OSENIK je selo u općini Hadžići. Pod imenom Osenik naselje je popisano u osmanskom defteru iz 1530. godine. Od uspostave osmanske vlasti u Bosni pa do 1604. godine svi stanovnici sela prešli su na islam. Godine 1604. u selu, popisanom kao Osojnik, živjela su 74 muslimana na baštinama i 5 muslimana vojnika. Selo je tada bilo u potpunosti muslimansko.
Kasnije, u selo se počinju naseljavati Vlasi stočari. Godine 1879. selo je popisano kao Osjenik, zajedno sa 125 muhamedanca i 125 grko-istočnjaka. Godine 1885. (Osjenik) u selu je popisano 139 muhamedanaca i 147 istočno-pravoslavnih; godine 1991. (Osenik) – 271 Musliman, 105 Srba i 4 Jugoslovena.
U sjevernom dijelu sela, sa lijeve strane seoskoga puta iz pravca Hadžića i neposredno uz put, nalazi se muslimansko Djevojačko groblje. Na groblju se doskora nalazilo 5-6 grobova iznad kojih je stajao po jedan uzglavni četvrtast kameni stub (nišan) dimenzija oko 15 x 15 cm.
Preostao je još samo jedan, koji viri desetak cm iz zemlje. Za vrijeme sušnih godina, sve do Drugog svjetskog rata, na Djevojačkom groblju su se održavale kisne dove. Posljednja je održana po završetku 2. svjetskog rata, kada su ih komunističke vlasti zabranile.
Odmah uz Djevojačko groblje, samo sa druge strane seoskoga puta, na lokalitetu koji se zove Kamen, nalazi se stećak u obliku sljemenjaka, dimenzija 110 x 90 cm. Prema informacijama mještana, sljemenjak se nalazi na postolju koje je utonulo u zemiju pa se sada ne vidi. Okrenut je u pravcu I–Z. Neposredno uz stećak, između dva svjetska rata, nalazio se mesdžid za sela Osenik, Buturovići i Luke, a 2004. godine na mjestu mesdžida podignuta je džamija.
Sela Osenik i Buturovići u neposrednoj su blizini i dijeli ih osenička džamija. U džamijskom haremu, sjeverno od džamije i usamljenog sljemenjaka, nalazi se Buturovačko groblje, a s druge, južne strane džamije je Oseničko groblje, udaljeno oko 40 m od džamije i od Buturovačkog groblja. U haremu Buturovačkog groblja, pored savremenih bašluka, nalazi se i desetak starijih i oštećenih nišana utonulih u zemlju. Jedan tzv. "Djevojački nišan", u obliku stele, ukrašen je poprečnim i cik-cak linijama i crtežom u obliku nepravilnoga kvadrata. Okrenut je u pravcu SZ–JI. Dva stara manja nišana koja se nalaze uz seoski put, veoma oštećena, okrenuti su u pravcu S–J.
Oseničko muslimansko groblje, koje se nalazi na južnoj strani džamije, podignuto je u nekropoli stećaka, nepoznatoj u naučnoj javnosti. U središnjem dijelu groblja još uvijek je situirano pet stećaka u obliku sanduka. Utonuli su u zemlju i znatno oštećeni. Okrenuti su u pravcu I–Z. Svrstani u redove, indiciraju na znatno veću nekropolu, koja je vremenom uništena. Pored stećaka, sa južne i sjeverne strane, nalazi se tridesetak starijih nišana manjih dimenzija.
Prema predanju koje se čuva u selu, na groblju su se nekad nalazili i znatno veći nišani. Uništili su ih njemački vojnici za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ugrađivani su u grudobrane njemačkih rovova, koji su se nalazili u blizini.
U onomastičkom smislu, memorijalni kompleks između sela Buturovići i Osenik karakteriziraju imenovanja po djevojci: Djevojačko groblje i Djevojački nišan pored seoske džamije, i još jedan Djevojački nišan koji se nalazio u Oseničkom groblju. Uništen je za vrijeme Drugog svjetskog rata. U kojoj su vezi navedena imenovanja s predislamskim dovištem, teško je reci.
(Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, Sarajevo, 2017)
