"Publika dolazi na Straussov koncert očekujući dobro raspoloženje", napisao je Johann Strauss II svom bratu Eduardu. Desetljećima je rad Straussa, velike dinastije bečkog valcera, monopolizirao prve sate Nove godine. A posjetitelji Novogodišnjeg koncerta je prepoznaju, znaju da će im se dirigent okrenuti da pljesnu 'Radetzky Marš'.

Komad Johanna Straussa I., oca Johanna II, Eduarda i Josipa, biće odsviran i ovog prvog januara pod dirigentskom palicom Daniela Barenboima. Ali ta orkestracija koju slušamo svake godine nije ona koju je osmislio patrijarh bečkog valcera. Od 2020. godine uprava Bečke filharmonije odlučila je promijeniti aranžman kako bi "donijela radost publici i da nikoga ne bi podsjećala na nacistički rat, propagandu ili ideje", rekao je njezin glasnogovornik.

Verziju koju je Filharmonija nterpretirala na Novogodišnjem koncertu, sve do prošle 2020. godine, potpisao je istaknuti član Nacističke stranke, kompozitor Leopold Weninger. Na koncertu kojim je prije dvije godine dirigirao Andris Nelsons, kraj zabave kulminirao je nezaobilaznim 'Radetzky March', ali s nešto drugačijom partiturom.

Porijeklo 'Marša' je dobro poznato. Godine 1848. stari i proslavljeni vojnik Joseph Radetzky von Radetz suočio se s vojskom Kraljevine Sardinije u bici kod Verone. Teritorija, kojom je dominiralo Austrijsko carstvo, bila je poprište talijanske pobune koja je ugušena u bici kod Custoze, potpisan je mirovni ugovor kojim je vraćena austrijska vlast. Veliki trijumf Radetzkog proslavljen je u Beču i vlasti su od Straussa starijeg zatražile kompoziciju u čast vojske i mornarice. Rezultat je bio 'Radetzky March', jedno od najprepoznatljivijih i najslušanijih djela u historiji zapadnjačke muzike.

Godine 1946., na kraju Drugog svjetskog rata, njemački dirigent Joseph Krips prvi je uveo 'Marš' na kraju koncerta, koji od tada služi kao tradicionalni bis uz 'Plavi Dunav'. Tokom godina, muzičari Bečke filharmonije dodavali su naznake i ispravljali pogreške toj partituri, ali uvijek u verziji prema Weningerovom aranžmanu.

Ko je bio taj muzičar i zašto Filharmonija odbija njegovu verziju zbog povezanosti s nacističkom ideologijom?

Leopold Weninger bio je austrijski kompozitor i dirigent koji je 1914. godine u Leipzigu objavio orkestralni aranžman 'Radetzky March'. To je bila partitura koja se nalazila u filharmonijskom arhivu 1946. godine, kada ju je Krips odlučio iskoristi za koncert. Weninger je bio aktivan član stranke Adolfa Hitlera od 1932. godine, kada je počeo pisati brojna djela o nacističkom režimu.

Među njima su koračnice i himne poput 'Jung-Deustchland', 'Sieg-Heil!' ili aranžman za klavir i glas 'Horst Wessel Lied', službena himna stranke, uz ostala djela posvećena SA ili Hitleru.

Prema Bečkoj filharmoniji, Weningerova verzija bila je ona u njihovim arhivama, ali je tokom godina bila podložna modifikacijama od strane muzičara. Slučaj udaraljkaša bio je poseban jer su udaraljke i činele temeljni elementi u 'Radetzkyju'. Svoje kasnije bilješke temeljili su na svjedočanstvima koja su uspjeli prikupiti od muzičara koji su svirali u starom Straussovom orkestru, kojim je dirigovao kompozitor djela, a kasnije i njegov sin Eduard.

Godine 2001. dirigent Nikolaus Harnoncourt izveo je originalnu obradu partiture Johanna Straussa I. Glavne razlike u odnosu na Weningerovu obradu nalaze se u ulozi puhača i udaraljki, te u skromnijem originalu orkestracija nego što je to obično slučaj na Novogodišnjem koncertu.

Međutim, kontrast koji čini 'Radetzky March' tako karakterističnim (ponavlja se ista tema, najprije se svira tiho, a zatim snažnije i obično popraćeno pljeskom publike) ipak se pojavio u originalnoj partituri. Tempelman nagađa da su promjene volumena bile Straussova ideja, a ne kasnijih aranžera.

U vrijeme uspona nacizma, Bečka filharmonija bila je muzička institucija velikog evropskog ugleda i to s "nerazmjerno visokim" omjerom članova stranke. Godine 1943.  njena 123 muzičara su bili nacistički militanti (više od 50%), a dvojica su bili članovi SS-a. Godine 1938. trinaest aktivnih muzičara iz orkestra je izbačeno zbog toga što su bili Jevreji ili su imali jevrejske korijene. Od njih pet je ubijeno tokom holokausta, a još dvoje tokom rata.

Novogodišnji koncerti potiču iz 1939. godine, izvorno nazvani Koncert Johanna Straussa. Kao i danas, većinu repertoara koji se u njima izvodi činila su djela bečke porodice. Djelo porodice Strauss, sa svojim svečanim i radosnim karakterom, bilo je dio nacističke propagande.

Upravo su ti koncerti Straussov repertoar povezivali s nacizmom, unatoč činjenici da je autor 'Marša Radetzky' bio jevrejskog porijekla. Čak je Joseph Goebbels, nacistički ministar propagande, pokušao falsifikovati rodni list Johanna Straussa I. kako bi sakrio njegovo porijeklo. U Goebbelsov dnevniku piše: "Neki znalci su otkrili da je Strauss napola Jevrej. To ne bi trebalo iznositi u javnost. Prvo, još nema dokaza, a drugo, ne želim Njemačku kulturnu baštinu postupno potkopavati... Činim sve što je u mojoj moći da se tome suprotstavim. To je Führerova volja."

Koncerti Johanna Straussa preimenovani su u Novogodišnje koncerte nakon Drugog svjetskog rata, 1946. Iste godine prvi put je uveden tradicionalni 'Radetzky March'.