Etiopija je bila carstvo, nacija ponosna na svoju povijest i jedina nekolonizirana afrička teritorija kada ova priča počinje. Car Haile Selassie, također poznat kao Ras Tafari b io je na prijestolju kada je italijanski diktator Mussolini odlučio napasti ga 1935. godine. Etiopijska spisateljica Maaza Mengiste iskoristila tu dramatičnu pozadinu za roman o borbi žena ratnica protiv Il Ducea u „Kralju u sjeni“.

Seoske djevojke, nepismena omladina ili cure natjerane na prostituciju borile su se protiv osvajača dok su bile žrtve silovanja svojih sunarodnjaka, koji su ih tretirali kao bijedno vlasništvo. Dok su fašisti kažnjavali iperitom, artiljerijom i nemilosrdnim udarima iz zraka, zgladnjeli etiopijski domoljubi borili su se bez pomisli na predaju sa svojim starim puškama na ramenima i oskudnim zalihama municije iz kućne radinosti.

“Historija Etiopije govori nam je da je bilo heroja, hrabrih ljudi koji su se borili poput Davida protiv Golijata sve dok nisu protjerali talijanske fašiste, ali su svi, i etiopijski i talijanski historičari zaboravili na žene. Bilo je hiljade onih koje su se borile s istom hrabrošću”, kaže Maaza Mengiste.

Jedan od tih hroničara bio je i čuveni novinar Indro Montanelli, koji je izvještavajući o sukobu, kupio 12-godišnju djevojčicu i koji je pravdao svoje postupke pričom da je to u Etiopiji normalno.

Maaza Mengiste rođena je u Adis Abebi 1971. godine a djetinjstvo je provela kao priognanica. Slušala je često priče onih koji su se borili protiv Talijana. Odlučila je napisati knjigu koja ju je odvela u Italiju kako bi tamo istražila priču a pisanje je trajalo u dvije faze: pet godina do završetka prve verzije fokusirane na muškarce, koju je odbacila i još pet kako bi dobili objavljenu verziju.

Hirut je u središtu priče, djevojka siroče koju je prihvatio muškarac kojeg je njezina majka usvojila dok je bio dijete i koji će je uskoro prestati tretirati kao sestru da bi je silovao kad god poželi. Borbena, snažna u svojoj ranjivosti i odlučna da se brani, Hirut može ležati pod tijelom silovatelja ratnika ili trpjeti udarce njegove žene, ali njen se um nikada neće pokoriti. I to će stvoriti sukob. "To je bila moja prabaka Getey, mala žena uvijek spremna da se brani, koja se nije bojala muškaraca i koja se suočila sa svima koji su je napali", kaže Mengiste.

Jedan od glavnih likova romana je talijanski fotograf Ettore, koji svojom kamerom dokumentira napredak svoje vojske i masakre nad stanovništvom. Budući da se neotkupljeni opiru, biraju lažnog kralja kako bi održali moral na visokom nivou kada Selassie ode u egzil u Englesku (otuda i naslov) i dostojanstveno pate u koncentracijskim logorima ili u zatvorima odakle ih Talijani bacaju u smrt

Ettore je italijanski Jevrej koji će uskoro početi trpjeti represiju vosjke za koju je vjerovao da je njegova. “Kada sam počela istraživati, otkrila sam da su mnogi jevrejski vojnici morali napustiti vojsku kada su nacisti pobijedili i da su bili proganjani kao novi neprijatelji“, kaže autorica.

Kada bi se žena vratila sa fronta, ona je prestajala biti vojnikinja. Postala je žena. A to je značilo tražiti namirnice, pripremati hranu, dijeliti je, brinuti se za ranjenike, nositi zavežljaje, miješati barut i, u grmlju ili krevetu  trpjeti silovanja, pa makar bile i samo djevojčice.

Godine 1935. Benito Mussolini je napao Etiopiju kako bi kolonizirao tu zemlju. Smatrao je kako nije bilo pošteno da su Britanija, Francuska, Njemačka, Belgija i druge zemlje polagale pravo na afrički kontinent bez Italije. To je, naveo je, pravo Italije da ima svoje "mjesto na suncu". Fašizam će, maštao je, uspostaviti drugo Rimsko Carstvo na afričkom tlu, a to će učiniti osvajanjem Etiopije.

U svom pogovoru knjige Mengiste napominje da se sjećanja na rat obično povezuju oko herojstva brojčano nadjačanih etiopskih vojnika, “stoičkih i kraljevskih poput mog djeda”. Tek mnogo kasnije otkrila je da je njezina prabaka uzela očev pištolj i sama otišla u rat, bila je to jedna od žena čije su priče “i danas ostale samo zabludjeli redovi u izblijedjelim dokumentima”.