“Pitam se ne svijetle li zvijezde radi toga da bi svatko od nas mogao pronaći svoju.” Autor ove rečenice je Antoine de Saint-Exupéry, pilot i pisac planetarno popularnog “Malog princa”. Sain-Exupéry nestao je u svojim ranim četrdesetim godinama tokom izviđačkog leta za savezničke snage 31. jula 1944. godine. U tom trenutku pripremala se operacija Dragoon, odnosno saveznička invazija na jug Francuske. Saint-Exupéry je poletio s aerodroma na Korzici, kako bi fotografirao područje Grenoblea u Francuskoj.
Nestankom slavnog književnika rođen je mit. Širokoj javnosti obično nije poznat kontekst nestanka, u smislu piščeva zdravstvenog stanja. U tom je trenutku prolazio težak životni period jer je, između ostalog, bio oklevetan od strane francuskog generala Charlesa de Gaullea da podržava naciste. To je dodatno utjecalo na već prilično depresivnog pisca, koji je imao problema i s mentalnim i tjelesnim zdravljem. Svoju je nesreću utapao u velikim količinama alkohola. Uz navedene probleme bio je na glasu kao nediscipliniran pilot, koji je znao letjeti i istovremeno čitati knjige, jednom riječju prava lutalačka duša. Uz to nije imao strpljenja nositi se sa složenijim avionima, pa je prije nestanka imao više nevolja tokom letenja. Sve to nije mirisalo na dobro u trenuku kada se nije vratio s izviđačkog leta na koji je krenuo tog kobnog jutra, krajem mjeseca jula 1944.
Postojalo je više teorija njegova nestanka. Tako su jedni vjerovali da je oboren dok je letio iznad neprijateljskog područja, drugi da je izgubio kontrolu nad svojim avionom, a neki su smatrali da si je i sam presudio. Naravno, postojali su i oni koji su smatrali da je nekako prevario smrt. Godine 1998. ribar Jean-Claude Bianco pronašao je srebrnu identifikcijsku narukvicu s imenom Saint-Exupéryja u svojoj ribarskoj mreži, nedaleko od Marseillea. Ovo je otkriće bilo od velike koristi jer je “probudilo” uspavana sjećanje na lokalnog ronioca koji je prijavio da je našao krhotine aviona na dnu tog dijela Sredozemlja još u 80-im godinama 20. stoljeća. Nakon toga je ronilac Luc Vanrell proučavao bilješke o oborenim avionima na tom području, pa i sam slučaj iz 80-tih, te je tražio dopuštenje francuskog Ministarstva kulture, kako bi proveo analizu tih zadnjih nalaza.
Nakon dobivanja dozvole grupa ronilaca proučavala je ostatke aviona locirane na 60 do 90 metara dubine, položene na oko tri kilometra od obale između gradova Marseillea i Cassisa. Ključni je dio nalaza bio djelić repa sa serijskim brojem, na temelju kojega je utvrđeno da je pripadao francuskom piscu i pilotu. Ovo otkriće je navelo nekadašnjeg njemačkog pilota Horsta Ripperta da kaže da je upravo on oborio taj avion. Ipak, istražitelji nisu našali rupe u olupini, koje bi ukazivale da je oboren kako je Rippert svojevremeno tvrdio. No, utvrdili su da je avion udario o vodenu površinu okomito pri brzini od 800 km/h. Upravo nedostatak dokaza da je oboren ostavilo je prostora za daljnje teoretiziranje. Moguće je da je imao i nekakav mehanički kvar, da je izgubio svijest ili ko zna šta.
Danas je Saint-Exupery najpoznatiji po nježnoj filozofskoj priči “Mali princ” u kojoj glavni lik istražuje planete i na tom putu spoznaje što je doista bitno u životu. Osim “Malog princa” napisao je Saint-Ex (kako su ga zvali prijateji) i druga djela. Dio njegovih fanova nije bio saglasan s ovim istraživanjem. Naime, nečiji kraj u kojem neko nestaje ostavlja prostora mašti, dok nalaženje odgovora kreirani mit pretvara u tužnu realnost. Ipak, kako nije nađeno tijelo slavnog pisca, sve je završilo u stilu “vuk sit i ovca cijela”, a legenda je opstala.
Nema prikladnijih stihova za završetak ove priče od rečenice samog Saint-Exupéryja, a koja glasi ovako: “Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina.”
Izvor: Povijest.hr
