Svojevremeno je profesor Mustafa Spahić zapisao: “Inteligencija radi za onoga ko je bolje plati, dok intelektualci ne mogu raditi ništa protiv svoga moralnog, duhovnog intelektualnog, naučnog i opšteljudskog digniteta. Neupućene ljude čudi kako inteligencija stalno mijenja stavove, sudove, opredjeljenja i mišljenja o svijetu, životu, idejama, vrijednostima ili o bilo čemu. Pa oni ni o čemu ništa ozbiljno ne misle. To su, ustvari, mandarini koji, kao dobri poštari, tuđe ideje i zamisli lijepo zapakuju i šalju u narod. Njihov govor je kitnjast, pun šarma, dopadanja, osvajanja na prvi pogled, govore o svemu i svakome, ali u svojoj biti taj govor je fraza, dodvoravanje, ulagivanje, obećanje, raspaljivanje mašte, podjarmljivanje želja i strasti u ljudima... Meleuni ili mandarini u svim vremenima slijede isključivo sebe, svoje strasti, želje i interese.”

Na ovaj bi način najjednostavnije mogli opisati sve oni koji danas zatirući bošnjaštvo propagiraju ideju bosanstva, štaviše, idu i korak dalje, te optužuju Bošnjake za podjelu zemlje, za izmišljanje bošnjaštva, imputirajući Bošnjacima destruktivnu politiku abolirajući time svjesno ili ne, potpuno je nebitno, agresore, domaće izdajnike i svjetske mešetare, od kojih možda i danas primaju sredstva za destrukciju koju čine ne samo Bošnjacima nego, prije svega, državi Bosni i Hercegovini.

Fenomen “naknadne pameti” kod Bošnjaka je itekako prisutan, a on označava samo naizgled ishitreno, neočekivano i iznenadno mijenjanje životnih principa, ideala i načela. Kažem “samo naizgled”, jer takva identitetska perpetuacija, autodestruktivni sadizam i mazohizam jesu planirani, očekivani i precizno sračunati iako su sumanuti. Od “naknadne pameti” gotovo nijedan kolektivitet nema koristi, osim onih kojima je stalo do novca i činova, tapšanja i tetošenja. To je zakašnjela pamet. Ona se pojavljuje u obliku zakašnjelog iskustva, to je tobožnja pamet i kvazimudrost generala poslije bitke.

Ne bi bio toliki problem u mijenjanju stavova, uglova gledanja, opservacija, korekcije određenih hipoteza, propitivanja teza i sl., jer čovjek uči dok je živ, tako da je samoevaluacija i samokritika poželjna, ali ono što za homo sapiensa nije poželjno, jeste odstupanje od životnih principa, načela, postulata te pristajanje uz sahirune i meleune, koji uživaju u podsticanju obmane, prevrtljivosti, licemjerja, munafikluka i fitnaluka. Štaviše, njihovo potpuno zadovoljstvo krije se i izazivanju ili zadavanju osjećaja bola drugima kroz izjave utemeljene na čistim lažima, fikcijama i obmani.

Zar nije više nego li poražavajuće kad insan koji je nekoć bio “moralna vertikala“ ili se izgleda samo takvim predstavljao kaže: “Nismo najsigurniji da nećemo otići u katastrofu historijsku, jer ove snage koje su po mojoj procjeni i Bošnjački sabor organizirale i izmislile bošnjaštvo da bi dijelile Bosnu, to je moj naknadni zaključak, ali ja tada nisam imao svijesti o tome, nije imao niko u SDA, mi smo išli aklamativno, mi smo išli srcem... Bošnjački sabor je po sadašnjim mojim saznanjima kad sve kockice postavim i složim, on je bio sazvan radi toga bošnjaštva i radi toga da se Bosna podijeli sa namjerom koje su i danas, Suade, za to da se Bosna podijeli... Njih nema mnogo, većina SDA i sada nije za to... također Islamska zajednica nije za to, ali vrh Islamske zajednice je suspektan.”

Kod ove izjave, date u vrlo snishodljivom, podložničkom i nedostojanstvenom retoričkom stilu, prožete nestabilnim, konfuznim, dodvoravajućim tonom, isprekidanim glasom uz suflirajuće i ohrabrujuće riječi organizatora “cirkusa o bosanstvu“, mnogo toga je, i to ne po “mojim saznanjima”, niti po “mome naknadnom zaključku”, nego prema objektivnim činjenicama iščašeno, sumanuto, podmuklo, destruktivno, rušilačko, ljigavo, prestrašeno, autodestruktivno, žalosno i jadno. Baš onakvo kakvim Bošnjak ne smije biti. Izjave dr. Latića ne predstavljaju bilo kakvu ideju, niti imaju veze s bilo kakvom idejom. One su, štaviše, bezidejne, suhoparne, jadne i čemerne, te kao takve ne bi smjele biti ozbiljnije razmatrane.

Ako samo malo pažljivije poslušate ovu izjavu, uočit ćete da ona cilja na rušenje bošnjaštva, Bošnjake optužuje za podjelu Bosne i Hercegovine, dekontekstualizira mjesto i vrijeme održavanja Sabora, abolira strance, koji su nam držali ruke zavrnute, kao i dželate, koji su nam držali nož po grlom. Ovo nije ideja koja zaslužuje da se uopće cijeni. Jer, kako vrjednovati destruktivnost, autošovinizam, identitetski sadomazohizam, kako uopće ozbiljnije shvatiti izjavu čovjeka koji svoju tvrdnju temelji na “vlastitoj procjeni”, koji nije govorio ono što sad govori onda kad je trebalo govoriti, pa makar i drugačije. Ili je bio kukavica ili neznalica, treće nema! Barem je pored Alije Izetbegovića svako mogao iznijeti svoj sud, slobodno i bez straha. Kako ozbiljno shvatiti čovjeka koji je kalkulirao tada, a izgleda kalkulira i sada? Kako uopće shvatiti čovjeka koji naknadnom pameću, ne da korigira neke vlastite stavove, nego rušilački ide ka bošnjaštvu optužujući Bošnjake za podjelu zemlje.

Ja razumijem da se profesor ne razumije u pravno-politološka pitanja, da ne konta nijedan mirovni plan koje su nudili stranci, skoro sve bazirane na podjele ove zemlje i skoro sve, od bošnjačkog političkog vodstva iznesene pred najširu bosanskohercegovačku javnost. S druge strane su srpsko-hrvatski politički korpusi, za koje se gorljivo zalažu “sado-mazo intelektualci”, bili najvećim dijelom uz planove Cvetković-Maček alias Tuđman-Milošević. Međutim, ne razumijem tu količinu potlačenosti kojom odišu ti ljudi, tu potrebu da se nekome dodvoravaju, tu potrebu za osjećajem bespomoćnosti i zavisnosti, taj poltronizam i susramljenost, tu potkupljivost i ljigavost, tu perpetuirano pervertiranu svijest o sebi, o svojoj zemlji i naciji.

Bit će dovoljno da zainteresirani pročitaju samo nekoliko tekstova koje je dr. Latić potpisao krajem 20. i početkom 21. vijeka, da se malo vrate u prošlost i pogledaju kako je, koristeći se Kur’anom, pred sekularnom bh. javnošću, pravio neke političke programe koji bi Bošnjake gurnuli u ambis o kojem on sada govori, da su isti ti Bošnjaci pohrlili za dr. Latićem.

Cijenjeni književniče dr. Latiću, obraćam vam se kao mlađi Bošnjak. Da ste vi i vaša generacija svoju energiju, a koje ste mašallah imali, usmjerili ka tome da osnažite Bošnjake i bošnjaštvo, dostojanstveno i s karakterom i nakon 1990. godine, da ste svaku sekundu ulagali u izgradnju nacionalne svijesti, kako vi tako i vaši istomišljenici, naša današnja generacija, kao i one nadolazeće, ne bi se našle, kako rekoste, “pred katastrofom istorijskom”. Znajte, ako vi i “cirkusanti o bosanstvu” kontinuirano zbunjujete Bošnjake, ako stigmatizirate bošnjački korpus, potpuno neosnovano i podlo, ako ste zarad vlastite sujete spremni sve što smo izgradili srušiti, bolje će biti da se posvetite onom što najbolje znate raditi te da se klonete etnogeneze Bošnjaka. Na koncu, bošnjaštvo je nadživjelo sve rušilačke i autodestruktivne projekte pa će tako, ako Bog da, i “cirkusante o bosanstvu”!