Sedmični list “Stav” u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

''Mesnevija'', treći svezak, bejtovi: 3535-3565/III (prvi dio)

Priredio: Šaban GADŽO

Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri...

Još uvijek smo vezani za kazivanje o hz. Bilalu, r. a.

Naslov večerašnjeg dersa:
MUDROST RUŠENJA TIJELA, PUTEM SMRTI

Hoće hz. Mevlana da nam sad pojasni kakva se mudrost krije u tome što naše tijelo poslije smrti postaje prah.

Kaže hz. Bilal:

„Spočetka, ja sam kao Adem, bio zatočenik tuge.
Sad je, potomstvo moje duše, istok i zapad ispunilo.

Kao što je Adem, a. s., nakon boravka u Džennetu morao da siđe na ovaj svijet, svijet tuge, brige, zalaganja, (znamo svi kako izgleda dunjaluk!) i godina provedenih čineći tevbu svome Gospodaru, nakon što je tih niz godina proveo kao u jednom zatvoru (u odnosu na stanište iz kojega je došao), Allah, dž. š., mu je dao ogromnu porodicu, koju je on dočekao (kô kad je živio hiljadu godina!) i vidio kako se njegovo potomstvo raširilo i na istok i na zapad. On se ponovo vraćen među odabrane Allahove robove, nakon što mu je Allah okabulio njegovo pokajanje... E tako sam i ja, kaže hz. Bilal, proveo u početku jedno izvjesno vrijeme kao rob, trpeći raznorazna poniženja, a onda mi se Allah Uzvišeni smilovao obdarivši me dinom, dini-islamom, i nakon svega toga, kao posljedica te žrtve koju sam podnio je potomstvo moje duše koje je ispunilo istok i zapad.

Koji su to ovi ma'nevi evladi njegovi, ti duhovni evladi, šta se misli pod ovim? Allah najbolje zna, ali evo, dvije stvari su mi, kao mogućnost, pojašnjenje, najbliže: On je prvi muezzin, prvi koji je pozvao ljude na ono što je spas – da potvrde tevhid, Poslanika i da se odazovu na najbolje djelo (na namaz). Poslije njega, to je u emanet prešlo na sve druge muezzine. Koliko je sada ljudi, čuvši taj poziv (a mogli bi to uzeti kao sjeme, koje sad pada na tu pripremljenu zemlju) koliko se, dakle, ljudi odazvalo tom pozivu, jer mnogi čuju ali se ne odazivaju? Eto jedne vrste duhovnih evlada – sjeme koje je on posijao, našlo je plodno tlo. I danas ako pogledamo, od istoka do zapada, oni koji su se odazvali tom pozivu prisutni su...

Druga stvar koju je on ostavio u viraset (nasljedstvo), što je posijao: On je primjer da, kad čovjek dođe i u najteža iskušenja, može da to sve podnese, pa i po cijenu mučenja i života. Premda je mogao po dini-imanu, kad dođemo u opasnost za život, pa ako se i traži da čovjek zanegira vjeru ali srcem da ostane stabilan, može to učiniti. Znamo kad je hz. Ammar ibni Jasir, r. a., trpio nepodnošljiva mučenja, na kraju je (vidjevši svoje ubijene roditelje, koji su bili prvi šehidi) rekao nešto što su tražili od njega da bi se oslobodio toga, pa je došao Poslaniku tužan, a Poslanik ga pita: – O, Ammare, šta je s tobom? – Takva i takva stvar, ja Resulallah. Natjerali su me da kažem nešto na tebe, na din, na Gospodara... – Šta je sa tvojim srcem, Ammare?, pita ga Poslanik. On odgovara: – Ono je ostalo stameno u dini-imanu. – E onda nema brige! Ako opet dođeš u takvu situaciju, da te Allah sačuva toga, slobodno se opet posluži tim.

Znači, ovo je dozvoljeno, ali hz. Bilal je primjer nekoga koji ne koristi ni ovu olakšicu, jer kad su ga mučili, govorili su mu – reci da je tvoj Bog Lat i Uzza, on govori: – Ne! Moj Bog je Allah, Jedan Jedini! Mušrici pojačavaju mučenje, on gleda na njima taj bijes koji kod njih izaziva njegova postojanost u dinu, a onda im kaže: – Kad bi znao za još kakvu riječ koja će vas još više najediti, ja bih vam je rekao.

To je sjeme koje je posijao. Mnogi su ovako otišli sa ovoga svijeta, i kad im je život bio ugrožen, dali su ga! Eto, to su hz. Bilalovi duhovni evladi. To sjeme se manifestovalo na mnogim Allahovim robovima, od istoka do zapada.

Dalje kaže hz. Bilal:

Ja sam siromah bio u ovoj kući poput jame.
Car sam postao, a caru dvorac treba.“

Ovdje naziva ovu kuću, ovaj dunjaluk, jamom. Vidimo na šta ovdje aludira, na Jusufa, a. s. Poput njega i ja sam bio u takvom halu (a znamo dobro šta je on pretrpio da bi došao do toga da car postane). Prvo, odvojenost od roditelja, od voljenog babe; onda ga rođena braća bacaju u bunar (sve nam je ovo poznato) potom biva prodan za neznatne pare; u Egiptu postaje rob u kući Putifarovoj; tu ga čeka iskušenje sa Zulejhom, koje je on iznio kao siddik, istinoljubivi rob Allahov; a onda zatvor, bigajri-hak, jer je rekao: meni je draži zatvor nego ono na šta me one navraćaju (Jusuf, 33). Sve je to podnio, a posljedica toga je da je postao vladar Egipta. Bio je nominalno vladar, jer je tadašnji vladar Egipta (čini mi se da se zvao Rejjan ibni Velid) sve radio onako kako mu je Jusuf, a. s., govorio. Znači, put da dođeš u položaj carevanja je evo ovakav: da se spustiš u ovu jamu ovoga svijeta! Pa i ja sam, kaže hz. Bilal, bio siromah u ovoj kući poput jame, a car sam postao... Jer, sad ono što je dobio od Poslanika, s. a. v. s., to mu je otvorilo vrata carstva. (...) a caru dvorac treba: sad mu ova tjeskoba dunjaluka smeta... U ovom tijelu, u ovoj tjeskobi, živjela je moja duša. Allah, dž. š., me usrećio imanom i darovao Džennetom. To je istinski carski dvorac! (Sjećate se kad mu supruga govori – o, žalosti!, gledajući ga dok mu se približavaju trenuci odlaska s ovoga svijeta, a on joj govori: – Ne! O, radosti! Ovo je trenutak susreta sa Voljenim, sa Gospodarom i Poslanikom i njegovim drugovima.)

Dvori su za careve, oni tu uživaju.
A mrtvome čovjeku – dosta je grob, kao mjesto boravišta.

Za careve, ove duhovne velikane, za ahiretske careve, dvorci su ono što im je Gospodar pripremio u Džennetu, a za dunjalučare, čija su srca mrtva, bezosjećajna – njima su ovi grobovi tijela! Mrtvom čovjeku, slijepim ljudima, nesposobnim da vide ovu duhovnu dimenziju, dosta je grob, dosta im je ova zemlja, ona njima izgleda prostrana kao mjesto boravišta, i ovi zemljani dvorci koje oni prave. Znamo da je u hadisi-šerifu rečeno: Dunjaluk je tamnica za mumina, a džennet za kjafira (za nevjernike, za nezahvalne robove Božije, nezahvalne na Njegovim nimetima).

Vjerovjesnicima je tijesan bio ovaj svijet.
Kao carevi otišli su u bezmjesno.

Uz ovaj bejt bih spomenuo iz prošlog dersa dio bejta u kome nam hz. Mevlana kaže: Svaka duša živi po nekakvom svom zadatku, pa smo tada (sjećate se) kazali: kakva je uloga onih koji se ponašaju onako kako ne dolikuje čovjeku, zašto su tu prisutni? Sad vidimo ovo: Vjerovjesnicima (možemo kazati – nebeskim ljudima, potpuno sačuvanim od svake greške) tijesan je bio ovaj svijet. Ali su oni po Allahovom emru došli na ovaj svijet... Ne bi ni dolazili da na ovome svijetu nije bilo nedozvanih ljudi, koji ne znaju za Gospodara, koji su krivo orijentisani! I sad, ovaj niski svijet, biva na najljepši način počašćen: dolaze najbolji Allahovi robovi na njega, da upute ostali svijet, da ga pozovu na Hakkovu kapiju. Oni su obavili taj zadatak u ovome svijetu, ne želeći nikakvo bogatstvo, ne tražeći nikakve nagrade za svoj hizmet. Kad je Poslaniku, s. a. v. s., jednom bilo ponuđeno da mu mekanska brda budu od zlata i da ga prate kud god krene, on je rekao: Dunjaluk je kuća za noga koji kuće nema, a onaj koji zna za ovu kuću i ove dvore i palače, ovi zemljani, koji prolaze, ne privlače ga.

Mrtvima, ovaj svijet izgleda širok i prostran.
Vanjštinom se doima širok, a zbiljski on je tijesan.

(Mrtvima – misli na duhovno mrtve ljude, na duhovne slijepce.)

Uz ovaj bejt da kažemo i ovo: Kako vjernik može doći u situaciju da mu ovaj svijet, koji izgleda prostran, bude tijesan? Baška što je on sam po sebi ovakav kako nam ga ovi bejtovi opisuju, u odnosu na ono drugo što je Allah pripremio za Svoje robove. Sjećate se one trojice ashaba koji su izostali sa vojne na Tebuk, pa se u ajeti-kerimu kaže: ...kad im je zemlja, pored sve svoje širine, postala tijesna (Et-Tevba, 118). Kao da nam se kaže: Neposluh Božijem Poslaniku, neodazvati se njegovom pozivu, znači prolaziti kroz ovakvo stanje. Zemlja široka, ali ti tijesna postaje pored sve svoje širine!

Pogledajte kako nam lijepe primjere navodi, da nam pojasni kako je ovaj svijet tijesan:

Ako nije tijesan, pa odakle ovi vapaji? Zašto se
predvostruči i pogrbi svaki čovjek koji dugo živi i ostari?

Vidite li te znakove i odakle ovi vapaji na njemu!, kaže nam hz. Mevlana, a onda donosi sljedeći primjer:

Kako se duša oslobađa od tijela za vrijeme spavanja?
Na tom mjestu – pogledaj je – kako je vesela!

Posmatrajmo samo taj fenomen: da ovaj svijet nije tijesan, ne bi se čovjek, za vrijeme spavanja, osjećao slobodnim, niti bi našao mira ni odmora svome tijelu i razgale svojoj duši, koja je tada oslobođena bolova i patnji. I bolestan čovjek, kad zaspi, ne osjeća u snu nikakvih bolova. Bolovi su na javi, kad se probudi. Sad nam može biti jasno zašto ljudi posežu za raznim opijatima da pobjegnu sa ovog svijeta, a mogu imati sva blaga njegova pri sebi.

Zlikovac se tada, oslobađa od svoje sklonosti
ka zlu, koja mu je u naravi. Zatvorenika
ne prati više briga i misao na haps.

Kad se čovjek zavede u san, ako je car, on ne sanja svoje carevanje, ako je bolestan, neće sanjati svoje bolove, san ga oslobađa. Koliki je to fadilet Gospodar dao! A vidite kako hz. Mevlana, ono što svakodnevno proživljavamo, iznosi pred nas kao sjajne primjere, da vidimo i sagledamo kako izgleda ovaj svijet, a ne ono kako nam šejtan i njegova vojska reklamira i kako našem neodgojenom nefsu odgovara. I onaj svjesni se brzo na stranu Božijih odabranih robova okreće, e zato što, kaže hz. Mevlana, najefikasniji ubica nefsa – to je pirova sjena, utočište Božijih robova! Samo tako možeš savladati ove vesvese koje dolaze, tako lijepo upakovane...

Ova prostrana zemlja, ovo beskrajno nebo,
postaju jako tijesni, u času – „kad deva hoće da legne“.

Ovim izrazom „kad deva hoće da legne“ aludira na smrt, kad čovjek kreće na vječni put, kad se duša rastaje od tijela, a tijelo se povali, legne u mezar.

Ovaj svijet je jedan zastor pred našim očima.
Naizgled, širok i prostran, a suštinski veoma tijesan.
Njegov smijeh je plač, a njegova slava i čast, poniženje i sram!

Ali za ovo treba oko. Da nam Gospodar dadne onaj basiret, pa da vidimo da je to tako.

Njegov smijeh je plač – pretvara se u suze, a njegova slava i čast, poniženje i sram!, kaže hz. Mevlana. On je jedna obmana, zastor pred našim očima! Za munafike, koji su izostali sa pohoda na Tebuk, Allah Uzvišeni kaže, esteizubillah: Malo će se oni smijati, a dugo će plakati; bit će to kazna za ono, što su zaslužili. (Et-Tevba, 82)

I da navedemo hadisi-šerif. Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: Kad biste vi znali ono što ja znam, malo biste se smijali, a puno plakali.

Prvi dio 83. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je h. hafiz Mehmed Karahodžić održao 23. 2. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.