Vatikan je znao da je maloljetnike zlostavljao Marcial Maciel, meksički svećenika i utemeljitelj Kristovih legionara koji je umro 2008. Bio je seksualni predator sa stabilnim vezama sa ženama, tajnom djecom i uživanjem droga, a kažnjen je tek 2006. godine, pola stoljeća i četiri pape kasnije, kada je na vlast došao Benedikt XVI. Drugim riječima, Vatikan ga je pokrivao 50 godina, a za to vrijeme on je nastavio nekažnjeno zlostavljati i napadao desetke maloljetnika, zaštićen moćnicima u kuriji. Potvrđuju to dokumenti iz Vatikanskog tajnog arhiva - od 2019. naziva se Apostolski arhiv - koje su ove nedjelje objavile talijanske novine Corriere della Sera a prenosi El Pais. 

Dokument od 1. oktobra 1956. godine, tadašnjeg broja tri Kongregacije za redovnike, Giovannija Battiste Scapinellija, navodi da je Maciel stigao u Rim, nakon što ga je Papa suspendirao kao poglavara Reda, “iz razloga poznatih Svetom Ocu”, a s ciljem “da ga prisili na izlječenje”. Napominje da će mu, kada se pojavi, biti naređeno da "ode i bude izliječen i da prekine svaki kontakt sa svojim (vjerskim) učenicima."

"Ako se ne pojavi, u roku od dva dana", dodaje se u dokumentu, bit će mu rečeno da će ili proći liječenje ili biti suspendiran a divinis, zbog navedenih "ozbiljnih razloga". To je dokument koji daje dosad neobjavljene pojedinosti o nečemu što se već znalo, prvoj istrazi otvorenoj 1956. u Vatikanu protiv Maciela, kako za pederastiju tako i za njegovu ovisnost o drogama, koja je propala 1959. nakon smrti pape Pija 1958. godine.

Poznato je da je Sveta Stolica desetljećima znala za Macielovo ponašanje i da je imala moćne saveznike koji su ga štitili, no ovi dokumenti to potvrđuju i otkrivaju zataškavanje koje je počelo s prvim optužbama. Corriere, na primjer, poredi svoje dokumente s onima koji su već bili poznati putem web stranice za Macielove žrtve, pod nazivom The Will to Not Know, produžetka istraživačke knjige istog naslova objavljene 2012. Dokument koji je sada otkriven već je bio tu, ali to je kasnija verzija i pojavljuje se cenzurirano, s prekriženim dijelovima.

Ova knjiga, djelo Alberta Athiéa, Joséa Barbe i Fernanda M. Gonzáleza, otkrila je 211 dokumenata koji su procurili iz Vatikana i pokazala da su protiv Maciela već postojale optužbe od 1944. godine, tri godine nakon osnivanja Kristovih legionara, koje su ignorirale crkvene vlasti. Godine 2019. brazilski kardinal Joao Braz de Aviz, prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života, priznao je španskom časopisu Vida Nueva da Vatikan ima dokaze o Macielovu zlostavljanju od 1943. koji su bili skriveni. “Ko god je to zataškao bio je mafijaš, oni nisu predstavljali Crkvu.”

Poređenje uređene verzije i sada poznatog izvornog teksta odražava početak zataškavanja slučaja, navodi Corriere della Sera, jer kasnije rukom pisane bilješke i brisanja autora odražavaju da se slijedeći dan, 2. oktobra 1956. godine, ovaj visoki vatikanski dužnosnik susreo s Macielom i njegovim zaštitnikom, ultrakonzervativnim kardinalom Giuseppeom Pizzardom, kako je i planirano, a dokument je modificiran: zamagljeni su najkontroverzniji dijelovi, a nestale su početne naredbe. Jednostavno stoji da mu je naređeno da ozdravi. Osim toga, ovaj kardinal, prvi od mnogih protektora, u drugom dokumentu navodi da je nadbiskup Meksika “neprijateljski raspoložen” prema Macielu, jer se protivio njegovom imenovanju.

Kasnije, u drugom tekstu, Federico Domínguez, isprva svećenikov lični sekretar i jedan od prvih koji ga je osudio, optužen je kao "mračna duša urote protiv Maciela". Drugim riječima, teorija zavjere već je bila stvorena i prema dokumentima, među onima koji su ga branili postojala je "tajna abeceda" za međusobnu komunikaciju.

Pio XII. umire 1958. a da ništa nije bilo zaključeno, a kasnije - s Ivanom XXIII., Pavlom VI., kratkim pontifikatom Ivana Pavla I. i Ivana Pavla II. - štite ga najviši vrhovi Kurije. Corriere navodi da ga je broj dva u Državnom tajništvu Ivana XXIII., Angelo Dell'Acqua, uvjerio da ne suspendira Maciela, a kasnije su se drugi visoki zvaničnici uvijek brinuli da otklone svaku optužbu koja je stigla u Rim.

“Danas znamo da su informacije o Macielovom dvostrukom životu istinite. Taj je podatak u skladu s već poznatim razlozima zašto je Sveta Stolica 1956. uklonila Marciala Maciela iz upravljanja Kongregacijom i provela dvije istrage o tome. Ta je informacija već bila objavljena na internetu 2012. godine, i to iz neslužbenih izvora. U Legiji Kristovoj ne prestajemo u želji da saznamo bilo kakvo otkriće o našoj prošlosti koje nam omogućuje da znamo i možemo živjeti u istini o našoj povijesti, i zahvaljujemo Svetoj Stolici što je otvorila ove arhive 2020. godine i za mogućnost pristupa njima”, stoji u izjavi Ureda za međunarodne komunikacije Kristovih legionara koju su dali El Paisu.

List Corriere, nakon što je pregledao dokumente iz Tajnog arhiva i izrazio sumnju postoji li možda još dosjea koji bi mogli dati više informacija, ističe tri razloga zašto je zataškavanje trajalo pet desetljeća. Prvo, da je Maciel bio veliki regruter zvanja i svećenika u vrijeme krize zvanja u Meksiku, izrazito antiklerikalnoj zemlji. Drugo, da je vođa legionara optužbe pripisao komunističkim zavjerama. I treće, i jedno od najvažnijih, da je Maciel postao stroj za skupljanje novca kojim je, osim otvaranja sjemeništa i centara, kupovao podršku u Vatikanu, svojoj mreži zaštite.

Istraga američkog medija National Catholic Reporter iz 2010. identificirala je tri visoka zvaničnika na ključnim položajima kao tri Macielova glavna saveznika u Kuriji, primatelje njegovih novčanih omotnica: Angelo Sodano, vatikanski državni sekretar između 1990. i 2006.; Estanislao Dziwisz, lični sekretar Ivana Pavla II. i španski kardinal Eduardo Martínez Somalo, prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života od 1992. do 2004. godine.

U ovoj slici posebno dolazi do izražaja odgovornost Ivana Pavla II., budući da su upravo tokom njegova pontifikata, od 1978. do 2005., stizale brojne optužbe i slučajevi se počeli pojavljivati ​​u medijima, što je jedan od argumenata kritičara njegove kanonizacije koju je 2014. obznanio aktuelni papa Franjo. A pod sumnjom su i postupci njegovog nasljednika, Benedikta XVI. koji je tokom Wojtylinog mandata bio prefekt doktrine vjere, vatikanskog disciplinskog tijela u koje su stizale optužbe, od 1981. do 2005.

Rekonstrukcije objavljene ovih godina tvrde da je Ivan Pava II. odbijao vjerovati optužbama sve do svojih posljednjih godina, dok ih je Ratzinger pokušavao istražiti, ali je slušao naredbe. Zapravo, on je bio taj koji je poduzeo prvu mjeru godinu dana nakon što je izabran za Papu, u maju 2006. iako je bila kasna, vrlo blaga i simbolična: naredio je Macielu da se povuče u "pridržani život molitve i pokore". U vatikanskoj bilješci objašnjeno je da kanonski proces nije otvoren zbog godina i zdravlja. Umro je dvije godine kasnije.