“Kada je Emmanuel Macron prvi put postao predsjednik 2017. godine, nadao se velikom evropskom dogovoru”, stoji u novom broju The Economista. Naime, Francuska, koja nije izbalansirala budžet od 1974. godine, planirala je da riješi svoje javne finansije i povrati poverenje svog štedljivog susjeda. Zauzvrat, Njemačka, najveća ekonomija euro zone, bila je spremna da popusti na francuske ideje o evropskoj integraciji, poput zajedničkog zaduživanja. U početku, dogovor je funkcionisao. “U 2018. i 2019. godini, Francuska je smanjila svoj godišnji deficit na ispod 3% BDP-a, što je bio limit EU”, primjećuju u The Economistu. Godine 2020. godine, uslijed potrebe da se odgovori na pandemiju, EU je izdala svoje prve velike zajedničke obveznice.
“Međutim, sada se taj dogovor raspada”, stoji kao upozorenje. Nakon vanrednih parlamentarnih izbora u julu, vraćena je podijeljena vlada, a nova manjinska vlada pokušava da održi koaliciju koja, na neodređeni način, zavisi od tihe podrške Marine Le Pen i njene radikalne desnice. Michel Barnier, novi konzervativni premijer, suočava se s fiskalnom krizom. Francuski kolosalni deficit i dug, kako je izjavio 1. oktobra, predstavljaju ‘Damoklov mač’ nad zemljom. Prema njegovim rečima, deficit će 2024. godine premašiti 6% BDP-a (u odnosu na ranije prognoziranih 5,1%) i ostati na 5% u 2025. godini. Vraćanje na 3% očekuje se tek 2029. godine, dvije godine nakon što je prethodna vlada Macrona to obećala. “Vladin dug mogao bi dostići 115% BDP-a do kraja 2025. godine”, piše The Economist I dodaje da su Francuskoj potrebne drastične mere.
U budžetu za 2025. godinu, koji je Barnier trebao predstaviti vladi 10. oktobra, očekivalo se otkrivanje masivnih ušteda od 60 milijardi eura (66 milijardi dolara), ili 2% BDP-a: dvije trećine kroz smanjenje troškova, a jednu trećinu kroz povećanje poreza. “Gospodin Barnier planira da odloži povećanje javnih penzija u skladu s inflacijom za šest meseci (ušteda od 3 milijarde evra) i da sprovede široke rezove u vladinim odeljenjima (ušteda od oko 20 milijardi evra)”, iznosi The Economist. Ostale uštede doći će od lokalnih vlasti, subvencija preduzećima i drugih mjera. Na strani prihoda, prijedlozi će uključivati privremeni superporez na firme s više od milijardu eura prometa (prihod od 8 milijardi evra) i na domaćinstva koja zarađuju više od 500.000 eura (prihod od 2-3 milijarde eura od oko 65.000 domaćinstava). Bez ovih napora, upozorava Laurent Saint-Martin, novi ministar budžeta, deficit bi mogao dostići 7% naredne godine.
“Francuski susjedi posmatraju situaciju s mješavinom umorne upoznatosti i rastuće zabrinutosti”, primjećuje The Economist. Kada je ovih dana upitan o francuskom deficitu, njemački ministar finansija Christian Lindner odgovorio je: “Svi bismo trebali da shvatimo da se kredibilitet javnih finansija prema tržištima kapitala ne može olako shvatati.” 26. septembra, po prvi put od 2008. godine, prinos na francuske desetogodišnje državne obveznice premašio je španske, koje se obično smatraju rizičnijima za investitore. “Gospodin Barnier zna da ne može pogrešiti u ovom trenutku”, ocijenjuju u The Economistu.
Ovogodišnji povećani deficit dijelom je rezultat ekonomske slabosti, koja smanjuje poreznu osnovu i povećava troškove socijalne pomoći. Osnovni uzrok, međutim, je naslijeđe velikodušnog državnog trošenja povezanog s Covid-19 i inflacioni pritisak koji je izazvao rat u Ukrajini. “Kada je pandemija izbila, Macron se obavezao da će zaštititi Francuze ‘ma koliko to koštalo.’”, podsjećaju. Mala preduzeća su bila očuvana nakon okončanja karantina, a nespecificirani plafoni na povećanje cena energenata se još uvek postepeno ukidaju.
Francuska je trošila veći deo BDP-a na takve mjere nego Njemačka ili Španija. “Francuzi su imali koristi. Kada je Nemačka ušla u recesiju 2023. godine, francuska ekonomija je nastavila da raste, iako samo za 0,9%”, piše The Economist, “ali fiskalni trošak podrške samo za domaćinstva iznosio je 69 milijardi evra u 2022. i 2023. godini zajedno, kako tvrdi Banka Francuske”. U 2021. godini, država je već preuzela veći dio troškova nego bilo koja druga zemlja OECD-a, dostižući 59% BDP-a.
Barnier sada treba da postigne velike uštede u budžetu dok vodi krhku manjinsku vladu, a lijeva strana će odbaciti gotovo sve što pokuša. To stavlja sposobnost vlade za manevar u ruke Marine Le Pen, a parlament mora da odobri budžet do decembra.
“Paradoksalno za konzervativca, Barnier će imati manje problema s uvođenjem novih poreza. Uprkos nesrećnom rekordu Francuske kao zemlje OECD-a s najvišim porezima u odnosu na BDP, povećanja poreza na profite i bogate uvek su dobro prihvaćena. Međutim, niko neće uživati u smanjenju troškova, čak i ako su neka od ušteda zapravo sporija povećanja troškova. IFRAP, think-tank, izračunava da će 40 milijardi eura ušteda zapravo rezultirati smanjenjem budžeta za oko 15 milijardi evra. Već je gospođa Le Pen nazvala planirano odlaganje povećanja penzija ‘krađom’ od starijih”, piše The Economist.
Evropska komisija već je stavila zemlju na formalni nadzor i želi dokaze da nije samo ozbiljna u nameri da riješi javne finansije, već i da planira da nastavi s reformama. Francuska treba odobrenje komisije da odloži pridržavanje pravila EU do 2029. Godine, a tri agencije za kreditne rejtinge takođe su planirale da izvijesti o francuskom kreditnom rejtingu ovog meseca i u novembru.
Što više Barnier preuzima domaću politiku, to će se više Macron okrenuti evropskim i stranim poslovima. Predsjednik nije izgubio nijednu ambiciju da ojača evropsku ‘stratešku autonomiju’. Međutim, njegov plan, koji podrazumijeva smanjenje troškova za 60 milijardi eura, ukazuje da je on više usredsređen na održavanje vlastitih financijskih rešenja. To može izazvati loše posledice po njegovu ambiciju da poveća svoju moć u Evropi”, zaključuju u The Economistu.