Prof. dr. Ćazim Hadžimejlić izabran je za novog predsjednika Tarikatskog centra u Bosni i Hercegovini. On će na ovom mjestu naslijediti šejha Sirriju ef. Hadžimejlića, koji je krajem marta preselio na ahiret u 79. godini u Visokom. Šejh Sirrija, koji je nasljednik šejha Mesuda ef. Hadžimejlića, bio je predsjednik Tarikatskog centra (šejhul-mešaih) od 2009. godine, a ostat će upamćen kao njegov istinski reprezent na svim značajnim vjerskim manifestacijama u našoj zemlji i dijaspori te kao veliki borac za ravnopravnu zastupljenost tijela kojim je rukovodio na svim nivoima unutar Islamske zajednice.
Prof. dr. Ćazim Hadžimejlić neposredno je nakon što je izabran za novog šejhul-mešaiha istakao da je ovo za njega prije svega velika odgovornost i obaveza, ali i ogromna čast. Međutim, uz pomoć Upravnog odbora i drugih organa koji djeluju unutar Tarikatskog centra i Islamske zajednice, ističe da se mogu postići značajni rezultati. Ćazim Hadžimejlić redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i Filozofskom fakultetu u Sarajevu, vrsni kaligraf, historičar umjetnosti, konzervator i restaurator te šejh nakšibendijskog, halvetijsko-šabanijskog, kaderijskog, rifaijskog i mevlevijskog tarikata.
On je o novoj funkciji koju je dobio unutar Tarikatskog centra BiH, o duhovnom stanju muslimana u našoj zemlji, neraskidivoj sponi islama i umjetnosti, o značaju duhovnog naslijeđa porodice Hadžimejlić, ali i porodičnog muzeja u Vukeljićima govorio za Stav.
STAV: Kolika je odgovornost zamijeniti rahmetli šejha Sirriju na mjestu predsjednika Tarikatskog centra?
HADŽIMEJLIĆ: Biti na ovoj funkciji je velika odgovornost. To je breme koje čovjek treba predano nositi i biti svjestan onoga s čime se susreće. Od ljudi koji su svoj život proveli u ovoj vrsti djelovanja, koji su uvijek radili na upućivanju i ukazivanju, koji su pomagali ljudima različitih svjetonazora i opredjeljenja traži se prevashodno da budu čestiti. Uzvišeni Bog od svakog čovjeka traži da bude čestit. Koliko ću moći dobro raditi kao moji prethodnici, koji su čuvali dobro ovih prostora, vrijeme će pokazati. Na šejhu Sirriji i prijašnjim predsjednicima Tarikatskog centra bilo je veliko breme nošenja ovog emaneta.
S obzirom na to da dolazim iz porodice koja je iznjedrila ljude koji su se nalazili na ovoj funkciji prije mene, trudit ću se koračati stazama koje su oni utabali i pokušati iznijeti sve obaveze na pravi način te doprinijeti ovim prostorima. Uz mene će svakako biti i Upravni odbor Tarikatskog centra te svi ostali članovi ove institucije koji će mi, svako u skladu sa svojim mogućnostima, biti na raspolaganju kako bismo radili najbolje što možemo za opće dobro. Uzdam se u Allaha, dž. š., i molim Ga da nam bude na pomoći.
STAV: Koje će biti Vaše glavne dužnosti kao novog čelnika i koji su Vam planovi?
HADŽIMEJLIĆ: Prije svega, pokušat ćemo završiti poslove koje su započeli naši prethodnici. Završetak njihovih započetih projekata bit će osnova za daljnju nadogradnju. Nastojat ćemo dodatno unaprijediti organizacioni sistem, poboljšati funkcioniranje, gledati da pomognemo, raditi na zbližavanju i ujedinjavanju i sl. Jedan od planova jeste upoznati i širu javnost s tesavvufom, da onima koji uopće ne znaju šta je tarikat predstavimo njegove temelje. Jednostavno, da pokažemo da to nije nikakav bauk niti neka misterija, već da je to nešto najprirodnije čovjeku. Naravno, sve one manifestacije koje organizira Islamska zajednica također ćemo pokušati uveličati svojim prisustvom. Bilo bi dobro da dobijemo i svoj neki prostor za rad, možda i neku konferencijsku salu te kulturno-edukativni kutak. Svi članovi Savjeta Tarikatskog centra novoizabranom predsjedniku su obavezni pružiti bezrezervnu podršku i pomagati u radu, a predsjednik je obavezan voditi računa o općem interesu tarikata, davati mu prednost nad pojedinačnim te ravnomjerno i pravedno pomagati rad svake jedinice Tarikatskog centra i njenih pročelnika te štititi njihovo dostojanstvo i dignitet.
STAV: Jedan od izazova s kojim se susretalo rukovodstvo Tarikatskog centra u proteklom periodu bile su tekije i medžlisi-halke (medžlisi-zikrovi) koje djeluju izvan okvira ove institucije. Koliko je bitno ova mjesta staviti pod “kapu” Tarikatskog centra?
HADŽIMEJLIĆ: Tarikatski centar je uvijek bio otvoren i nastavit će biti otvoren za prihvatanje svakoga ko ima adekvatne dozvole, ovlaštenja, idžazetname i hilafetname od adekvatnih ljudi. Dakle, oni koji su izvan Tarikatskog centra, iako su pozivani i iako se s njima već nekada razgovaralo, mogu i dalje pristupiti Tarikatskom centru uz poštivanje adekvatnih propisa, tj. onoga što ova institucija od njih prema Statutu zahtijeva. Svi oni koji još uvijek ne djeluju u okviru Tarikatskog centra su i dalje naši ljudi, mi se međusobno znamo i družimo, a na njima ostaje odluka hoće li se aktivno uključiti u rad Tarikatskog centra ili ne. Tu bi značajnu ulogu mogla odigrati i Islamska zajednica zato što se neki zikrovi obavljaju i u džamijama, vakufskim objektima Islamske zajednice itd.
STAV: Šta će biti s izdavačkom djelatnošću Tarikatskog centra? Hoće li tu dolaziti do nekih promjena?
HADŽIMEJLIĆ: Određene tekije imaju svoju izdavačku djelatnost. Bilo bi dobro to sve objediniti i staviti pod plašt Tarikatskog centra jer Tarikatski centar treba raditi na razvijanju vlastite izdavačke djelatnosti. Jedno vrijeme je izlazio časopis Šebī 'Arūs, ali zbog finansijskih poteškoća, već neko vrijeme se ne štampa. Gledat ćemo, ako Bog da, da Šebī 'Arūs reaktiviramo, ali i da oni listovi koji su pripremani a nikada nisu ugledali svjetlo dana konačno budu dostupni. To su uglavnom godišnjaci koji imaju jako bogat sadržaj i koji daju mnogo korisnih informacija.
STAV: Tarikatski centar ima svoje objekte i u dijaspori. Kako koordinirate njihovo djelovanje?
HADŽIMEJLIĆ: Mnogo je naših ljudi koji se nalaze u dijaspori, tamo žive i djeluju i svakako da treba voditi računa o njihovim potrebama. Većina njih, ali i njihova pokoljenja će tamo i ostati. Gdje god su naši džemati i džamije zastupljene, tamo će i Tarikatski centar biti aktivan. Tačnije, tamo gdje ima potrebe da bude tekija ili institucija koja treba koordinaciju s Tarikatskim centrom, Tarikatski centar će biti dostupan. Već imamo kontakte čestitih, vrijednih i finih ljudi koji na terenu rade, tako da ćemo nastaviti taj kontinuitet našeg prisustva i u iseljeništvu u skladu sa zakonima država u kojima ti ljudi trenutno borave.
Trudit ćemo se da to sve unaprijedimo, moderni alati komunikacije nam pružaju bezbroj mogućnosti da radimo na stalnim poboljšanjima. Također, tu smo da pomognemo, da ukažemo na propise pri formiranju novih medžlisi-halki ili medžlisi-zikrova, onako kako bi to sve izgledalo kao u BiH. Uprkos činjenici da to nije lahko napraviti u inostranstvu, nije zanemariv podatak da je na svim kontinentima sve veća potreba za duhovnošću, za okretanjem prema samome sebi. Tesavvuf može pomoći tim ljudima koji tragaju, samo treba odrediti pravo vrijeme, mjesto i osobu. U nedostatku boljeg termina, reći ću da je tesavvuf danas tražen. Ne mogu reći popularan jer se tesavvuf ne može na taj način opisivati. Tesavvuf je život, duhovni osjećaj koji čovjek u sebi nosi kako bi živio valjano, pošteno, odgovorno te da u konačnici bude čovjek planete Zemlje. Kroz ovo sve može osvojiti i vasionske prostore.
STAV: S obzirom na to da ste kaligraf i univerzitetski predavač iz oblasti umjetnosti, možete li nam kazati koliko su međusobno isprepleteni islam i umjetnost?
HADŽIMEJLIĆ: Islam i umjetnost se ne mogu odvojiti. Ko god to pokušava učiniti, taj čini krivu stvar. Istinska umjetnost čovjeku pomaže da shvati božansku poruku, božansku kreativnost koja je poslana kroz Božije riječi, tj. kroz Kur’an, ali i kroz hadise. Umjetnost itekako pomaže čovjeku da pronađe unutarnji mir i da ima jasan pogled na ono što Uzvišeni Gospodar traži od njega. Da bi se čovjek duhovno razvijao, potrebna mu je, između ostalog, i umjetnost. Najbolji umjetnik jeste Onaj koji je stvorio kosmos, unutar njega planetu Zemlju, a na Zemlji čovjeka u najljepšem mogućem obliku. Taj umjetnik je Allah, dž. š. Čovjek je samo praška u kosmičkoj prostranosti koja pokušava svoju kreativnost iskazati kroz dar koji mu je poklonjen od Uzvišenog Gospodara kako bi ljudima učinio da im bude lijepo, da ti ljudi kažu: “Eh, vidite, ovo je Božije stvorenje koje može nešto jako lijepo napraviti.” Uzmemo li sve navedeno u obzir, umjetnost je jedna nit koja je itekako povezana s islamom, posebno s tesavvufom.
STAV: Jednom prilikom rekli ste da nema kaligrafije bez ahlaka?
HADŽIMEJLIĆ: Kaligrafija je prva umjetnost u islamu, prvo kreativno izražavanje čovjeka kroz sliku. Posebnost kaligrafije se krije u tome što čovjek kroz ovaj vid umjetničkog izražavanja Božiju riječ i lijepe poruke piše na najljepši mogući način. Ahlak je specifičnost u kaligrafiji – što je čovjek više izgrađen kroz lijepo ponašanje, to su mu kaligrafska djela bolja i vrednija. Umjetnost vodi čovjeka prema ljepotama, a ljepote se odražavaju kroz njegovo unutarnje stanje. Mogućnost ispisivanja kaligrafskog slova i povlačenje finih linija su refleksija ahlaka.
STAV: Pošto radite kao univerzitetski profesor, pretpostavljam da nam možete reći koliko se kroz umjetnost mladim ljudima može približiti vjera?
HADŽIMEJLIĆ: Mislim da je to najefikasniji i najbolji vid približavanja vjere mladosti. Svi mladi na neki poseban način žive umjetnost iako se ne moraju nužno baviti nekom posebnom granom umjetnosti. Primjerice, umjetnost je lijepo se obući, umjetnost je lijepo govoriti, umjetnost je lijepo hodati, umjetnost je svoj posao raditi kako treba, u konačnici, umjetnost je i dobro voziti automobil. Sve su to vidovi umjetnosti iako mi toga možda i nismo svjesni. Prenošenje umjetnosti na mlade je jedna odgojna mjera. Zapravo, ona svima pomaže, tu se ne trebamo ograničavati samo na mlade iako je kod njih najdjelotvornija. Moja preporuka je da se svi počnu na ovaj ili onaj način revnosnije baviti umjetnošću, bez obzira na to koliko im ona bila blizu ili daleko, koliko god je neko razumio ili ne razumio. Umjetnost na najbolji način otkriva ono što je u čovjeku skriveno.
STAV: Zajedno ste s Vašim ocem šejhom Mesudom utemeljitelj Muzeja “Musa Kjazim Hadžimejlić” u Vukeljićima, koji čuva našu bogatu kulturnu baštinu. Kako ste došli na ideju o osnivanju jedne ovakve institucije?
HADŽIMEJLIĆ: Umjetnost je konstanta u mojoj familiji, imala je veoma važno mjesto u životu mojih predaka. Studij umjetnosti u Turskoj na prestižnom Univerzitetu “Mimar Sinan”, odbrana dva magistarska rada koja su usko vezana za umjetnost, zatim doktorat, a na kraju svega i moje predavačke aktivnosti su me naprosto nagnali da nešto više uradim na tom polju u BiH. Muzej je osnovan 1999. godine, u turobno postratno vrijeme koje je obilježila borba za golu egzistenciju dobrog dijela stanovništva naše države. Mom ocu i meni je Bog dao mogućnost da osnujemo jednu instituciju koja će biti čuvar naše bogate kulturne i duhovne baštine. Pošto je moja uža specijalnost konzervacija i restauracija, odrađivao sam te poslove u zamjenu za neke eksponate koji danas čine muzejsku kolekciju i koji mogu poslužiti novim naraštajima. Ovaj muzej je mogao biti i negdje vani, na mjestima gdje bi možda imao daleko bolje mogućnosti, ali ipak nam je bilo stalo da to bude u BiH. Danas, 22 godine poslije, ovaj muzej je i dalje aktivan, ljudi ga posjećuju i to me raduje. I sam objekt u kojem je smješten smo malo renovirali, proširili, čisto kako bi sve bilo onako kako treba biti. Volio bih istaći da je taj objekt u kojem se nalazi muzej nekada činila medresa moga rahmetli dede Muse Kjazima, po kojem je muzej i dobio ime.
STAV: Vi ste rođeni u porodici šejhova i alima čije porodično stablo seže sve do Resulullaha, a. s., i njegove čiste kuće. Kako je napajati se s izvora znanja?
HADŽIMEJLIĆ: Generalno, moja familija nikada o tome nije posebno govorila. To je uvijek čuvano kao biser u nekoj rijetkoj školjci. Međutim, kada smo se već dotakli te teme, duhovna i krvna veza s hazreti Pejgamberom, a. s., dosta je determinirala samo djelovanje loze Hadžimejlića. Tačnije, mnogi su vjerski obrazovani, ali i poliglote. Međutim, Hadžimejliće možete pronaći i u drugim oblastima ljudskog djelovanja poput prava, medicine, inženjerstva, umjetnosti i sl.
STAV: Vaš rahmetli otac, šejh Mesud, zasigurno je ostavio neizbrisiv trag u sufijskoj tradiciji naše zemlje, čak i šire. Kako gledate na lik i djelo te u konačnici na ostavštinu Vašeg oca?
HADŽIMEJLIĆ: Na njegovoj dženazi rekao sam nešto što mi je tek nedavno prostrujalo kroz misli. Nisam tada bio u potpunosti svjestan šta sam rekao, a veoma je bitno. Tada sam o njemu kazao da je bio “ustrajan i ispravan na svome putu”. Kada je konkretno riječ o njegovim djelima, mnogi ljudi me i danas susreću i govore da su znali šejha Mesuda, da im je nekada udijelio neki savjet, da im je negdje nešto pomogao, da je bio nasmijana lica, vedre čehre i sl. On je ponekad znao žrtvovati sebe, žrtvovati svoju porodicu zarad općeg dobra. Teško mi je bilo šta reći da ne bih bio subjektivan, ova moja izjava s dženaze mislim da dovoljno kazuje. Veliki je trag ostavio u raznim poljima, posebno u tesavvufu.
STAV: Kakvo je generalno duhovno stanje ljudi? Osjećate li razjedinjenost našeg naroda i štetnost koju prouzrokuje?
HADŽIMEJLIĆ: Nažalost, o tome ne treba puno govoriti, stanje na terenu dovoljno kazuje. Međutim, ne razjedinjavaju se samo Bošnjaci, razjedinjavaju se ljudi općenito. Danas se dešava da nekoga uzimamo za neprijatelja a nismo ga ni upoznali, samo zato što nam se razilaze mišljenja, što nam se u datom trenutku ne dopada neka njegova i/ili njena riječ ili djelo. Faktički, to proizlazi iz neznanja, samoljublja i zavisti, ljubomore koja se toliko uvukla u ljude da u potpunosti razdire njihovo duhovno tkivo. Materijalizam se uvukao u sve pore društva, ljudi su postali zatvoreni, otvorene komunikacije skoro da i nema. No činjenica je da u svakom čovjeku postoji dobro, samo to dobro treba da isplovi i pobijedi ono zlo koje čovjeka napada.
STAV: Iduće godine Tarikatski centar proslavit će 45. rođendan. Postoje li neki planovi kako bi se mogao obilježiti ovaj mali jubilej?
HADŽIMEJLIĆ: Pošto smo još uvijek potreseni naglim preseljenjem šejha Sirrije ef. Hadžimejlića, na sjednicama Upravnog odbora nismo imali priliku razgovarati o tome. Više smo se pozabavili samim Statutom Tarikatskog centra, izborom novog predsjednika i sl. Kao neko ko će biti “prvi među jednakima” u Tarikatskom centru u periodu koji je pred nama, bez sumnje imam nijet i tu temu staviti na dnevni red.
