Sanjin Kodrić, predsjednik nečega što se danas zove “BZK” (BeZeKa), a nekada se zvalo “Preporod”, predsjednik nečega što danas za svoj logo umjesto zelenog pauna s ljiljanom autora Dževada Hoze ima štafetnu baklju preuzetu od srpsko-muslimanskog društva “Gajret”, koje ju je istaklo kao svoje obilježje u slavu srpske monarhije Karađorđevića, nastavlja sablažnjavati javnost svojim stajalištima i jalovim obrazloženjima.

U svom najnovijem javljanju putem društvenih mreža Kodrić sugerira da su prvi predsjednik “Preporoda” prof. dr. Muhsin Rizvić, zatim velikani i osnivači tog društva, poput književnika Alije Isakovića te bivših predsjednika “Preporoda” prof. dr. Enesa Durakovića i prof. dr. Muniba Maglajlića, bili, ni manje ni više, nego apologete komunizma.

“Preporod” je ime društva koje 1945. godine nastavlja rad bošnjačkih kulturnih društava “Narodne uzdanice” i “Gajreta” i za službeni znak dobiva zvijezdu petokraku. Ali novoosnovano društvo nije stiglo nikoga “preporađati” u duhu komunističke ideologije jer ga tadašnje komunističke vlasti ukidaju. Potpuno svjesni i upoznati s historijom kulturnih društava Bošnjaka – “Narodne uzdanice” koja je u finalnoj fazi koketirala s ustaštvom i prosrpskog “Gajreta” čiji su istaknuti članovi otvoreno i direktno promovirali “četništvo” u Drugom svjetskom ratu –  vodeći bošnjački naučnici i književnici namjenski su izabrali upravo ime “Preporod”. Znali su šta rade, distancirajući se od ideoloških označitelja koji su nosili krajnje negativne konotacije.

“Preporod” je nosio ime pravnog nasljednika, nije bio ideološki kontaminiran, a “preporađanje” je nešto što je bilo i ostalo kao nasušna potreba bošnjačkog naroda. To su znali Rizvić, Isaković, Duraković i Maglajlić ne samo zato što su imali stručna znanja već i zato što su ih znali interpretirati u kontekstu vremena.

To je ono što ne zna Sanjin Kodrić. Štaviše, on odlučuje krenuti u obračun sa svojim prethodnicima.

VIŠE O TEMI: Sanjin Kodrić sramotno ukinuo „Preporod“ i nametnuo velikosrpski monarhistički simbol „Gajreta“ 

O imenu “Preporod” su prva tri predsjednika govorili kao o “zajedničkom bošnjačkom vakufu” ili kao o “plemenitom davanju u kulturi – zajedničkom vakufu brojnih pojedinaca”. Zato i ne čudi reakcija mnoštva javnih ličnosti (gotovo 1600) koji su potpisali peticiju “Vratite ime i logo ‘Preporda’” koju je pokrenula dr. Selma Rizvić

“Mnogi će se iznenaditi da ime ‘Preporod’, ime zbog kojeg su mnogi ovih dana vodili javni linč i hajku protiv Bošnjačke zajednice kulture te, posebno, mene lično, nije, nažalost, nastalo kao ‘sveto’ ime bošnjačke nacionalne kulturno-identitetske emancipacije. Sasvim suprotno, ime društva ‘Preporod’ nastalo je kao izraz agitpropovskog nastojanja vlasti poratne Jugoslavije da pridobiju muslimanske ‘narodne mase’ i njihovu podršku”, piše Kodrić sugerirajući da su njegovi prethodnici, koji ne samo da su bili ključni u nadijevanju imena “Preporod” nego i vraćanja historijskog imena Bošnjak na Bošnjačkom saboru 1993. godine, ustvari restauratori i apologete komunizma.

Vrlo hrabro. Drsko. Krajnje bezobrazno. Potpuno uvredljivo za sve koji znaju neosporne vrijednosti i trajne doprinose što su ih iza sebe ostavili osnivači “Preporoda”, koji je Sanjin Kodrić “ukinuo” i vratio ga pod simbol jednog od najsramnijih perioda kulturnog organiziranja Bošnjaka u njihovoj historiji.

VIŠE O TEMI: Emina Kečo Isaković odgovorila Kodriću: Ni dvije ovce vam ne bih povjerila da čuvate!

No, šta je prof. dr. Muhsin Rizvić govorio o imenu “Preporod” i to na Obnoviteljskoj skupštini Kulturnog društva Muslimana “Preporod” (danas BZK), 5. oktobra 1990. u Sarajevu? Njegovi govori objavljeni su u “Preporodovoj” Spomenici povodom deset godina od obnavljanja društva, koju je uredio prof. dr. Munib Maglajlić, tadašnji predsjednik “Preporoda”.

Prenosimo dijelove obraćanja prof. dr. Muhsina Rizvića na Obnoviteljskoj skupštini „Preporoda“:

“Mi danas prisustvujemo jednom značajnom, historijskom trenutku naše kulturne renesanse. Sudjelujemo u činu oživljavanja društva ‘Preporod’ kao matice okupljanja, ne samo Bosanskih Muslimana nego i naših sunarodnika u drugim krajevima Jugoslavije te iseljenika sa sve četiri strane svijeta. Ponavljamo osnove integracije naših stvaralačkih snaga na plemenitom poslu njegovanja, razvijanja i proučavanja naše kulture i povijesti, nauke i umjetnosti. I sve to u ravnopravnom i plodotvornom odnosu sa kulturama i znanstvenim dostignućima drugih naroda i civilizacija. Mnogi od vas, koji su bili djeca poslije rata i ne znaju da je u obnovljenoj Jugoslaviji, 1945. godine, oživljen rad svih predratnih kulturno-prosvjetnih nacionalnih društava, te je od nekadašnjeg ‘Gajret’ i ‘Narodne uzdanice’ stvoreno muslimansko društvo ‘Preporod’, sa višestrukim značenjem pojma koji je ponijelo u svome imenu. Taj pojam je u sebi nosio sjećanje i sadržavao vezu sa bosansko-muslimanskim kulturno-prosvjetnim preporodom na prijelazu XIX i XX stoljeća, u vremenu smjenjivanja historijskih epoha i punog afirmiranja narodnih bitnosti i obilježja: narodnog jezika i historije, narodne književnosti i kulture, rada za narod s pogledom u budućnost napretka, otvaranje za tekovine zapadne kulture, civilizacije i nauke. Naslovni pojam društva ‘Preporod’ donosio je sa sobom i kulturno-političko spajanje Bosanskih Muslimana, prevladavanje međuratnih nacionalno-političkih opredjeljenja muslimanske inteligencije, nasuprot kulturnom i duhovnom jedinstvu njihova naroda, koji, poučen tragičnim iskustvom ratnih stradanja, nije mogao ništa drugo biti nego jedinstven, samobitan, muslimanski. Pokazalo se, međutim, u toku kratkotrajnog postojanja poslijeratnog ‘Preporoda’, da je ovo društvo osnovano sa namjerom okupljanja Bosanskih Muslimana na programu nove socijalističke vlasti, pri čemu je kultura bila podređena političkim ciljevima. A kako su politizaciji i unitarizaciji kulture smetala nacionalna obilježja, „Preporod“ je ukinut, zajedno sa „Prosvjetom“ i „Napretkom“, godine 1949, na insistiranje izaslanika Ministarstva prosvjete, na jednoj sjednici tzv. Koordinacionog odbora, čak, kako to arhivski dokumenti svjedoče, uprkos protivljenju predstavnika društva, koji su dokazivali da takvu odluku mogu donijeti samo njihove skupštine. Bosanski Muslimani tada su se našli u položaju naroda koji životno egzistira, a nacionalno ne postoji, naroda ugroženog asimilacijom, u opasnosti da izgube ono što jesu i što historijski imaju i pretope se u one narode koji oni nisu. Nešto ranije, godine 1947., ostali su bez imena iznesenog iz rata i predratnih vremena, koje je netragom iščezlo iz zvanične upotrebe, ukinuti kao jugoslovenski narod; a te godine 1949. ostali su i  bez svoga kulturno-prosvjetnog društva, jedine bar nominalno svoje nacionalne institucije, i to je trajalo punih četrdeset godina. (…)

“U okviru nepovoljnih društveno-političkih prilika i razvojnih mogućnosti stasao je velik niz naših književnih, umjetničkih i znanstvenih velikana, koji, kao trajna vrijednost, ulaze u panteon naše kulture i duha, bez obzira na njihove lične ideološke i političke orijentacije. Jer kultura, nauka i umjetnost, čiste od ideologije i politike – to će biti osnovno načelo i moral ovog našeg društva; uz civilizacijski odnos prema slobodi duha i intelektualnog uvjerenja svakog pojedinca, ako je bez osjećanja niže vrste i vrijeđanja ljudskog dostojanstva. Stoga smo daleko i od pomisli, unatoč mijenama vremena i društvenih i političkih sistema, da zbog drukčijeg mišljenja gazimo nogama svoje velike duhove, kao što Šekspirova Ofelija kida cvijeće iz vijenca koji joj lice krasi. A poučeni političkom težnjom bivšega ‘Preporoda’ i nacionalnim skretanjima društava iz kojih je proizašao, naša obnovljena institucija će biti apolitička i nestranačka. Ali će ona u svojim programima i u svojim aktivnostima okupljati sve stvaraoce i saradnike koji mogu doprinijeti našem kulturnom utemeljenju.” (...)

"Sa ovog plemenitog mjesta stoga vas pozivam da dio svoga znanja, svoga dara i umijeća, dio svojih stvaralačkih snaga objedinimo u “Preporod” i posvetimo našem svijetu, muslimanskom narodu, da spozna sebe na višestoljetnom putu razvoja i opstanka, kako bi umio cijeniti tekovine drugih naroda i osjećati ih kao svoje. Nađimo u „Preporodu“ zajedničku misao, u koju ćemo sabrati svu našu usrdnost i naše samoodricanje. Umjesto kulturnog razmirja, ponudimao svima kulturno primirje. Gledajmo naprijed i budimo svjesni da dokle god jedno stoljeće predaje drugom samo listove tradicije, spomenike, kamenje, neće biti moguće da se nešto novo izgradi. Ne dozvolimo da nas bilo kakve sumnje i trajne pobude nerazborito nagone na oklijevanje, u trenutku kada treba da damo puni izraz našoj kulturnoj dužnosti, koja bi bila neefikasna ako ne bi bila ispunjena odmah i sa puno iskrenosti. Stoga, braćo i sestre, stavimo svoje potpise već danas na zajednički akt naše kulture, umjetnosti, nauke i humanizma."

“Odluka o „Preporodu“, koju ćete vi donijeti, neće biti odluka iz onih dana kada je politika kulturu gurnula ustranu i odvela nas na nacionalno bespuće. Ovo što vi danas treba da usvojite, to je izraz naše sadašnjosti i potrebe našeg bića da bismo ravnopravno i samouvjereno stupili u kulturno poređenje s drugim narodima. U toj odluci će narod, čiji ste vi prosvijetljeni izdanak, sagledati svojstva koja voli: nezavisnost, visoku mudrost i plemenitost. A vi ćete mu pomoći da se svestranom kulturom, umjetnošću i naukom uzdigne do one visine na kojoj su najnapredniji narodi svijeta. Tek tada će on biti ukrašen harmonijom, a njegov duh samopouzdanje.  Sa ovim idejama i osjećanjima i pregnućem na rad, pozivam, vas kao savremenike modernog doba, svjesne svoga narodnog bića, da pristupimo zvaničnom buđenju, obnovi i oživljavanju društva ‘Preporoda’, kako bi ono u budućnosti potvrdilo i čak nadvisilo, ne samo svoju sadržinu veći svoje ime.”