Svi imperijalistički ratovi i agresije sa sobom donose i medijski rat manipulacijama. Bošnjaci su takvu praksu na vrlo težak način iskusili u protekloj Agresiji. U tom kontekstu posebno su se istakla dva imena Risto Đogo i Smiljko Šagolj.
Razvoj savremenih komunikacijskih kanala otvorio je nesagledive mogućnosti za manipulativne radnje u ratnim okolnostima.
Tekući rat Rusije protiv Ukrajine odvija se u mnogim oblicima izvan linije fronta. Jedan od ključnih elemenata propagande Moskve bio je YouTube, gdje je ona u stanju da promoviše izuzetno manipulativnu sliku o sebi i svojim akcijama, piše Artur Koldomasov New Eastern Europe.
Sada je treća godina potpune ruske invazije na Ukrajinu. Iako bi mnogi ljudi u Ukrajini i zapadnom svijetu mogli pomisliti da su pobijedili u informativnoj bitci, s vremena na vrijeme dobijamo oštre podsjetnike na ružnu stvarnost. Da, koliko god teško zvučalo, u Evropi i Sjevernoj Americi još uvijek ima ljudi koji simpatiziraju Rusiju, uprkos svoj okrutnosti i neznanju njenog režima. I uprkos svim naporima koje mnogi profesionalci u toj oblasti ulažu u borbu protiv ruskih dezinformacija, Moskva i dalje pronalazi kreativne načine da podijeli svoj narativ. Ovo čak uključuje i YouTube video zapise.
Na primjer, vrijedi pogledati jedan od ovih kanala - "Video snimci iz Mariupolja". Sadržaj se uglavnom sastoji od video zapisa mladog momka koji je, pogađate, mještanin Mariupolja, ali govori engleski. On je otvoreni navijač Rusije i u svojim video snimcima, prilično eksplicitan o razlozima zašto je izabrao rusku stranu (navodno). Još uvijek postoji mnogo YouTube kanala koji aktivno dijele sadržaje koji promoviraju ruski narativ na različitim jezicima, uključujući i one širom Evrope. Ipak, ovaj slučaj je posebno zanimljiv jer se dotiče vrlo osjetljivog, ali važnog pitanja kako Rusija pokušava da iskoristi ljude na privremeno okupiranim teritorijama.
Ovdje je teško govoriti o brojkama jer je teško procijeniti tačne brojke koje se odnose na trenutnu populaciju ovih područja. Ruska agresija je ove teritorije učinila „sivom zonom“ sa ograničenim pristupom robama i uslugama. Koristeći ova ograničenja koja je stvorila, Rusija pokušava da napravi predstavu o tome kako obnavlja ove gradove. "Video snimci iz Mariupolja" se ugrađuju u tu poruku. Momak iza kanala prikazuje nove vrtiće i zgrade, a u isto vrijeme navodi koliko je “ljubazno” od Rusije što ulaže svoj trud i novac u novi Mariupolj. Jedina stvar koja nedostaje ovim video snimcima je bilo kakvo spominjanje činjenice da ih je, zapravo, Rusija uništila. Da, njihov zvanični narativ je da „zla Ukrajina i Zapad uništavaju Donbas već osam godina“, ali ako ste običan Ukrajinac ili zapadnjak, ima li to smisla? Zgodno je samo uništiti gradove, zanemariti potrebe lokalnog stanovništva, a zatim iskoristiti ogroman komad resursa za obnovu područja. To se ne radi čak ni radi izgradnje nečeg funkcionalnog, već samo da se pokaže u propagandi. Istovremeno, Moskva zanemaruje ljude u svojoj zemlji, koji imaju još veće probleme sa infrastrukturom, a da ne moraju da brinu o ratu.
Moje kolege iz “Detektor medija” su sprovele istraživanje o tome kako tačno Rusija pokušava da sve osim sebe i svoje pristalice na ovim teritorijama provali kao zlo. Ipak, tema je i dalje kontroverzna jer, neočekivano za zapadnjačku publiku, nije sve tako jednostavno. Ne podržavaju Rusiju svi koji su ostali na ovim teritorijama. Pozivajući se na ranije pomenutu „sivu zonu“, Rusija u osnovi pokušava da natjera ljude da izraze svoju podršku kako bi dobili osnovna dobra i usluge. Istovremeno se nadaju da će uvjeriti svijet da je to slobodna volja lokalnog stanovništva. “Video snimci iz Mariupolja” potpiruju tu poruku i čini se da ljudi u nju vjeruju. U vrijeme pisanja ovog članka, kanal je stekao više od 30.000 pretplatnika.
Ali bilo bi još korisnije pogledati odjeljak za komentare ispod videozapisa na kanalu. Poznavajući historiju Rusije i njeno korišćenje usluga za manipulisanje brojem pregleda i komentara, još je jezivo vidjeti da ima fanova Rusije u Sjedinjenim Državama, Njemačkoj, Austriji, Španiji, Belgiji, itd. Čak i ako su ovi komentari napisani od botova, to je oštar podsjetnik na potrebu da se konačno vidi da još nisu svi uvjereni da je Rusija ovdje agresor. Ovo može biti zbog „zadovoljstava krivice” ruske kulture, porodičnih veza, nezgoda zapadnih političara, ili čak bljutavog i ponekad bolno ujednačenog zvaničnog ukrajinskog narativa. Drugi razlozi mogu uključivati privremenu nesposobnost ukrajinskih novinara da dobro komuniciraju lokalnu stvarnost različitoj stranoj publici ili pad modernog novinarstva u cjelini. Naravno, danas su činjenice često iskrivljene zbog emocija i to Rusiji olakšava da se igra s njima na društvenim mrežama.
Primjeri YouTube Shorts filmova koji promoviraju ruski narativ
Kad smo kod toga, još uvijek možete pronaći kanal na YouTube-u. I ne samo to. YouTube, uključujući YouTube Shorts, prepun je mnogo svježih sadržaja na engleskom jeziku koji hvale Rusiju i život u njoj, ili pokušavaju sebe viktimizirati kreirajući tabloidne naslove i uopće se ne baveći ruskom agresijom. Ne postoji direktan dokaz da Kremlj zapravo plaća takve grupe i pojedince da kreiraju takav sadržaj, ali je vrlo vjerovatno. Razmjer problema je ogroman – riječ je o stotinama videa koji svojim komentarima dobivaju simpatije i populariziraju ih algoritam. Suptilnost tema koje se vide u sadržaju takođe imaju za cilj da „impresioniraju“. Možete pronaći video zapise o životu u Rusiji kao „najveći sankcionisanoj zemlji na svijetu“, kao da je to neka medalja ili postignuće, ili video zapise sa sličicama koje uključuju riječi poput „Mobilizirano i sankcionisano“ uz emotikon sa tužnim licem. Ovdje možete pronaći i strance koji su se preselili u Rusiju. Iako neki izražavaju svoje neodobravanje mnogih aspekata ruske migracijske prakse, još uvijek možete pronaći video zapise o tome koliko je Rusija velika jer nema „probuđenu propagandu“. Ovo je jasan primjer fenomena u kojem desničarski i krajnje desničarski aktivisti iz inostranstva simpatiziraju Rusiju, posmatrajući zemlju kao model. To se može vidjeti u gotovo apsurdnim video snimcima o ljubavi prema Rusiji ili samo u vlogu o “tipičnom danu u ruskom selu” ili “tipičnom danu u Sankt Peterburgu”. Čak i ako bi neko rekao da je to samo „potreban prozor u život“ te zemlje i ništa više, on zapravo služi samo jednoj svrsi – normalizaciji onoga što Rusija radi i Rusije kao zemlje. Takav sadržaj želi natjerati ljude da povjeruju da je sve u redu i da razmjeri rata postoje samo u mašti Zapada. A činjenica da ne možete pronaći bilo kakvo spominjanje ruskih napada na ukrajinske škole, bolnice ili stambena naselja zapravo potvrđuje tu ideju.
Cijela ova situacija pokazuje još jedno pitanje relevantno ne samo za rusku propagandu već i za informacionu kulturu općenito – ogromne rupe u umjerenim količinama. Kada je Sekcija 230 stvorena u Sjedinjenim Državama, dala je platformama sadržaja čarobni štapić da sami moderiraju sadržaj. Ipak, iznova i iznova vidimo da su ili vrlo izbirljivi u pogledu svojih obrazaca umjerenosti ili jednostavno nemarni. Da, ponekad je ljudima previše teško moderirati eksplicitni sadržaj. Da, neki strastveni Ukrajinci su razumljivo pretjerano koristili uznemirujuće slike u sadržaju koji su podijelili o ratu na društvenim mrežama, što je ovu temu učinilo toksičnom i komplikovanom u očima moderatora sadržaja. Ovo je takođe učinilo zapadnu publiku udaljenijom i umornijom kada je u pitanju ova pojava, a Rusiji je dalo dodatnu kartu da privuče ovu umornu zapadnu publiku. Ali na kraju krajeva, vlasnici ovih platformi moraju shvatiti da je sloboda govora jednaka odgovornosti. Sve ranije spomenute nijanse nisu izgovor da se ne samo dozvoli otvoreno proruski sadržaj na webu već i da se promovira. Skala brojeva koji se vide na ovim kanalima i aktivni odjeljak za komentare pokazuju da algoritmi vole dramu, kontroverze i diskusije o ovoj vrsti sadržaja. Shvaćamo poentu zarade, ali da li se zaista isplati?
Ovaj slučaj je ukazivao na još jednu bitnu stvar – kako su se ove rupe pojavile. Učinili su to jer su političari u Evropi i Sjevernoj Americi dali previše moći web platformama. To im je omogućilo da igraju igru na način na koji to rade. Zabrana koja se odnosi na Russia Today i druge zvanično ruske državne medije nije dovoljna, a to pokazuju i "Video snimci iz Mariupolja" i druge slične pojave. Da, sve ovo izgleda radikalno. Ipak, Rusija je onemogućila nastavak igre na sigurno. Sada je vrijeme da razmislimo o kažnjavanju platformi koje namjerno ignorišu proruski sadržaj na sebi i o zabrani takvog sadržaja općenito. Ne sviđa se svima poređenje, ali zamislite da dozvolite pronacističke video zapise na YouTubeu. Realnost je ružna i potrebna su joj ružna rješenja kako bi bila svjetlija. Ali dok se to ne uradi, vidjet ćemo kako Rusija tjera da je vole one koji tamo nikada nisu ni bili, ili još gore, ne mogu da pobjegnu. Ovo je tačno čak i na YouTube-u.
