U posljednjih nekoliko godina, američki su političari i biznismeni maštali da bi prelazak na nultu emisiju karbon-dioksida mogao biti ekonomska šansa. "Kada razmišljam o klimatskim promjenama, mislim na radna mjesta", rekao je predsjednik Biden. Kada su na Wall Streetu čuli za zelenu energiju, u tome su vidjeli zaradu. Nakon što je Ford lansirao električni Mustang i kamionet, tržišna vrijednost ove kompanije po prvi je put premašila 100 milijardi dolara.

Ove godine, međutim, fantaziji je došao kraj. S obzirom da je potražnja za električnim vozilima ispod očekivanja, proizvođači odustaju od planova proizvodnje. Izrađivači vjetroelektrana na moru otkazali su mnoge projekte. S&P Global Clean Energy Index pao je ove godine za 30 posto, a Fordova tržišna vrijednost smanjena je na 42 milijarde dolara.

To nikako ne znači da je tranzicija na zelenu energiju završena. Zvaničnici koji su se sastali ove sedmice na klimatskoj konferenciji Ujedinjenih naroda i dalje su jednako zabrinuti zbog klimatskih promjena, stoga se nastavlja proces širenja proizvodnje obnovljive energije.

Ali strategija zelene energije nailazi na realne izazove: neko mora da plati za to, a akcionari i potrošači su ove godine odlučili da to neće biti oni.

Tehnološke transformacije su pozitivni šokovi ponude: dolazi nova, efikasnija tehnologija, a ulaganja prirodno gravitiraju prema ovoj novoj tehnologiji jer je profitabilna. Nasuprot tome, zelena tranzicija je vođena javnom politikom. To je "negativan šok ponude, s popratnom potrebom za finansiranjem investicija čija se profitabilnost ne može uzeti zdravo za gotovo", napisao je francuski ekonomista Jean Pisani-Ferry u izvještaju koji je naručio francuski premijer i koji je objavljen na engleskom u novembru. „Tranzicija povećava troškove proizvodnje, bez garancije da će ih smanjenje troškova energije na kraju nadoknaditi, dok ulaganja koja zahtijeva ne povećavaju proizvodni kapacitet, ali se sve to ipak mora finansirati.”

Pisani-Ferry, koji je povezan s Bruegelovim think tankom u Evropi i Petersonovim institutom za međunarodnu ekonomiju u Washingtonu, ima jasne stavove po ovom pitanju.

“Bio bi potreban nevjerovatan čin sljepila da ne prepoznamo da se klimatske promjene dešavaju, da su – i da će sve više postati – ozbiljno štetne”, piše on. “Također bi bilo nevjerovatno lakomisleno tvrditi da ova hitna i imperativna akcija neće imati ekonomske troškove do 2030. godine.”

Najefikasniji način za preusmjeravanje potrošnje i ulaganja sa fosilnih goriva na energiju s nultom emisijom je porez na karbon, ili sistem ograničenja trgovine. Evropa je usvojila takav sistem plus sve strože ciljeve, posebno nakon što je Rusija prekinula isporuke prirodnog gasa nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine. Ali kako je cijena rasla, tako je raslo i nezadovoljstvo javnosti, od protesta francuskih "žutih prsluka" 2018. do prošlosedmičnog prvog mjesta na holandskim izborima od strane krajnje desničarske Partije slobode, koja želi odbaciti sve klimatske propise.

Američki lideri odbacili su bilo kakav savezni porez ili naknadu na proizvodnju karbona. Bidenovo rješenje je da ne traži od potrošača da plate za zelenu tranziciju; njegov Zakon o smanjenju inflacije ulaže, prema nekim procjenama, otprilike 1 bilion dolara u električna vozila, obnovljivu energiju, vodonik i drugu tehnologiju bez emisija štetnih gasova.

Subvencije mogu igrati vitalnu ulogu tako što zelenoj energiji daju vremena za povećanje i inovacije dok ne postane konkurentna fosilnim gorivima. Ali cijeli američki Program smanjenja inflacije potkopan je vanjskim uvjetima, kao što su zahtjevi „made in America“ i inflacija zelene tehnologije.

Konačno, Bidenova investiciona agenda osmišljena je za eru prije pandemije kada su niske kamatne stope laskale finansijskom profilu ulaganja u obnovljivu energiju, a deficiti federalnog budžeta su imali manje šanse da istisnu privatne investicije. Te pretpostavke više ne vrijede.

Godinama su cijene vjetra i sunca opadale, ali su od 2021. porasle, navodi investiciona banka Lazard. Mnogi proizvođači više ne mogu ekonomično isporučivati ​​struju po cijenama koje su prethodno dogovorene. Danski Orsted, najveći svjetski proizvođač vjetroelektrana, početkom novembra izgubio je 4 milijarde dolara zbog povlačenja iz dva projekta kod New Jerseya. Kompanija danas vrijedi 75% manje nego početkom 2021.

ClearView Energy Partners procjenjuje da je oko 30% državnog ugovorenog kapaciteta vjetroelektrane na moru otkazano, a još 25% bi moglo biti ponovo licitirano.

Finansijska privlačnost električnih vozila na sličan je način izblijedjela. Tesla je dokazao da njihovo stvaranje može biti profitabilno, ali se čini da tako ne može nastaviti. Tesla je zauzeo lavovski udio prvih korisnika – vozača spremnih da podnesu cijenu i gnjavažu punjenja električnog vozila u zamjenu za performanse i zelene akreditive. Za većinu vozača kompromis i dalje ne funkcionira – čak ni sa subvencijama.

Uspješna zelena tranzicija zahtijeva da fabrike električnih vozila i baterija budu profitabilne, a proizvođači automobila u Detroitu i dalje gube novac na svakom električnom vozilu koji prodaju.

Električna vozila bi na kraju trebala zahtijevati manje radne snage i stoga bi bila jeftinija za izradu od vozila na benzin. Ali automobilski radnici nisu ništa spremniji da plate za zelenu tranziciju od potrošača ili investitora.

Zelena tranzicija i dalje je u fokusu, ali njen put će biti težak sve dok neko ne pristane da je plati.

(Izvor: WSJ)