Od križarske preko kolonijalne ere, islamofobija prožima sve slojeve francuske civilizacije. Daleko od toga da bude povremeni fenomen marginalnog značaja, islamofobija se mora posmatrati kao sistem upravljanja koji guši izražavanje muslimana i islama, zasnovan na sistemu vjerovanja koji sekuritizira muslimane. U tom kontekstu zanimljivo je analizirati kako umjetnička produkcija, tačnije književnost, može utjecati na islamofobične kulturne narative i islamofobičnu politiku.

Kako bi književnost mogla oblikovati islamofobični sistem vjerovanja koji je ključan za uspostavljanje i kontinuirani rast islamofobične vlasti?

Da bi smo razumjeli ovu temu nužno je da preispitamo samu prirodu umjetnosti, njene osnovne mehanizme i potencijalne projekcije. Kad je u pitanju književnost i islamofobija u Francuskoj nezaobilazno ime je Michel Houellebecq i analiza njegovih anarativa.   

Muhammed Iqbal, utjecajni muslimanski pjesnik i mislilac iz Pakistana, istaknuo je dva osnovna atributa umjetnosti, objašnjavajući njenu prirodu i potencijale. Njegov književni i filozofski autoritet, koji proizlazi iz njegovog ispravnog poimanja svijeta, široko je priznat.

“Nacije se rađaju u srcima pjesnika”

Prema Iqbalu, umjetnost ima sposobnost da nadahne našu volju, da „zagrije ljudsku krv“ koja će prirodno dovesti do akcije: „karavani“ počinju marširati, slijedeći filozofsko vodstvo pjesnika. Drugim riječima, umjetnička produkcija može utjecati na čitave nacije, oblikujući njihov identitet i sudbinu. Ove dvije fundamentalne ideje zasnovane su na čvrstoj osnovi koja se mora razotkriti.

Da bi uticao na volju svoje čitalačke publike, umjetnik se mora povezati sa njihovim emocijama. Da citiramo Friedricha Nietzschea o poznatom ruskom romanopiscu Fjodoru Dostojevskom:

“Dostojevski, jedini psiholog, inače, od koga sam imao šta da naučim”.

Njemački pisac ukazuje na neophodno znanje koje umjetnost temelji na: psihologiji.

Kao što je Iqbal napisao o Shakespeareu:

“Ljepota vašeg (Šekspirovog) govora odražava ljudsko srce.”

Zaista, publika mora prepoznati psihologiju poput čovjeka u umjetničkoj produkciji kojoj je izložena. Empatija – sposobnost prepoznavanja i dijeljenja emocija drugog bića – je sine qua non uslov za utjecaj, za „želju“, jer omogućava publici da se emocionalno uključi u umjetničko stvaralaštvo. Utjecaj je omogućen sposobnošću umjetnika da predloži psihološke narative koje svako ljudsko biće može prepoznati. Utjecaj se ne može postići bez stvaranja empatične veze koja funkcionira kao emocionalna nit koju umjetnik koristi da podijeli svoja uvjerenja. Kroz emocionalnu rutu koju je umjetnik izgradio svojim psihološkim majstorstvom, on ili ona sada može sugerirati vjerodostojnost vlastitog pogleda na svijet, vlastite „sinteze života“, vlastitog dima. Budući da je on ili ona u stanju da proizvede realistične narative kojima se publika duboko bavi, predloženi sistem vjerovanja – bilo da je impliciran ili eksplicitnije izražen – dobiva lak autentičnosti.

Drugim riječima, vješti umjetnik ima moć da promijeni percepciju stvarnosti svoje publike. On ih može uvjeriti u istinitost vlastitih uvjerenja. Ako bude uspješan, mogao bi čak inspirirati nastanak novog svijeta. James Baldwin je sažeo ovo razmišljanje u poznatom intervjuu koji je dao New York Timesu 1979. godine:

“Pišete da biste promijenili svijet, znajući savršeno da vjerovatno ne možete, ali i znajući da je književnost svijetu neophodna. Svijet se mijenja u skladu s načinom na koji ga ljudi vide, a ako promijenite, makar i za milimetar, način na koji osoba izgleda ili ljudi gledaju na stvarnost, onda to možete promijeniti.” 

Kao posljedica toga logično se nameće nekoliko pitanja. Kakav će sistem vjerovanja autor predložiti? Kakav svijet autor želi da rodi? Svakako da znanje psihologije može savladati svako. Stvaranje emocionalne niti je obična tehnika na raspolaganju svakome – bez obzira na uvjerenja i namjere umjetnika. Ako istinoljubiv autor može dijeliti autentičnu percepciju stvarnosti, iskrivljenu percepciju bi također mogao ponuditi lažni autor i steći je zavedena publika.

Houellebecqovo “efikasno neprijateljstvo” prema islamu i muslimanima

Houellebecqov pogled na svijet temelji se na dva stuba: nihilizmu i dekadenciji. Svi njegovi likovi prolaze kroz putovanje koje ne uspijeva identificirati smisao i svrhu njihovog postojanja. Houellebecq se predstavlja kao autor “nihilističke ere i patnje koja ide uz nihilizam”. Empatična veza koju stvara francuski autor je ova: njegova publika, generacije nihilističkih zapadnjaka, u stanju su prepoznati strahove i tjeskobe koje su pretrpjeli u svojim životima u nihilističkim naracijama koje je kreirao Houellebecq.

Osjećaj dekadencije direktno je inspiriran jednim od Houellebecqovih omiljenih autora: sci-fi romanopiscem HP Lovecraftom. Lovecraft je podijelio svoju rasističku viziju dekadencije bijele civilizacije i konačnog svrgavanja od strane nasilnih i neukih robova u svom najpoznatijem djelu, At the Mountains of Madness (1931). Kao što je vidljivo iz Houellebecqove biografije o Lovecraftu objavljenoj 1991. godine koju treba čitati kao filozofski manifest kojeg se Houellebecq pridržava – Lavkraft je bio u stanju da njeguje osjećaj „efikasnog neprijateljstva“ prema dekadentnom svijetu koji je odbacio. Ovo osjećanje izražava ideju da se, znajući da je propast neizbježna, ipak mora uložiti djelotvoran napor da se odgodi podsticanjem osjećaja neprijateljstva prema onima koji su za njega odgovorni. Ovaj politički poduhvat, inspirisan umjetničkom produkcijom, francuski autor označava kao ispravan oblik „konzervatizma“.

Houellebecq je bio potpuno angažiran u ovom poduhvatu u posljednje dvije decenije, nakon što je identificirao/predstavio islam i muslimane kao glavne faktore koji podstiču propast Zapada. U njegovom romanu Platforma (2001), ljubavni interes glavne junakinje gubi život u muslimanskom napadu. Submission (2015) govori o mirnom političkom preuzimanju Francuske od strane muslimanske stranke. U poznatom intervjuu, izjavio je da je islam “opasna religija, i da je takva od trenutka kada se pojavila”. On je alžirske muslimanske borce za slobodu tokom rata za nezavisnost nazvao „teroristima“, i često se zalaže za islamofobično nasilje i širenje prevlasti bijelaca:

“Ono što već vidimo je da se ljudi naoružavaju. Doći će do čina otpora, preokretanja Bataclana, napada na džamije, kao i na kafiće popularne među muslimanima”

“Naša jedina šansa za opstanak je da bjelačka nadmoć postane moderna u SAD-u.”

Houellebecqov islamofobični obrazac, inspiriran Lovecraftovom vizijom, lahko se prepoznaje: muslimani su esencijalizirani kao inherentno nasilni ili pronicljivi osvajači, smrtne civilizacijske prijetnje bijeloj nadmoći. Autorovi odgovori za zaštitu premoći bijelaca su jasni: raspirivanje islamofobičnog neprijateljstva – uključujući nasilje – i nadmoći bijele rase.

Dokazana efikasnost: proročki ugled i uspjeh

Nažalost, Houellebecq je stekao proročku reputaciju koja je učvrstila njegov uspjeh. Platforma je objavljena nekoliko dana prije 11. septembra i od tada se smatra briljantnim književnim i političkim predosjećanjem. Podnesak je objavljen istog dana kada je Charlie Hebdo bio meta Al-Kaide. Na slabom književnom polju, jedan je od rijetkih autora koji se mogu prodati u milionima primjeraka u cijelom svijetu. Njegov domet uključuje i francusku političku sferu: divio mu se bivši predsjednik Nicolas Sarkozy, blizak prijatelj sadašnjeg ministra ekonomije Bruno le Mairea, odlikovan je Legijom časti od Emmanuela Macrona 2019. godine.

Preko svojih najistaknutijih predstavnika, francuska država mu je predala institucionalno ruho tačnosti i legitimnosti. Njegovi radovi pomogli su legitimizaciji islamofobije i bili su ključni u stvaranju hegemonističke islamofobične kulture koja muslimane smatra sigurnosnom prijetnjom. Oni su podstakli državu da poboljša svoju islamofobičnu strategiju. Vlada koja je toliko drakonska da zabranjuje hidžab u javnim školama, nikab sa javnim mjestima, istražuje 28 000 muslimanskih ustanova, nasilno zatvara 906 od njih i zaplijeni 55 miliona eura od muslimanske zajednice. Ipak, nijedan od tih zakona ili politika trenutno ne osporava nijedna francuska politička partija – uključujući krajnju ljevicu.

Ako se Houellebecq ne može smatrati jedinim pokretačem islamofobije u Francuskoj, njegovi narativi su funkcionisali kao snažan katalizator. On ostaje lažni pjesnik sa iskvarenom percepcijom svijeta, koji je svoj književni talenat iskoristio da marginalizira i ugnjetava muslimane.