojiti, između ostalih projekata, Islamski kulturni centar u Oberhausenu u Njemačkoj, kao jedan od naših najboljih radova kada je riječ o zidnom slikarstvu.

Džamija ima sedam kupola pa je to samo po sebi dalo dosta prostora za kreativnost. Zatim Mutničku džamiju u Kozarcu, gdje smo na jedinstven način riješili dizajn kupole, a izvođenje radova završili za osam dana, uz vrhunski kvalitet i preciznost, što je naš lični rekord. U narednom periodu slijedi nastavak radova u Mutničkoj džamiji, gdje ćemo pripremiti nešto izuzetno. Džamija u Iowi u Sjedinjenim Američkim Državama bila je posebno iskustvo, potpuno drugačiji pristup od onoga koji smo imali do tada. Riječ je o najvećoj kupoli koju smo radili i u koju smo lahko smjestili svih 99 lijepih Božijih imena. Zatim hotel u Kataru jer je drugačiji od svih projekata. Istakao bih i jedan projekt za koji je dizajn u završnoj fazi, a to je džamija u Villachu u Austriji, gdje smo dobili veliku slobodu da se dizajnerski i umjetnički izrazimo; već sam ponosan na taj projekt, koji bi se trebao realizovati do kraja ove godine.

STAV: Koji su najveći estetski i tehnički izazovi prilikom realizacije određenog projekta?

HODŽIĆ: Jedan od većih izazova, a mogu reći da se ubraja u estetske, jeste kada nemate dovoljno slobode u dizajnu i kada se zahtijeva mnogo varijanti ili promjena. Također, jedan od velikih estetskih izazova bude kada radite dizajn u već gotovom enterijeru, koji se mora zadržati. Jako se teško stilski uklopiti u prostor u kojem već imate obrađene zidove, plafone, podove, a imate i lustere i druge elemente koji nisu međusobno usklađeni i koji ne zadovoljavaju određene estetske standarde. Stoga uvijek savjetujemo džematima da se prvo uradi dizajn enterijera i da se tom prilikom izaberu stručna firma ili osoba. Kroz dizajn dobijete jedinstven stil enterijera u kojem je sve usklađeno. Kada je riječ o tehničkom izazovu, to su uslovi rada na velikim projektima, odnosno skela, koju treba što adekvatnije postaviti jer se izvode precizni radovi.

Zatim imamo problem krivih zidova, kupola i plafona, a potrebno je u njih uklopiti precizno isplanirani dizajn ili komad namještaja. Ali s vremenom smo naučili da svaki izazov ima i odgovor. U početku nam je bio izazov vizuelno predstaviti rješenje koje uradimo u 2D projekciji. Teško je klijentu zamisliti kako kaligrafija i ornament, koji su na papiru, izgledaju u kupoli, koja je savijena. Taj izazov donio je veliko unapređenje u našem radu jer smo u dizajn uveli i realističnu 3D vizualizaciju, koja je postala obavezna za svaki projekt. To je bilo još 2009. godine, kada se realistična vizualizacija nije viđala često.

STAV: Da li danas postoji raširena svijest o važnosti islamske umjetnosti i koliko se ulaže na tom polju?

HODŽIĆ: Islamska umjetnost odavno je premašila granice tradicionalnog pristupa i realizira se kroz konceptualnu i filmsku umjetnost, grafički dizajn, arhitekturu, a posebno kroz dizajn enterijera. Više nije vezana samo za sakralne objekte, nego je viđamo i u hotelima, restoranima, aerodromima, na fasadama zgrada, grafičkim materijalima, u digitalnoj formi, u industriji namještaja i tako dalje. Stoga možemo reći da je islamska umjetnost, kroz moderni izraz, možda raširenija nego u ranijim stoljećima. Kroz naš posao te stalne kontakte s ljudima osjetimo, u odnosu na ranije godine, dosta veću svijest o islamskoj umjetnosti.

Poklanja se veća pažnja uređenju svih elemenata u džamiji, džemati sve manje žele urediti prostor na svoju ruku, pa tako dobivamo sve više zahtjeva za dizajnom kompletnog enterijera, uključujući dizajn tepiha, lustera i drugih elemenata. A to se sve dešava zbog povećanja svijesti o islamskoj umjetnosti, koja sama po sebi predstavlja jedinstven sklad oblika i boja, a džamije treba da budu baš takve, jedinstvene i skladne sa svim svojim arhitektonskim i umjetničkim elementima.

STAV: Koje su vještine i obrazovanje potrebni da bi se bavilo uređenjem enterijera džamija?

HODŽIĆ: Pristup dizajnu i uređenju džamija mora biti sveobuhvatan, kao i za svaki drugi arhitektonski projekt nekog objekta ili enterijera. To znači da akademski slikar nije kvalifikovan da sam uradi taj posao, niti arhitekta enterijera, niti kaligraf ili tesbih majstor, već svi skupa. Slikar je navikao na platno, kaligraf na papir, a arhitekta ne zna dovoljno ni jedno od prethodno dvoje. Stoga će arhitekta osmisliti projekt, koristeći svoja znanja, iskustvo i kreativnost i neće pronaći neku kaligrafiju na internetu i staviti je u projekt, nego će angažovati dobrog kaligrafa. Kaligraf će ispisati kompozicije ondje gdje je arhitekta ili dizajner predvidio da budu, a slikar će uraditi vrhunski odabir i kombinaciju boja, shodno enterijeru. Ovo je pojednostavljen primjer kako bi čitaoci lakše shvatili ispravan proces rada.

Ima primjera u našim džamijama gdje je enterijer urađen odlično jer su ga projektovali dobri arhitekti, ali kaligrafija je jako loša, a nekada i s upitnom ispravnosti teksta jer će arhitekta rijetko znati prepoznati kvalitet kaligrafije i provjeriti ispravnost teksta. Isto tako, imamo primjere gdje je kaligrafija odlično urađena, ali je loše postavljena u prostor džamije, s lošim odabirom pozicija i veličina, pa je pitanje da li je kao takva uopće uljepšala prostor. Zato je bitan sveobuhvatan pristup.