Uvijek najteže pada poskupljenje prehrambenih proizvoda, jer na svemu se može uštedjeti, ali na hrani nikako. Upravo poskupljenja prehrambenih proizvoda, onih koji dolaze iz takozvanog agro-industrijskog sektora, koji su direktno ili indirektno vezani za poljoprivredu, podsjećaju na važnost poljoprivrede, koja je u Bosni i Hercegovini poprilično zapostavljena i zapuštena.
Profesor s Agromediteranskog fakulteta u Mostaru i zastupnik federalnom Parlamentu Ahmed Džubur ističe da je problem bosanskohercegovačke poljoprivrede u činjenici da Bosna i Hercegovina nema ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou, što je samo po sebi veliki hendikep.
“Ne postoji koordinirana agrarna politika na državnom nivou koja bi bila regulator brojnih procesa. Samim time ne postoji adekvatna zaštita domaće poljoprivredne proizvodnje i prerade kako u domeni biljne produkcije tako i animalne. Neke od dominantnih politika, koje su vrlo aktivne u sferi agrara, zainteresovane su za prosperitet susjednih država dok vlastitu ovakvim stavom ostavljaju u sferi neuređenog i haotičnog”, kaže Džubur.
U ovakvim okolnostima, ističe on, domaća poljoprivredna proizvodnja može se i mora povećati nekim mjerama koje entitetskim vladama stoje na raspolaganju. To je, prije svega, subvencioniranje proizvodnji i kapitalnih ulaganja u biljnoj i animalnoj proizvodnji. Poticaji u poljoprivredi su od momenta uvođenja prije više od dvadeset godina uvijek bili nedovoljni. Do prije nekoliko godina uvijek ispod zakonskog minimum koji je propisan Zakonom o poticajima u poljoprivredi. Posljedica je ta da se znatan broj privatnih lica i poljoprivrednih pravnih subjekata ili prestao baviti ovom djelatnošću ili je znatno smanjio svoju produkciju.
“Jedini način da se zaustavi ovaj trend i čak počne oporavak posrnulog agrara jeste znatno povećanje poticaja za poljoprivredu. Takvo nešto u ozbiljnijoj mjeri očekujem u 2022. godini. U tom je smislu politička opcija kojoj pripadam uložila amandman da ovi poticaji iznose 150 miliona KM. To je u ovome momentu, uz pravedan Program utroška poticajnih sredstava, jedina formula za revitalizaciju agrara”, kaže on.
Prema njegovim riječima, glavna prepreka za spas agrara jeste promjena percepcije poljoprivredne proizvodnje i prerade od strane ključnih donosioca odluka, odnosno ključnih politika koje kreiraju strategiju federalne Vlade. Ova percepcija je do prije dvije-tri godine bila takva da se svjesno kršio Zakon o poticajima držeći nivo odobrenih poticaja ispod zakonom dozvoljenog minimum. Nasreću, ta percepcija je promjenjena i zato je Džubur, kako kaže, optimista da dolaze bolji dani za agrar Federacije Bosne i Hercegovine.
Džubur dodaje da su usitnjeni zemljišni posjedi, nepostojanje uređenog sistema ponude i potražnje poljoprivrednog zemljišta za iznajmljivanje te nedostatak poljoprivredne mehanizacije ozbiljni limitirajući faktori razvoja agrara.
“Ipak, ključnim smatram - u općoj besparici i u enormnim poskupljenjima gnojiva, zaštitnih sredstava u biljnoj i animalnoj proizvodnji, certificiranog sjemenskog i sadnog materijala te goriva - da Federalna Vlada donese odgovoran i pravedan budžet za Ministarstvo poljoprivrede kojim će se subvencionirati ove proizvodnje. To je čin odgovorne Vlade, a ne Vlade koja svjesno zatvara oči i svjesno krši Zakon o poticajima. Uvjeren sam da će aktuelna Vlada, s gospodinom Novalićem na čelu, u ovoj, najkritičnijoj godini za agrar, ne samo u Bosni i Hercegovini, biti odgovorna Vlada koja će omogućiti promjene na bolje u poljoprivredi Federacije. Alternativa je uvoz skupe, nerijetko nekvalitetne hrane biljnog i animalnog porijekla, osiromašenje Federacije BiH i depopulacija stanovništva s ozbiljnim razmjerama iseljavanja. Ne treba zaboraviti da u strukturi stanovništva koje napušta Bosnu i Hercegovinu dominira ruralno stanovništvo koje se bavilo propalom poljoprivredom. Ti ljudi nisu krivi za svoju lošu sudbinu”, objašnjava Džubur.
Prema njegovim riječima, jedan od najvećih neuspjeha svih poslijeratnih vlada jeste to što su uspjeli od države koja ima izvrsne prirodne i ljudske resurse za nevjerovatan razvoj agrara napraviti jadnog uvoznika više milijardi maraka nedostajućih poljoprivrednih proizvoda. U tome se ogleda apsurdnost, nefunkcionalnost i sramota.
