Mnogo prije Sapfe s Lezbosa, Corine, Telesile i drugih spisateljica koje se provlače kroz anale historije, postojala je Enheduanna. Ime koje čitatelju možda i ne znači mnogo, jer je obavijeno maglom neumitnog protoka vremena. Ipak, bila je najstarija poznata pjesnikinja, kao i jedna od prvih žena u historiji čije je ime još uvijek sačuvano.
Da bi znali o kome se radi, moramo se vratiti na prvu civilizaciju od svih: Mezopotamiju. Enheduanna je bila kći legendarnog kralja Sargona I. od Akada, koji je živio u gradu-državi Ur, jednom od prvih urbanih središta u ljudskoj historiji. Imala je važan vjerski politički položaj "Visoke svećenice" u hramu boga Nannara (Mjesec za nas).
Enheduanna je napisala i potpisala svoje pjesme petnaest stoljeća prije Homera i osamnaest prije Sappho. Zahvaljujući njoj, inauguriran je pojam književnog autorstva, budući da je ona stavila svoje ime na svoje pjesme (ispisane klinastim slovima na glinenim pločicama).
Unatoč svojoj važnosti, Enheduanna nikada nije bila tako relevantna kao drugi pjesnici koji su se pojavili kasnije, pa je zato ovih dana pri kraju studija koja ima za cilj odgovoriti na najrelevantnije pitanje u vezi sa ovom misterioznom figurom: šta je motiviralo Enheduannu da potpisuje svoje tekstove a to bi trebalo pomoći u razumijevanju nekih posebnosti mezopotamskog društva, poput obrazovanja žena, budući da su poznate druge žene ili supruge kraljeva koje su naručivale poeziju ili su je same pisale.
Enheduanna je potpisala 42 himne upućene hramovima diljem Sumera i Akada, a njene su teme bile uglavnom religiozne, posvećene bogovima.
