Pšenica je posijana prošle jeseni, koja je, nakon kratkog perioda rasta, pala u mirovanje za zimu. Međutim, prije nego što se zrno vrati u život, farmeri obično rasipaju gnojivo koje potiče biljke da rastu.

Ali ukrajinski farmeri - koji su prošle godine imali rekordni rod žitarica - kažu da im sada nedostaje đubriva, kao i pesticida i herbicida. Čak i da imaju dovoljno tih materijala, ne mogu dobiti dovoljno goriva za napajanje svoje opreme.

Elena Neroba, menadžer za razvoj poslovanja u Kijevu u brokerskoj kući Maxigrain, rekla je da bi prinosi ozime pšenice u Ukrajini mogli pasti za 15% u poređenju s prethodnim godinama ako se gnojiva ne primjenjuju sada. Farmeri upozoravaju da bi situacija mogla biti mnogo gora.

Neki ukrajinski farmeri rekli su Reutersu da bi njihovi prinosi pšenice mogli biti prepolovljeni, a možda i više, što ima implikacije daleko izvan Ukrajine. Zemlje poput Libana, Egipta, Jemena i drugih su se posljednjih godina oslanjale na ukrajinsku pšenicu. Rat je već doveo do vrtoglavog skoka cijena pšenice - porasle su za 50% posljednji mjesec.

Ukrajinska poljoprivredna kriza dolazi u vrijeme kada cijene hrane širom svijeta već mjesecima rastu usred globalnih problema u lancu snabdijevanja koji se pripisuju pandemiji COVID-19. Svjetske cijene hrane dostigle su rekordno visoku razinu u februaru i porasle su za više od 24 posto u godinu dana, objavila je agencija UN-a za hranu prošle sedmice.

Ministri poljoprivrede sedam najvećih razvijenih ekonomija svijeta trebali su u petak na virtuelnom sastanku razgovarati o utjecaju ruske invazije na globalnu sigurnost hrane i kako najbolje stabilizirati tržišta.

Međunarodne cijene hrane i hrane za životinje mogle bi porasti do 20 posto kao rezultat sukoba u Ukrajini, što bi izazvalo skok u globalnoj pothranjenosti, objavila je u petak Agencija Ujedinjenih naroda za hranu.

Ukrajina i Rusija su glavni izvoznici pšenice, koji zajedno čine oko trećinu svjetskog izvoza – od čega skoro sav izvoz prolazi kroz Crno more.

Svein Tore Holsether, predsjednik norveške Yara International, najvećeg svjetskog proizvođača gnojiva na bazi dušika, rekao je da je zabrinut da će desetine miliona ljudi trpjeti nestašicu hrane zbog poljoprivredne krize u Ukrajini.

"Za mene nije pitanje da li se krećemo u globalnu krizu hrane", rekao je, "već je koliko će kriza biti velika."

Ukrajinski zvaničnici kažu da se još nadaju kako će zemlja imati relativno uspješnu godinu. Veliki dio te nade polaže se u farmere na zapadu zemlje, koji su još udaljeni od ratnih dejstava.

Ali zvaničnici poduzimaju mjere da zaštite domaće zalihe kako bi osigurali da se ukrajinsko stanovništvo nahrani – što predstavlja još jedan mogući udarac za izvozne pošiljke.

Ministar poljoprivrede Roman Leščenko rekao je u utorak da zemlja zabranjuje izvoz raznih osnovnih namirnica, uključujući pšenicu. Leščenko je priznao prijetnju ukrajinskoj opskrbi hranom i da je vlada činila sve što je mogla da pomogne poljoprivrednicima.

"Razumijemo da hrana za cijelu državu zavisi od toga šta će biti na poljima", rekao je on u televizijskim komentarima u ponedjeljak.

Moskva kaže da provodi specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini za demilitarizaciju i hvatanje opasnih nacionalista. Ona je negirala da je namjerno gađala civile i civilnu infrastrukturu, uprkos dokumentiranim napadima na bolnice, stambene zgrade i željeznice.

Izvoz žitarica kamen je temeljac ukrajinske ekonomije.

U narednim sedmicama poljoprivrednici bi također trebali početi saditi druge kulture, poput kukuruza i suncokreta, ali se bore da dobiju potrebno sjeme, rekao je Dykun Andriy, predsjedavajući ukrajinskog poljoprivrednog vijeća. Ono predstavlja približno 1.000 farmera, koji obrađuju pet miliona hektara.

Andriy je upozorio da je gorivo sada kritični problem. Ako farmeri ne mogu nabaviti dizel za pogon svoje opreme, proljetni poljoprivredni radovi bit će nemogući, a ovogodišnja žetva osuđena na propast. „Poljoprivrednici su očajni“, rekao je. “Postoji veliki rizik da nemamo dovoljno hrane da prehranimo naše ljude.”

Neroba iz Maxigraina kaže da se farmeri suočavaju s nestašicom goriva jer vojne potrebe imaju prioritet.

Ukrajinski farmer Oleksandr Čumak rekao je da se na njegovim poljima, približno 200 kilometara sjeverno od crnomorske luke Odesa, malo radi. Obrađuje 3.000 hektara na kojima uzgaja pšenicu, kukuruz, suncokret i repicu. Čak i da je imao dovoljno goriva da svoju opremu pošalje u polja, rekao je da nema dovoljno đubriva za sve svoje usjeve i nema herbicida.

“Obično imamo možda šest do sedam tona (pšenice) po hektaru. Ove godine mislim da ako dobijemo tri tone po hektaru, to će biti jako dobro”, rekao je Čumak. Dodao je da se i dalje nada da će ukrajinski farmeri pronaći način da uzgajaju dovoljno hrane da prehrane svoje sunarodnjake, ali ne očekuje da će se mnogo izvoziti.

Čumak je rekao da su njegovi prijatelji na sjeveru prinuđeni crpati gorivo iz jarka prosutog iz cisterni voza koji su ruske snage pogodile grnatom. Drugi prijatelji, u okupiranim područjima u blizini Hersona, crpaju dizel iz zasjede i napuštenih konvoja ruskih tenkova, kaže Čumak.

Trenutno veliki dio svog vremena provodi pripremajući se za ruski napad. “Živim u Odesi. Svaki dan vidim kako rakete lete iznad moje kuće.”

Val Sigaev, broker za žitarice u R.J. O'Brien u Kijevu, koji je evakuiran prošle sedmice, rekao je da nije jasno koliko bi uobičajena proljetna poljoprivreda, sadnja i đubrenje, bila moguća. Visoke cijene prirodnog plina - glavnog inputa za gnojivo - podigle su cijene gnojiva, pa su neki farmeri odložili kupovinu.


Ovih se dana poljoprivredna mehanizacija koristi u druge svrhe

"Neki ljudi misle da bismo mogli da zasadimo čak polovinu usjeva," rekao je Sigaev. "Drugi kažu da će ono što bude proizvedeno biti isključivo za potrebe Ukrajine."

Situacija je posebno teška u južnom lučkom gradu Hersonu, prvom ukrajinskom gradu koji je Rusija zauzela nakon invazije na zemlju 24. februara.

Proljeće je, farmerima se žuri, ako se ne brinu o svojim poljima sada, ovogodišnje žetva bit će propast.

Andrii Pastušenko generalni je direktor farme od 1.500 hektara zapadno od grada, blizu ušća rijeke Dnjepar. Prošle jeseni zasijali su oko 1.000 hektara pšenice, ječma i uljane repice. Njegovi radnici sada moraju da uđu u ta polja, ali ne mogu, kaže on, i izgubili su pristup gorivu. “Potpuno smo odsječeni od civiliziranog svijeta i ostatka Ukrajine.”

Osim toga, mnogi od osamdeset Pastušenkovih radnika ne mogu doći da rade na farmi jer žive nekoliko kilometara sjevernije, preko linije fronta. Problemi menadžera se pogoršavaju jer je region sušniji od ostalih poljoprivrednih područja u zemlji, pa njegove njive treba navodnjavati. I za to je potrebno gorivo.

Za razliku od mnogih, Pastušenko ima zalihe đubriva na bazi azota od 50 metričkih tona. Međutim, s obzirom na rat, on nije siguran da je to tako dobra stvar: gnojivo je vrlo eksplozivno. “Ako nešto padne iz helikoptera, moglo bi da raznese čitavo mjesto“, rekao je on.

Kazao je da se boji da će žetva biti loša. Prošle godine su njegova polja pšenice i ječma dala oko pet metričkih tona po hektaru. Ako ne prska insekticid - za koji kaže da ga ne može dobiti - i ne rasipa gnojivo, sumnja da će dobiti trećinu te količine.

“Nemam pojma hoćemo li moći išta ubrati“, rekao je. “Nešto će iskrsnuti, ali neće biti dovoljno da nahranimo stoku i platimo osoblje.”

Oko 150 kilometara zapadno od Pastušenkove farme nalazi se crnomorska luka Odesa, koja je i dalje pod kontrolom Ukrajine. U vrijeme mira, veći dio ukrajinskog poljoprivrednog izvoza nalazio se na brodovima u luci, najprometnijoj u Ukrajini. Danas nijedan brod ne odlazi, a grad je opkoljen ruskim snagama.

Veći dio ukrajinske žetve trebao je biti izvezen u Sjevernu Afriku, na Bliski istok i Levant. Prema Svjetskom programu za hranu Ujedinjenih naroda (WFP), Ukrajina opskrbljuje Liban s više od polovine uvezene pšenice, Tunis uvozi 42 posto, a Jemen skoro četvrtinu. Ukrajina je postala najveći dobavljač hrane WFP-a.

Egipat, koji je u protekloj deceniji sve više zavisio od ukrajinske i ruske pšenice, značajno subvencionira hljeb za svoje stanovništvo. Kako cijena pšenice raste, tako će biti i pritisak na vladu da podigne cijene hljeba, rekao je Sikandra Kurdi, istraživač sa sjedištem u Dubaiju na Međunarodnom institutu za istraživanje prehrambene politike.

Program subvencija za hranu trenutno košta vladu oko 5,5 milijardi dolara godišnje. 

Druge zemlje u razvoju sa sličnim subvencijama također će se boriti s rastućim cijenama pšenice. U 2019. godini protesti zbog povećanja cijena hljeba u Sudanu doprinijeli su svrgavanju šefa države Omara al-Bašara.

Za zemlje koje daju velike subvencije, rastuće cijene hrane značit će ili da se vlade zadužuju ili će potrošači plaćati više cijene, rekao je Kurdi.

(Izvor: Reuters)